REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-627/2026-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Državnog sudbenog vijeća, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 66951444283, radi davanja odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv suca, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2766/2025-3 od 12. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2766/2025-3 od 12. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice kao nedopuštena.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. Dalje u žalbi u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da u hrvatskom pravnom sustavu ne postoji djelotvorno pravno sredstvo za zaštitu od zlouporabe položaja i ovlasti sudaca koji počine kaznena djela na štetu državnih službenika u obavljanju izvršnih poslova sudske uprave. Tužiteljica u žalbi iznosi kronologiju događaja i slijed radnji koje je poduzela sutkinja Marina Boko, predsjednica Općinskog suda u Splitu i Zoran Ivanišević sudac Županijskog suda u Splitu, koje imaju obilježje kaznenog djela, zbog čega je i tražila odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv imenovanih sudaca od tuženika. Tužiteljica dodaje da je protiv nje pokrenut stegovni postupak u kojem nije u tvrđena njena odgovornost s bilo kakve osnove, tj. propust u radu u državnoj službi, odnosno ističe da je dobila nezakoniti otkaz koji je prikazan kao napuštanje državne službe. Tužiteljica iscrpno opisuje način na koji su je nadređene osobe uznemiravale i ukazuje na zlostavljanje tijekom obavljanja državne službe, jer su joj neprekidno prijetili pokretanjem disciplinskog postupka i nakon toga, što ima obilježje kaznenog djela. Smatra da je protiv imenovanih osoba nužno pokrenuti kazneni postupak, jer se u predmetnom slučaju radi o zlouporabi položaja i ovlasti sudaca koji imaju upravljačke funkcije, a ne o situaciji u kojoj ih imunitet štiti od kaznenog progona.
Zaključno, tužiteljica navodi i druge okolnosti te činjenice koje smatra odlučnim za ocjenu osnovanosti pobijane odluke pa predlaže da se sukladno žalbenim navodima, žalba usvoji te ocijeni zakonitost pobijanog rješenja, odnosno meritorno odluči o tužbenom zahtjevu.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu protiv Odluke Državnog sudbenog vijeća klasa: 711-30/25-01/33, urbroj: 452-01/04-25-4 od 2. listopada 2025., kojom je odbijen njezin zahtjev za davanje odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv sutkinje Marine Boko, sutkinje Općinskog suda u Splitu i Zorana Ivaniševića, suca Županijskog suda u Splitu zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, krivotvorenja službene ili poslovne isprave, nezakonitog pogodovanja i trgovanja utjecajem (članak 291., 279., 292. i 295. KZ/11.).
6. Odredba članka 3. stavak 1. točka 1. do 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. - dalje: ZUS) propisuje što može biti predmet upravnog spora, a cilj ZUS-a je osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama ili postupanjem javnopravnih tijela, prema članku 2. stavku 1. ZUS-a.
7. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica zatražila upravnosudsku zaštitu, tj. ocjenu zakonitosti odluke Državnog sudbenog vijeća (dalje: DSV), kojom je odbijen njezin zahtjev za davanje odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv imenovanih sudaca, zbog pobliže navedenih kaznenih djela.
8. Uvažavajući mjerodavne odredbe propisa, pobliže navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja, ovaj Sud prihvaća pravilnim ocjenu suda da navedena Odluka DSV-a nema elemente pojedinačne odluke niti predstavlja postupanje javnopravnog tijela koji mogu biti predmet ocjene u upravnom sporu. Ovo osobito jer se ne radi o pojedinačnoj odluci kojom se dira ili odlučuje o ikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljice s osnove primjene propisa koji uređuju neko upravno područje u smislu odredaba članka 3. ZUS-a i članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).
9. Prvostupanjski sud je za iznesene zaključke i shvaćanja dao valjano, dostatno i relevantno obrazloženje, koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti. Dodaje se da su iznesena shvaćanja u skladu s stajalištima iznesenim u upravnosudskoj praksi, u nizu presuda ovog Suda (presuda poslovni broj: Usž-3416/2018-2 od 4. travnja 2019., presuda poslovni broj: Usž-2502/2023-2 od 15. studenoga 2023. i dr.).
10. Stoga je, prvostupanjski sud ocijenivši da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, osnovano odbacio tužbu tužiteljice kao nedopuštenu na temelju odredaba članka 46. stavka 1. točke 2. i 7. ZUS -a.
11. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši da tužiteljica žalbenim navodima nije s uspjehom osporila zakonitost pobijanog rješenja, žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
