REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-4771/2025-5

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlahe Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Jelene Rajić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GR iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Nikola Pleša, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg S. Radića 1, u predmetu radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3118/2024 od 11. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3118/2024 od 11. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/56, urbroj: 251-02- 01/001-23-2 od 8. ožujka 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/22-013/1537, urbroj: 251-09-22-1/004-22-02 od 16. studenoga 2022. Istom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak, a prvostupanjskom tijelu naloženo je da tužiteljici naknadi trošak upravnog postupka u iznosu od 937,50 kn, odnosno 124,43 €.

3. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu te je podnijela zahtjev za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta i zahtjev za izuzećem sudaca koji su sudjelovali u ranijim postupcima ocjene zakonitosti istog općeg akta, te sutkinje Željke Zrilić Ježek. Tužiteljica žalbu protiv presude podnosi iz svih zakonom propisanih razloga, a također i zbog povrede prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Konvencije te prava na mirno uživanje vlasništva zajamčenog odredbom članka 48. Ustava Republike Hrvatske i člankom 1. Protikola 1. uz Konvenciju, kao i povrede prava na privatni i obiteljski život zajamčenog odredbom članka 35. Ustava i člankom 8. Konvencije te prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno odredbom članka 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 13. Konvencije. Navodi kako je istica la da nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja jer je protekao prekluzivan rok propisan odredbom članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelja. Smatra da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o bitnim tužbenim navodima te ističe da se prvostupanjski sud nije izjasnio o tome radi li se o izvanrednom pravnom lijeku i kojem, i je li donošenjem prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog akta došlo do intervencije u pravomoćni upravni akt na temelju kojeg je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć odnosno je li takva intervencija utemeljena na zakonu i nužna za postupanje u pojedinom upravnom području. Navodi da je tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticala kako je prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj upravnoj stvari, a u svezi s ovim prigovorom nisu navedeni nikakvi razlozi. Također se poziva na okolnost da je podnijela zahtjev za izuzeće Gradonačelnika kao službene osobe o kojem zahtjevu nije odlučeno. Kako prvostupanjskom presudom nisu navedeni razlozi u svezi sa ostalim tužbenim prigovorima smatra da je počinjena povreda prava na pravično suđenje i djelotvornu sudsku zaštitu. Navodi da je izreka presude nejasna i protivna tužbenom zahtjevu, čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora. S obzirom na istaknute povrede smatra da nije bilo mjesta odbijanju zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora. Predlaže da sud pokrene postupak ocjene zakonitosti osporenih odredbi općeg akta, a potom poništi pobijanu odluku i rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje te naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora uvećane za trošak sastava žalbe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, podredno da sud usvoji žalbu te poništi pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev te tužiteljici naknadi troškove upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama. Potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 € uvećano za PDV.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvenstveno valja reći da sutkinje koje su sudjelovale u postupku ocjene zakonitosti Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, kao i sutkinja Željka Zrilić Ježek, ne sudjeluju u odlučivanju ovog vijeća. Međutim, o zahtjevu tužiteljice za njihovo izuzeće odlučila je predsjednica suda rješenjem, broj: 29 Su-502/2025-28 od 12. siječnja 2026. i rješenjem o ispravku tog rješenja, broj: 29 Su-502/2025-31 od 14. siječnja 2026. na način da je zahtjev odbijen. Zahtjev tužiteljice za izuzeće predsjednice ovog Suda odbijen je rješenjem Vrhovnog suda, broj: Su IV-32/2026-3 od 27. siječnja 2026.

7. Također, ovaj Sud je odredbu članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocjenjivao u postupku ocjene zakonitosti općeg akta te je odlukom, poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023., odbio prijedlog za ukidanje navedene odredbe općeg akta s kojom odlukom se suglasio i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom, broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023.

8. Nadalje, presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. odbijeni su zahtjevi i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik", 10/18., 20/21. i 25/22.) te je tom presudom ovaj Sud izrazio stajalištem prema kojem pravni lijek propisan ovom odredbom ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Nadalje, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda pod zakonom propisanim uvjetima moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime je osigurana drugostupanjska sudska zaštita. Stoga, imajući na umu združene učinke navedene odredbe s odredbama Zakona o upravnim sporovima, time što je odredbom članka 10. navedenog općeg akta propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Iz navedenog proizlazi da je pitanje pravne prirode prigovora i s time u vezi daljnje pravne zaštite riješeno odlukom ovog Suda, zbog čega su prigovori tužiteljice vezani za navedenu odredbu neosnovani.

9. Protivno stajalištu tužiteljice ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. Zakona o upravnim sporovima. Navedeno iz razloga što je postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud presudu je temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva, uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjskom presudom prihvaćeno je stajalište tuženika prema kojem je pravilno poništeno rješenje tijela prvog stupnja i predmet vraćen na ponovni postupak, jer je utvrđeno da je prvostupanjsko rješenje donijela pročelnica kao službena osoba, koja to rješenje nije potpisala, već je rješenje potpisano od druge osobe čime je povrijeđena odredba članka 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.).

11. Navedenom odredbom propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela, a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari, rješenje donosi čelnik tijela.

12. Iz navedene odredbe proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast, i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, opisu poslova svakog radnog mjesta i Pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati u upravnoj stvari, ali samo ukoliko u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ukoliko u javnopravnom tijelu nije bilo službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogli su poduzimati radnje u tom postupku, ali rješenje je trebao donijeti čelnik tijela sve sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 23. Zakona o općem upravnom postupku.

13. Kako je u konkretnom slučaju kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena pročelnica koja to rješenje nije potpisala, to je pravilno tuženik zaključio, što je prvostupanjski sud osporenom presudom potvrdio, da je povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, zbog čega je pravilno i zakonito predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

14. S obzirom na naprijed navedeno, ni ostali navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

15. Budući da nije uspjela sa svojom žalbom, to nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

16. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. izreke temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze