Poslovni broj: Usž-1530/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Đure Crnatka 20, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2823/2025-7 od 10. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2823/2025-7 od 10. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) i nalaženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku. (točka II. izreke).
2. Tuženik podnosi žalbu protiv točke II. pobijanog rješenja zbog pogrešne odluke o trošku prema odredbi članka 144. i 147. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS). Citira članke 8. stavak 1., 147. stavak 1., 6. i 8. i 144. stavak 1. i 2. ZUS-a, te navodi da se cijeli spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u skladu s člankom 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Smatra da se radi o jednostavnom sporu sa svrhom ubrzavanja rješavanja žalbe, što je po sadržaju slično običnoj požurnici. Nadalje, navodi da sud, kao i javnopravno tijelo, imaju obvezu pomoći neukoj stranci, te je neopravdano zastupanje tužitelja po odvjetniku pri sastavu jednostavne tužbe. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2019. i U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., kao i više odluka Europskog suda za ljudska prava, prema kojima se šire tumači mogućnost diskrecijske odluke suda kod donošenja odluke o troškovima postupka, koja nije isključivo vezana za odluku da stranka koja je izgubila spor treba snositi troškove postupka . Smatra da je potrebno uzeti u obzir i sve druge okolnosti pojedinačnog slučaja, uvažavajući opće i pojedinačne interese, ali i zaštitu države. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i donese odluku o trošku spora na temelju odredbe članka 144. I 147. ZUS-a.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da ZUS ne propisuje da stranka koja uspije u upravnom sporu nema pravo na trošak zato što je predmet prema ocjeni protivne strane bio jednostavan. Pravo na naknadu troška ne ovisi o subjektivnoj ocjeni tuženika, nego o tome je li trošak bio opravdan i je li nastao zbog potrebe vođenja spora, te se poziva se na odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usž-917/2026 i Usž- 873/2026. Navodi da je tužba podnesena radi šutnje uprave u predmetu koji se odnosi na ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja koje u sebi sadrži i imovinsko pravo. Smatra da bi, kada bi se prihvatilo stajalište tuženika, posljedično tome javnopravno tijelo moglo nezakonito propustiti odlučiti o pravnom lijeku koji se odnosi na imovinsko pravo stranke. S tim u vezi poziva se na članak 48. Ustava Republike Hrvatske i članak 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te smatra da pravodobno odlučivanje nije puka formalnost, nego bitan element učinkovite pravne zaštite. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1562,50 eura.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje suda i postupak koji mu je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s čankom 128. stavkom 4. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se osporava točka II. izreke tog rješenja.
6. Člankom 144. stavkom 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Prema članku 147. stavku 6. ZUS-a, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
8. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljica tužbom podnesenom 31. srpnja 2025. pokrenula predmetni upravni spor radi šutnje uprave, sukladno članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a i to zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njezinoj žalbi podnesenoj 23. svibnja 2025. na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, od 30. travnja 2025., tražeći od upravnog suda da naloži tuženiku donošenje odluke o žalbi (članak 38. stavak 2. točka 2. ZUS-a). Nadalje, nije sporno da je tuženik u odgovoru na tužbu izvijestio sud da je o žalbi tužiteljice odlučeno rješenjem, klasa: UP/II-141-06/25-01/03350867579, ur.broj:
341-99-05/3-25-3625 od 3. rujna 2025., kojim je odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 30. travnja 2025., te je predložio obustavu spora.
9. Odredbom članka 121. ZUP-a propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.
10. S obzirom da je upravno tijelo donijelo rješenje povodom žalbe nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave, u tijeku upravnog spora, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljici pripada pravo na naknadu opravdanog troška upravnog spora jer je donošenjem drugostupanjskog rješenja tuženik u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu (članak 103. stavak 1. i 100. stavak 2. ZUS-a), pa se radi o situaciji da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Prvostupanjski je sud pravilno točkom II. izreke naložio tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora, koji se odnosi na zastupanje po odvjetniku, i to za sastav tužbe sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, broj 138/23) u iznosu od 1250,00 eura (500 bodova prema Tbr 27. točki 1., 46. i 54. Tarife).
11. S obzirom na citirane odredbe ZUS-a, navodi tuženika da se cijeli spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku koji propisuje članak 121. ZUP-a, nisu od utjecaja na odlučivanje o pravu stranke na naknadu troškova spora. U odnosu na ostale prigovore Sud ističe da stranka ima pravo odlučiti hoće li ju u upravnom sporu zastupati kvalificirani opunomoćenik-odvjetnik.
12. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
13. Ovaj Sud smatra da trošak sastava odgovora na žalbu nije opravdan jer se ne radi o trošku koji bi bio od utjecaja na odluku u ovom žalbenom postupku. Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška odbijen na temelju članka 144. stavku 1. ZUS- a.
14. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. i članka 144. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
