Poslovni broj: Usž-1410/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Senke Orlić Zaninović, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice, Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MALA VALA MASLINA d.o.o., iz Trogira, Put Mulina 36A, OIB 03778211724, kojeg zastupa opunomoćenik Luka Marčić, odvjetnik u Šibeniku, Fra Jerolima Milete 6, protiv tuženika Državnog inspektorata u Zagrebu, Šubićeva 29, OIB 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv točke III. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1861/2025-5, od 23. veljače 2026., a kojom je odlučeno o troškovima spora, na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv točke III. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1861/2025-5 od 23. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Republika Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, KLASA: UP/I-362-02/24-02/264, URBROJ: 443-02-03-12-25-26 od 13. lipnja 2025., utvrđeno je da tužitelj, kao investitor nije uklonio građevinu, odnosno da nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju istog javnopravnog tijela KLASA: UP/I-362-02/24- 02/264, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-4 od 8. travnja 2024., iz kojeg razloga se tužitelj prisiljava na izvršenje izricanjem druge novčane kazne, u iznosu od 26.540,00 Eura, sve u rokovima i na način kako je to pobliže navedeno izrekom tog rješenja.
1.2. Tužitelj je svojom tužbom od 21. srpnja 2025., zatražio ocjenu zakonitosti naprijed navedenog rješenja tvrdeći kako je za gradnju koja se nalaže ukloniti podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, ali da o tom zahtjevu nije odlučeno, iz kojeg razloga je bio mišljenja kako se predmetna građevina ne može uklanjati dok god nije odlučeno o osnovanosti njegovog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. U svom tužbenom zahtjevu tužitelj je izrekom tražio poništenje naprijed navedenog rješenja.
1.3. Tuženik je 1. kolovoza 2025. dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako u cijelosti ostaje kod navoda sadržanih u svom rješenju te da zahtjev tužitelja, usmjeren prema poništenju njegovog rješenja, predlaže odbiti.
1.4. Podneskom tužitelja od 18. veljače 2026., tužitelj je izvijestio sud kako je tijekom trajanja ovog upravnog spora tuženik donio novo rješenje kojim je obustavio postupak izvršenja rješenja o uklanjanju, čime su, po njegovom navodu, od njega otklonjene sve štetne posljedice osporenog rješenja. Iz ovog razloga je predložio da Sud temeljem članka 106. i 103. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – u daljnjem tekstu: ZUS), obustavi upravni spor te mu naknadi njegove troškove.
1.5. Slijedom opisanog stanja Sud je pobijanim rješenjem predmetni upravni spor obustavio i točkom III izreke tog rješenja odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora. Svoju odluku prvostupanjski upravni sud je obrazložio na način da je u konkretnom slučaju riječ o presumiranom odustanku od tužbenog zahtjeva, a koji je, u pogledu naknade troškova upravnog spora, analogan povlačenju tužbe kod kojeg je tužitelj, a ne tuženik, u obvezi ostalim sudionicima spora naknaditi troškove.
2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedeno rješenje iz svih zakonom propisanih razloga ističući kako je pogrešan stav prvostupanjskog upravnog suda da je on odustao od tužbenog zahtjeva, već da je tuženik donio rješenje kojim obustavlja izvršenje svog rješenja o uklanjanju, čime je sadržajno postupio po njegovom traženju. Ističe kako naprijed navedeno ne znači njegov odustanak od tužbenog zahtjeva , već dispoziciju koja je posljedica okolnosti da je naknadno sam tuženik svojim radnjama otklonio pravne učinke koji su bili razlogom pokretanja spora. Ovom dodaje da je tek iniciranje sudskog spora dovelo do naknadnog postupanja tuženika te da je prvostupanjski upravni sud iz potpuno nejasnih razloga, ali evidentno namjerno, pogrešno izveo svoj zaključak. Predlaže da Sud preinači točku III. izreke osporenog rješenja te mu naknadi troškove provedenog upravnog spora , kao i troškove sastava žalbe.
3. Tuženik u svom odgovoru navodi kako su u cjelokupnom postupanju protiv tužitelja izrečene čak tri novčane kazne, jer nije postupao po izvršnom rješenju o uklanjanju te da je tek 19. siječnja 2026., izdana građevinska dozvola kojom se investitoru odobrava gradnja nekretnine koju je započeo graditi bez valjano ishođene dokumentacije. Ukazuje kako je stoga pa i temeljem članka 23. stavka 2. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije, obustavio postupak izvršenja rješenja kojim se tužitelj novčano kažnjava, ali isključivo iz razloga jer je ishođena pravomoćna građevinska dozvola.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatrajući stanje spisa Sud nalazi kako se u istom spor formira oko pravnog pitanja da li nakon obustave spora po traženju tužitelja i temeljem članka 103. i 106. ZUS-a, a uspostavljenom na obustavi postupka izvršenja iz razloga što je za građevinu koja se namjeravala ukloniti ishođena građevinska dozvola, osnovano tužitelju odrediti pravo na naknadu troškova upravnog spora u kojem se ocjenjivala zakonitost rješenja o uklanjanju.
6. Člankom 103. stavkom 1. ZUS-a propisano je da će ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud obustaviti spor.
6.1. Člankom 106. stavkom 1. točkom 2. i 3. Zakona određeno je da će Sud rješenjem obustaviti spor: kad nastupe razlozi propisani člankom 101. stavcima 1. i 2., člankom 103. stavkom 1. ili člankom 165. ovoga Zakona, odnosno i kada se iz cjelokupnog stanja spora može zaključiti da je tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva.
6.2. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
7. Podvodeći naprijed navedene činjenice pod citirane odredbe ZUS-a, Sud polazno nalazi kako je tužitelj svojim podneskom od 18. veljače 2026. jasno tražio obustavu spora temeljem članka 106. stavka 1. točke 2., u svezi s člankom 103. stavkom 1., ZUS-a dakle smatrajući da je tuženik tijekom spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu.
8. U odnosu na prikazani stav tužitelja, Sud navodi kako je isti potpuno pogrešan. Naime čak i na strogo formalnoj razini Sud ukazuje kako je tužbenim zahtjevom traženo poništenje rješenja o izvršenju iz razloga njegove nezakonitosti, dok je u konkretnom postupanju spor obustavljen, bez odluke o meritumu, odnosno bez da je po tužbenom zahtjevu, ili bez obzira na njega rješenje poništeno. S tim u vezi Sud posebno ukazuje kako je tuženik tijekom spora ustrajao u stavu da je njegovo rješenje zakonito slijedom koje okolnosti se tužbenom zahtjevu i usprotivio. Tek je naknadno i to ne zbog aktivnosti tuženika, već zbog aktivnosti tužitelja koji je ishodio traženu dokumentaciju upravni postupak obustavljen. Budući da je zahtjev tužitelja poništenje nezakonitog rješenja, a čija nezakonitost nije utvrđena, niti je to rješenje poništeno , evidentno je kako ne postoji mogućnost primjene članka 103. stavka 1. ZUS-a, na kojeg se tužitelj u svom podnesku pozvao, iz koje okolnosti proizlazi kako su žalbeni navodi tužitelja obična zamjena teza.
9. I izvan ovog Sud ukazuje kako se prvostupanjski upravni sud u pobijanom rješenju nije ni pozvao na članak 103. stavak 1. ZUS-a, već na određenja Zakona o državnom inspektoratu, a koji zakon kao specijalan propis nalaže tuženiku da obustavi postupak izvršenja kada prestaje obveza iz rješenja koje se treba izvršiti. Slijedom navedenog Sud navodi kako obustava upravnog spora ni u prvostupanjskom rješenju upravnog suda nije dovedena u korelaciju s postupanjem tuženika po tužbenom zahtjevu, već upravo suprotno, zbog postupanja tužitelja (a ne tuženika) usmjerenog ka prestanku obveze izvršenja ishođenjem građevinske dokumentacije.
10. Konačno Sud napominje i kako je pobijano rješenje prvostupanjskog upravnog suda utemeljeno na članku 106. stavku 1. točci 3. ZUS-a, odnosno na stavu prvostupanjskog upravnog suda da se iz cjelokupnog stanja spora može zaključiti da je tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski upravni sud svoj zaključak ustanovljava na navodu tužitelja iz podneska od 18. veljače 2026. u kojem se sadržajno navodi da „mu je daljnje vođenje ovog spora procesno bespredmetno“, iz kojeg razloga tada taj sud posljedično zaključuje da je tužitelj odustao od svog zahtjeva, odnosno da se radi o situaciji „analognoj povlačenju tužbe“.
11. Ispravnost stava prvostupanjskog upravnog suda sadržanog u točki 10. obrazloženja ove odluke i imajući na umu da tužitelj osporava isključivo točku III izreke rješenja prvostupanjskog upravnog suda koja se odnosi samo na trošak provedenog upravnog spora, ovaj sud nije u mogućnosti ispitati, iz jednostavnog razloga što ga tužitelj svojom žalbom ne osporava. Usprkos procesnoj nemogućnosti da na iti jedan način utječe na ishod pravomoćno obustavljenog spora, ovaj Sud nalazi kako je prvostupanjski upravni sud po dispoziciji tužitelja kojom predlaže obustavu spora sukladno podnesku od 18. veljače 2026., mogao zaključiti kako tužitelj više nema pravni interes voditi upravni spor, jer da je to želio, odnosno da je ustrajao kod utvrđenja za ocjenom zakonitosti rješenja o novčanoj kazni, dispoziciju na obustavu ne bi ni postavljao. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.
12. Na kraju Sud nalazi kako je iz razloga obrazloženja ovog rješenja tužitelj valjano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
13. Trebalo je stoga, temeljem članka 128. stavka 4. u vezi s člankom 135. stavkom 1. ZUS-a i člankom 148. stavkom 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
