Poslovni broj: Usž-3425/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica EV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, OIB: 53969486500, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi prava na osobnu invalidninu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-491/2025-8 od 26. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I - 491/2025-8 od 26. lipnja 2025.
II. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, klasa: UP/II-551-08/24-01/450, urbroj: 524-11-02/7-25-3 od 14. travnja 2025.
III. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pazin, klasa: UP/I-551-08/23-01/104, urbroj: 139-065-06-24-24-11 od 23. veljače 2024. i predmet vraća tom tijelu radi nastavka upravnog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, klasa: UP/II-551-08/24-01/450, urbroj: 524-11- 02/7-25-3 od 14. travnja 2025. (pogrešno napisano „2024.“) i rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pazin, klasa: UP/I-551-08/23-01/104, urbroj: 139-065-06-24-24-11 od 23. veljače 2024. te vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
2. Osporavanim rješenjem tuženika, ispravljenim rješenjem istog tijela, klasa:
UP/II-551-08/24-01/450, urbroj: 524-11-02/7-25-7 od 27. svibnja 2025. na način da je u zaglavlju rješenja ispravljen datum donošenja „14. travnja 2024.“ u datum „14. travnja 2025.“, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Područnog ureda Pazin od 23. veljače 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem obustavljen je postupak u predmetu priznavanja prava na osobnu invalidninu podnositelju zahtjeva UV, zbog smrti korisnika dana 9. veljače 2024.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu u kojoj u bitnom osporava pravilnost odluke suda. Navodi podatke o postupanju prvostupanjskog upravnog tijela koje, usprkos opetovanog požurivanja i požurnice upućene Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, nije u zakonskom roku od 60 dana odlučilo o zahtjevu pokojnog UV, koji je bio u iznimno teškom zdravstvenom stanju (dobivao kisik aparatima) i o kojem se brinula ona kao njegova supruga. Ističe da je nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje donesen tek 8. veljače 2025., a da je KV preminuo **.**.2025., te kao najranjiviji, teško bolesni onkološki pacijent nije dočekao niti rješenje o zahtjevu niti isplatu, iako je vještačenjem utvrđeno pravo na osobnu invalidninu, odnosno inkluzivni dodatak. S obzirom da zbog sporosti administracije njen suprug nije dočekao ostvarivanje svog prava za života, predlaže da ovaj Sud navedeno uzme u obzir te donese presudu na temelju koje će joj se isplatiti pravo pokojnog korisnika na osobnu invalidninu.
4. Navodi tužiteljice izneseni u dopuni žalbe ne iznose se, jer je ista podnesena izvan zakonom propisanog roka.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti zakonitom.
7. Prvostupanjski je sud odlučujući o tužbenom zahtjevu utvrdio da je upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno obustavljen sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), jer je podnositelj zahtjeva za priznanje prava na osobnu invalidninu KV preminuo prije donošenja rješenja o priznavanju navedenog prava, uz obrazloženje da tužiteljica stoga kao nasljednica nema pravo zahtijevati dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika, odnosno iz razloga što nije bila korisnica navedenog prava, pa posljedično tome ne postoje niti dospjela novčana potraživanja s navedene osnove.
8. Prema podacima spisa nije sporno da je predmetni upravni postupak pokrenut po zahtjevu UV podnesenom 27. rujna 2023. za priznavanje prava na osobnu invalidninu na temelju članka 50. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23. – dalje: ZoS), podnesenog 27. rujna 2023., te da je podnositelj zahtjeva umro u tijeku upravnog postupka, dana 9. veljače 2024., prije nego što je doneseno rješenje o priznavanju traženog prava.
9. Odredbom članka 39. stavka 1. ZUP-a propisano je da se, ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.
10. Prema članku 7. stavku 2. ZoS-a, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno članku 40. stavku 1. i 3. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“, broj: 156/23.), prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.
11. Prema pravnom shvaćanju i praksi ovoga Suda, ako u tijeku postupka stranka umre postupak se može nastaviti, iako se radi o osobnom pravu , kada zahtjev sadrži, po prirodi stvari, i neostvareno imovinsko potraživanje (mirovina, osobna invalidnina, doplatak za njegu i pomoć i sl.). Naime, neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi, pa tako i prava na osobnu invalidninu, odnosi se na temeljno pravo kao takvo, a ne i na pojedine novčane iznose koji proizlaze iz tog prava, koje se sukladno članku 136. stavku 1. ZoS-a priznaje s danom podnošenja urednog zahtjeva, ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako tim Zakonom nije drukčije određeno.
12. Suprotno mišljenju prvostupanjskog suda i navodima tuženika, ovaj Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu koji, iako se odnosi na pravo strogo osobne naravi, u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, te se ne radi o takvoj naravi upravne stvari zbog koje se postupak mora obustaviti sukladno citiranoj odredbi članka 39. stavka 1. ZUP-a, odnosno smrt stranke u konkretnom slučaju ne predstavlja zapreku za nastavak postupka i meritorno odlučivanje o upravnoj stvari koja je predmet postupka. Pri tome ovaj Sud ima u vidu i da ZoS-om, koji je mjerodavan za rješavanje o pravu u konkretnom slučaju nije propisano da se u slučaju smrti osobe o čijem se pojedinačnom pravu rješava prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava, postupak obustavlja, a kako je to bilo propisano odredbom članka 109. ranije važećeg Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 157/13. do 138/20.), koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZoS-a.
13. Činjenica što podnositelj zahtjeva, s obzirom na dugotrajnost postupka, nije iskoristio mogućnost zaštite svojih prava podnošenjem žalbe zbog nedonošenja rješenja u roku propisanom člankom 132. stavkom 3. ZoS-a, a sukladno članku 105. stavku 2. ZUP-a, nije od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, odnosno rješenja kojim je upravni postupak obustavljen.
14. S obzirom na navedeno, prvostupanjski je sud o tužbenom zahtjevu odlučio na temelju pogrešne primjene i tumačenja mjerodavnog prava, te je prvostupanjsku presudu valjalo poništiti. Sukladno naprijed iznesenom pravnom shvaćanju ovoga Suda poništeno je osporeno rješenje i prvostupanjsko rješenje, te se predmet vraća nadležnom prvostupanjskom tijelu na daljnje postupanje, odnosno radi nastavka vođenja upravnog postupka i meritornog odlučivanja o zahtjevu stranke za priznavanje prava na osobnu invalidninu.
15. Stoga je na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a riješeno kao u izreci.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
