Poslovni broj: Usž-2973/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LAV PROJEKT d.o.o., Pula, Mutilska ulica 46, kojeg zastupa opunomoćenica Tea Tončić, odvjetnica iz Pule, Ciscuttieva 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančevića 5, radi poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2707/2023-8 od 18. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2707/2023-8 od 18. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/23-01/198, urbroj: 513-04-23-2 od 29. rujna 2023., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 29. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, klasa:
UP/I-471-02/23-01/48, urbroj: 513-07-18-23-1 od 17. travnja 2023., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 2.764,53 eura, te kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza na dodanu vrijednost koja je do dana sastavljanja zapisnika 24. ožujka 2023. iznosila 111,07 eura (točka I. izreke). Tim rješenjem je utvrđeno da je tužitelj platio nadzorom utvrđenu obvezu poreza na dodanu vrijednost i obračunati iznos kamata te mu je naloženo provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, a koje se odnose na povećanje porezne obveze (točka II. i III.).
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), tj. zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.
Dalje u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, a pri tome iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjska presuda nezakonita. Navodi da su u predmetnom slučaju radnje carinskih službenika utjecale na vjerodostojnost podataka, tj. da je do nesklada između podataka (dostavljenih od tužitelja u odnosu na evidenciju Carinske uprave) došlo uslijed falsificiranja pečata, potpisa i faksimila carinskih službenika, na koje radnje tužitelj nije na bilo koji način mogao utjecati, a niti je o takvim radnjama imao saznanje. Dodaje da je postupao u dobroj vjeri, tj. s povjerenjem u postupanje carinskih službenika, a ukoliko je njihovim radnjama došlo do nesklada u podacima iz dokumentacije, smatra da nije za to odgovoran, a i da opisano postupanje ne može biti na štetu tužitelja kao poreznog obveznika.
Tužitelj u žalbi dodaje i da ga je trebalo kao stranku u postupku obavijestiti o radnjama carinskih djelatnika, jer je zahtjeve uredno popunio i prijavio, dobio odobrenje nadležnih tijela i sukladno tome postupio, a napominje da je neprekidno od osnivanja uredno poslovao i uredno izvršavao sve obveze. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi tuženikovo rješenje i meritorno riješi o predmetnoj stvari, a podredno da predmet vrati sudu na ponovni postupak. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troškova žalbenog postupka (za sastav žalbe i pripadajući porez na dodanu vrijednost) u iznosu od 1.562,50 eura.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Ustavna odluka - dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani razlozi kojima se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je kod tužitelja proveden nadzor poreza na dodanu vrijednost za navedeno razdoblje, na temelju obavijesti Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, klasa: 471-01/23-07/31, urbroj: 513-02-6005/24-23-11 od 1. ožujka 2023. O obavljenom poreznom nadzoru je sastavljen zapisnik klasa: 471-02/23-01/51, urbroj:
513-07-18-23-6 od 24. ožujka 2023. na koji tužitelj nije podnio prigovor. Tijekom provedenog poreznog nadzora je, među ostalim, izvršena provjera vjerodostojnosti ovjere zahtjeva za povrat PDV-a (obrazac PDV-P) kupaca koji su robu kupili kod tužitelja, a evidentiranih u Evidenciji računa o prodanim dobrima radi povrata PDV-a u okviru putničkog prometa za pobliže navedeno razdoblje. S time u vezi je utvrđen nesklad između podataka dostavljenih od strane tužitelja i evidencija Carinske uprave, tj. da je tužitelj na temelju predočenih nevjerodostojnih zahtjeva, pobliže navedenim podnositeljima zahtjeva vratio, tj. isplatio plaćeni PDV u pobliže naznačenom iznosu.
8. Pravilno su porezna tijela utvrdila da se navedena dokumentacija ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu odredbe članka 66. stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ), jer ne sadrži bitne elemente koji bi potpuno i istinito odražavali nastali poslovni događaj.
9. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude dao valjane, dostatne i relevantne razloge za iznesene zaključke i stajališta, tj. da je tužitelj bio obvezan voditi posebnu evidenciju o prodanim dobrima kupcima u okviru putničkog prometa na Obrascu PDV-P. Činjenica da podnositelji zahtjeva, kojima je izvršen povrat PDV-a i koji nisu evidentirani pri prelasku pojedinog graničnog prijelaza, već je dostatan razlog za utvrđivanje da obrazac PDV-P ne predstavlja vjerodostojnu ispravu. Sud je napomenuo da je prodavatelj nadležan za izdavanje obrazaca PDV-a, a upravo ti obrasci i njima pripadajući računi su bili predmetom poreznog nadzora u konkretnom postupku.
10. Ovaj Sud prihvaća razloge navedene u obrazloženju pobijane presude u cijelosti, odnosno zaključak suda da je tužitelj neosnovano vratio plaćeni PDV u okviru putničkog prometa u pobliže navedenom iznosu. Stoga je tužitelju pravilno u postupku nadzora tvrđena nova obveza PDV-a u istom iznosu.
11. Sud je odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan potvrdio tuženikovo rješenje zakonitim. Pravilno je ocijenio da za utvrđene činjenice i razloge na kojima se temelji porezna obveza tužitelja postoji uporište u podacima spisa te da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom postupku i uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava.
12. Tvrdnja tužitelja da je riječ o samo o formalnim propustima u računima, tj. o nedostatcima za koje ga se neosnovano tereti, nije osnovana, a u žalbi ponavlja iste razloge koje je isticao i u tužbi, na koje je sud dao iscrpno obrazloženje. Kako žalbeni razlozi nisu osnovani, niti odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude ovaj Sud je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu (točka I. izreke).
13. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a (točka II. izreke).
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
