Poslovni broj: Usž-1426/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČČJĆ, državljanina Egipta, zastupanog po pružatelju besplatne pravne pomoći opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Odjela za postupak međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3829/2025-7 od 10. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3829/2025-7 od 10. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-03/25-06/5947, urbroj: 511-01-212-25-9 od 24. rujna 2025. (točka I. izreke), te je odobrena besplatna pravna pomoć tužitelju i naloženo tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć (točka II. i III. izreke).
2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
3. Tužitelj je protiv pobijane presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da sud nije proveo dubinsku analizu može li ekstremno siromaštvo uzrokovano dugogodišnjim dužničkim ropstvom, u koje će upasti zbog otplate duga za radnu dozvolu dosegnuti prag nečovječnog ili ponižavajućeg ponašanja. Ističe da se kumulativni učinak ekonomske krize u Egiptu i njegovog individualnog duga mora cijeniti kao rizik od ozbiljne nepravde. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava M.S.S. protiv Belgije i Grčke. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Navodi da ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske– dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25. – dalje: ZOMPZ).
8. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZOMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te je s obzirom na dokaze koje je tužitelj priložio, prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, ocijenjen pravilnim zaključak tuženika da su razlozi tužiteljevog napuštanja zemlje podrijetla isključivo ekonomske prirode, te da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), niti da postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a). Prvostupanjski sud je, imajući u vidu osobne okolnosti i razloge iz kojih traži međunarodnu zaštitu, koje je tužitelj iznio tijekom postupka i u tužbi, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno zaključio da tužitelj iznesenim navodima nije učinio vjerojatnim da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, odnosno postojanje osnovanog straha od proganjanja niti postojanje opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.
9. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri tome prihvaćajući dane razloge tuženika za donošenje odluke, a koji je prilikom donošenja odluke ocijenio osobne okolnosti tužitelja i dane izjave o razlozima napuštanja zemlje, kao i opće stanje u zemlji podrijetla, te pravilno ocijenio da tužitelj zemlju podrijetla nije napustio zbog osnovanog straha od proganjanja već dobrovoljno zbog ekonomskih razloga. Tužitelj je ušao u Republiku Hrvatsku na temelju radne dozvole i zakonito boravio do 8. ožujka 2024., kada mu je izdano rješenje o protjerivanju, po kojem nije postupio već i dalje nastavio nezakonito boraviti, a namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu je podnio 14. kolovoza 2025., odnosno nakon što mu je izrečena mjera prisilnim smještajem u Prihvatni centar za strance. Također, niti osobne okolnosti tužitelja (dug rodbini) ne ukazuju da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Tužitelj pogrešno smatra da bi ekonomski razlozi i nastali dugovi u zemlji njegovog podrijetla bili razlozi koji bi ukazivali na postojanje ozbiljne i individualne prijetnje njegovom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba, koje ima u vidu odredba članka 21. ZOMPZ-a. Pri tom se neosnovano poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava u kojoj se radi o drugačijem činjeničnom stanju i nije primjenjiva na konkretnu situaciju.
10. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu, koje tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju , ukazuju na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda i tuženika. Tužitelj navodima žalbe koje je iznosio i tijekom upravnog spora nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava, kao ni bitne povrede odredaba upravnog spora.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
