Poslovni broj: Usž-3285/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine Lovran, OIB: 38513636075, Lovran, Šetalište maršala Tina 41, kojeg zastupa opunomoćenik Darijan Dundović, odvjetnik u Rijeci, Matije Gupca 11 , protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske, Zagreb, Miramarska 22, OIB: 69608914212, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1679/2024-7 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1679/2024-7 od 6. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-988-01/24-02/61, urbroj:

538-05-3-3-2/741-24-5 od 22. kolovoza 2024. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, a u točki III. izreke nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove upravnog spora od 22,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, a u preostalom dijelu od 33,01 eur se odbija zahtjeva tuženika za naknadu troška upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), tj. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu ističe razloge u vezi nepotpuno i pogrešno utvrđenih odlučnih činjenica, što je dovelo do donošenja nezakonite odluke. Tužitelj smatra da je protivno utvrđenju da je počinio nepravilnost umjetne podjele ugovora o javnoj nabavi, predmet nabave podijelio na grupe na temelju objektivnih kriterija, a da sud ne obrazlaže razloge za drugačiji zaključak niti upućuje da bi se ovdje radilo o povezanim savjetodavnim uslugama.

Zaključno, tužitelj smatra da u predmetnom postupku nije povrijedio temeljna načela javne nabave, koji postupak je proveo učinkovito uz ekonomično i svrhovito trošenje javnih sredstava. Posebno ukazuje na primjenu odredbe članka 203. Zakona o javnoj nabavi, na koju se poziva sud, a koja propisuje da javni naručitelj određuje predmet nabave na način da predstavlja tehničku, tehnološku, oblikovnu, funkcionalnu ili drugu objektivno odredivu cjelinu, iz čega proizlazi da nisu striktno propisani nužni kriteriji kod određivanja predmeta nabave, već je broj kriterija otvoren kroz formulaciju iz te odredbe "druge objektivno odredive cjeline". S time u vezi tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer mjerodavne odredbe propisuju da javni naručitelj ima izbor, tj. da može podijeliti predmet nabave na grupe na temelju objektivnih kriterija, koji u konkretnom slučaju nisu definirani, niti je jasno navedeno na koji način su nezakonitosti utvrđene. Tužitelj upućuje i na Odluku o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, koja pružanje konkretnih usluga svrstava u dva različita područja, različita odjeljka i različite skupine klasifikacije, tj. Upravljačke djelatnosti (skupina 70.1) spadaju pod područje M – Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti, dok djelatnost Uredske, administrativne i pomoćne djelatnosti (skupina 82.1) spadaju pod područje N – Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti. Dodaje i da CVP pokazuje razliku između tih vrsta usluga te ih definira kao različite djelatnosti. Konačno, tužitelj ističe da nije izvršio umjetnu podjelu, već je grupe nabave formirao po objektivno odredivim kriterijima u skladu s člankom 203. Zakona o javnoj nabavi. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi kojima se pobija presuda nisu osnovani, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je rješenjem tuženika do 22. kolovoza 2024. odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa projekata Europske unije (dalje: SAFU) povodom Odluke o utvrđenoj nepravilnosti, klasa: UP/I- 910-01/14-01/85, urbroj: 358-12-24-5732 od 12. lipnja 2024. (dalje: Odluka SAFU), kojom je u sklopu provedbe projekta "Rekonstrukcija ceste u poduzetničkoj foni Lokva u naselju Lovran" utvrđeno počinjenje nepravilnosti umjetne podjele ugovora o javnoj nabavi, čime se izbjegava objava poziva na nadmetanje u skladu primjenjivim pravilima (objava u službenom listu EU ili EOJN), na koji način se konkurentniji postupak zamjenjuje s manje konkurentnim postupkom javne nabave. Sukladno utvrđenoj nepravilnosti je tužitelju određena financijska korekcija za nabavu broj 9 i 10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude dalje proizlazi da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava između Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije kao Upravljačkog tijela Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije kao Posredničkog tijela razine 2, s jedne strane i tužitelj kao korisnika s druge strane, u svrhu provedbe projekta "Rekonstrukcija ceste u poduzetničkoj zoni Lokva u naselju Lovran", referentna oznaka KK.03.1.2.23.0003 s pripadajućim dodacima. Također nije sporno da je tužitelj u okviru tog projekta u istoj proračunskoj godini (2022.) proveo postupak jednostavne nabave, br. 9 "Usluge administracije projekta" i postupak jednostavne nabave br. 10 "Usluge upravljanja projektom" procijenjene vrijednosti od 125.000,00 kuna bez PDV-a svaki. Pozivi za davanje ponuda za predmetne postupke poslani su na adrese tri gospodarska subjekta te nisu objavljeni u službenom listu EU ili EOJN, zbog čega je donijeta Odluka SAFU o utvrđenoj nepravilnosti od 12. lipnja 2024., kojom je određena primjena financijske korekcije od 100% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa nabava br. 9 i 10. Također valja reći da Pravila o financijskim korekcijama predviđaju nepravilnost br. 4 Umjetna podjela ugovora o javnoj nabavi (nabava usluga, robe ili radova) umjetno je podijeljena čime se izbjegava objava poziva na nadmetanje u skladu s primjenjivim pravilima (objava u službenom listu EU ili EOJN) te se na taj način konkurentni postupak zamjenjuje s manje konkurentnim postupkom javna nabave za koju nepravilnost je predviđena ispravka od 100% kad je vrijednost ugovora ispod granice za koju se prema pravilima o javnoj nabavi zahtijeva objava poziva na nadmetanje.

7. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno pitanje je li opisanim postupanjem tužitelja počinjena nepravilnost umjetne podjele ugovora o javnoj nabavi. Prvostupanjski sud je na temelju analize svih podataka spisa te na temelju provedenog dokaznog postupka, ocijenio da predmetne nabave čine istu cjelinu u kontekstu pružanja savjetodavnih usluga upravljanja provedbom Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te administrativnom obradom svih dokumenata provedbe projekta, na kojem tržištu djeluje veći broj gospodarskih subjekata koji nude te sve obuhvatne usluge, s obzirom da je za obje nabave tužitelj uputio poziv istim gospodarskim subjektima. Stoga je zaključio da su postupci trebali biti objedinjeni u otvoreni postupak male vrijednosti podijeljen na grupe predmeta nabave (članak 204. stavak 1. Zakona o javnoj nabavi – ("Narodne novine", 120/16. – dalje: ZJN)). Također, nakon uvida u dokumentaciju predmeta nabava nisu utvrđene posebnosti koje bi postojale između predmetnih konzultantskih usluga, a koje bi dovele do zaključka da svaka od navedenih usluga čini samostalnu cjelinu. Sukladno tome je prvostupanjski sud zaključio da su predmeti nabave imali jedinstvenu namjenu (provedbu Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava), da su funkcionalno povezani te su se istovrsne usluge nabavljale u istoj proračunskoj godini u kratkom vremenskom razdoblju.

8. Stoga je sud prihvatio pravilnim utvrđenje tuženika da nije bilo osnove podijeliti postupak nabave u dva zasebna postupka te ih provesti primjenom pravila o jednostavnoj nabavi sukladno internom aktu, jer su izostankom objave nabava na Elektroničkom oglasniku javne nabave (EOJN) nabave bile manje vidljive zainteresiranim gospodarskim subjektima. Također sud pravilno prihvaća zaključak javnopravnih tijela da je tužitelj mogao otvoriti tržišno natjecanje većem broju gospodarskih subjekata podjelom predmeta nabave na dvije grupe unutar jednog otvorenog postupka javne nabave male vrijednosti te time ostvariti višu razinu transparentnosti i tržišnog natjecanja.

9. Prvostupanjski sud je za iznesene zaključke i stajališta dao valjane, dostatne i relevantne razloge, tj. razložno obrazloženje zbog čega je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a, a time tuženikovo rješenje potvrdio zakonitim. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita, kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, tj. mjerodavnih odredaba propisa pobliže navedenih u pobijanoj presudi.

10. Naime, ovaj Sud također prihvaća pravilnom ocjenu tuženika da je na opisani način tužitelj postupio protivno odredbi članka 16. stavak 2., članka 203. i članka 204. stavak 1. ZJN-a, odnosno da je povrijedio načelo transparentnosti i zaštite tržišnog natjecanja javne nabave iz članka 4. ZJN-a, postupajući protivno stavku 3. tog članka, jer je počinio nepravilnost umjetne podjele ugovora o javnoj nabavi u svrhu izbjegavanja objave poziva na nadmetanje u skladu s primjenjivim pravilima (objava u službenom listu EU ili EOJN) te na taj način konkurentniji postupak zamijenio s manje konkurentnim postupkom javne nabave.

11. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dodaje da pozivi na različite CPV oznake nisu od utjecaja na drugačiji zaključak u predmetnoj stvari, jer je CPV samo jedna od odrednica te ne može biti isključivi kriterij pri određivanju predmeta nabave, koji je bilo nužno odrediti sukladno članku 203. ZJN-a, a što je tužitelj u konkretnom slučaju propustio učiniti.

Ovaj Sud razloge navedene u obrazloženju pobijane presude u cijelosti prihvaća, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na cjelokupnim podacima spisa predmeta kao na pravilnom tumačenju odredaba materijalnog propisa relevantnih za donošenje odluke u ovoj stvari.

12. Slijedom iznesenog, a utvrdivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, ovaj Sud je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović