Poslovni broj: Usž-386/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, radi starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1370/2024-9 od 2. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1370/2024-9 od 2. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 140-02/24-03/03441778949, urbroj: 341-99-06/2-24-2445 od 11. studenoga 2024.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, klasa: UP/I 140-02/24-03/03441778949, ur.broj: 341-12-06/2-24-5973 od 10. travnja 2024., kojom je tužiteljici počevši od 26. siječnja 2024. određena starosna mirovina u mjesečnoj svoti od 1.487,58 eura u kojoj je uračunat i dodatak na mirovinu , te je umjesto te mirovine određena najviša mirovina u svoti od 1.244,41 eura mjesečno.
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude u kojoj u bitnome navodi da je na dan priznanja prava navršila 70 godina života i ukupni neprekidni radni staž od 47 godina, 11 mjeseci i 6 dana. Ističe da njezina mirovina u iznosu od 1.171,32 eura ne prelazi vrijednost boda za najvišu mirovinu, te da je ostvarila dodatak na mirovinu od 27%, koji je isključivo njezino vlasništvo, i na kojeg se ne može primijeniti Zakon o najvišoj mirovini ("Narodne novine", 162/1998. i 82/2001., dalje: Zakon o najvišoj mirovini). Smatra da je došlo do povrede članka 85. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te diskriminacije i povrede prava na jednakost prema Ustavu Republike Hrvatske u odnosu na ostale umirovljenike koji su ostvarili dodatak na mirovinu od 27%, iako nisu imali 35 godina radnog staža. Ujedno, mišljenja je da je pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na odluku Ustavnog suda, broj: U-I/197/1999 od 23. ožujka 2005., jer se radi o potpuno drugim osnovama stjecanja prava vlasništva. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu i počevši od 26. siječnja 2024. odredi starosnu mirovinu na teret tuženika u iznosu od 1.487,58 eura mjesečno, sa svim povećanjima od dana priznanja prava do isplate.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno navodi žalbe ne dovode do drukčije odluke.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj: 291565 od 1. veljače 2024., počevši od 26. siječnja 2024. priznato pravo na starosnu mirovinu prema članku 33. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 119/22., dalje: ZOMO) te joj je određena isplata predujma u skladu s odredbom članka 131. stavka 1. ZOMO-a.
8. Predmetni upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti prema članku 131. stavku 2. ZOMO-a, nakon što su prikupljeni svi podaci potrebni za određivanje svote mirovine, te je tužiteljici (rođenoj **.**.1954.), koja je navršila 70 godina života i ostvarila mirovinski staž na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja koji iznosi 25 godina, 8 mjeseci i 16 dana, odnosno 26 godina, 8 mjeseci i 16 dana prema članku 32.a ZOMO-a, određena starosna mirovina u iznosu od 1487,58 eura, u koji iznos je uračunat i dodatak na mirovinu, te je umjesto te mirovine određena najviša mirovina u iznosu od 1244,41 eura.
9. Naime, tužiteljica je u Bosni i Hercegovini navršila razdoblja osiguranja u trajanju od 21 godine, 2 mjeseca i 21 dan (tiskanica BIH/HR 205 od 7. lipnja 2024) prema mjerodavnim propisima u toj državi, te je u postupku utvrđeno da je mirovina izračunata na temelju staža osiguranja ostvarenog u Republici Hrvatskoj, te da nema uvjeta za zbrajanje staža osiguranja ostvarenog u Bosni i Hercegovini.
10. Člankom 19. Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine ("Narodne novine-međunarodni ugovori", broj: 3/01 – dalje: Ugovor) propisano je da ako, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, postoji pravo na davanje novca i bez primjene članka 17. Ugovora, nadležni nositelj te države ugovornice utvrđuje davanje u novcu isključivo na osnovi razdoblja osiguranja koje se uzima u obzir prema tim pravnim propisima.
11. S obzirom da je tužiteljica ostvarila staž osiguranja u Republici Hrvatskoj na temelju kojeg su ispunjeni uvjeti za priznanje prava na samostalnu mirovinu prema članku 19. Ugovora, pravo na mirovinu priznato joj je isključivo na temelju mirovinskog staža ostvarenog u Republici Hrvatskoj od 26 godina, 8 mjeseci i 16 dana. Članak 85. stavak 3. ZOMO-a na koji se tužiteljica poziva u žalbi propisuje da polazni faktor za određivanje starosne mirovine osiguranika, koji prvi put stječe mirovinu nakon navršene starosne dobi propisane za stjecanje prava na starosnu mirovinu prema ovome Zakonu i ima 35 godina mirovinskog staža, utvrđuje se tako da se polazni faktor iz stavka 1. ovoga članka povećava za 0,45% po mjesecu za svaki mjesec nakon navršenih godina života osiguranika propisanih za stjecanje prava na mirovinu, a najviše za pet godina. Tužiteljica u Republici Hrvatskoj nije ostvarila 35 godina mirovinskog staža, već 25 godina, 8 mjeseci i 16 dana, odnosno 26 godina, 8 mjeseci i 16 dana prema članku 32. a ZOMO-a, pa nema mogućnosti za povećanje polaznog faktora. Također, prema stavku 2. članka 79. ZOMO-a u svotu mirovine koja je određena prema stavku 1. toga članka uračunava se dodatak na mirovinu koji je određen na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 79/07 do 115/18).
12. Tužiteljici je najviša mirovina određena prema članku 2. Zakona o najvišoj mirovini, koji propisuje da se osobni bodovi za određivanje najviše mirovine prema ovome Zakonu utvrđuju tako da se ukupni mirovinski staž osiguranika pomnoži sa 3,8 vrijednosnih bodova i polaznim faktorom. Način izračuna mirovine detaljno je izložen u obrazloženju osporenog rješenja i pobijane presude, dok se u vezi primjene propisa o izračunu mirovine prema Zakonu o najvišoj mirovini, osnovano prvostupanjski sud poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I/197/1999 od 23. ožujka 2005., kojom je odbijen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o najvišoj mirovini s Ustavom Republike Hrvatske. U toj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske, između ostalog je naveo da se prava iz mirovinskog osiguranja mogu ostvariti na način i u opsegu propisanim zakonom, neovisno o pojedinačnim ulaganjima u to osiguranje. Stoga prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačiju odluku o predmetnoj upravnoj stvari.
13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
