Poslovni broj: Usž-3489/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirta Trninić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Naselje Slavonija II 3/3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1333/2022-10 od 29. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1333/2022-10 od 29. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-141-02/22- 01/03095706797, urbroj: 341-99-05/3-22-4034 od 25. listopada 2022. i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, klasa: UP/I 141-02/22-01/03095706797, urbroj: 341-16-05/3-22-4430 od 24. svibnja 2022. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, priznato je od 8. veljače 2022. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, nastale 20% kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti. Invalidska mirovina priznata je u svoti od 2.822,73 kn mjesečno, s time da se umjesto te mirovine određuje najniža mirovina u svoti od 3.172,18 kn mjesečno.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Navodi da je presudom odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporavanog rješenja, ali nije dosljedno riješeno po alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu tj. zahtjevu za poništenje rješenja i vraćanje na ponovni upravni postupak, te smatra da se zbog povrede postupovnih normi izreka presude ne može valjano ispitati. U bitnome navodi da mu je pravo na preračun mirovine trebalo priznati od 1. siječnja 2019. prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., 98/19. i 84/21. - dalje: ZHBDR), a sukladno članku 201. toga Zakona, budući da mu je ratni 20%-tni invaliditet utvrđen prije stupanja na snagu navedenog Zakona, a potpuni gubitak sposobnosti za rad nesporno je nastupio još 2007. godine. Ističe da mu je u drugom upravnom postupku pred Ministarstvom hrvatskih branitelja priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida sa 20% invaliditeta uzrokovanog sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i pravo na invalidninu počevši od 1. veljače 2018., a što je utvrđeno nakon provedenih vještačenja po ovlaštenim vještacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji obavljaju vještačenja za sva javnopravna tijela, pa tako i za tuženika. S obzirom da je u postupku pred Ministarstvom hrvatskih branitelja, na temelju medicinske dokumentacije iz tadašnjeg razdoblja i vještačenjem, na vjerodostojan način dokazao 20%-tni ratom stečeni invaliditet, drži neosnovanim i izlišnim provođenje ponovnog vještačenja u ovom postupku, odnosno sporu. Ponavlja da mu je na temelju svih utvrđenih činjenica trebalo priznati pravo na preračun mirovine od 1. siječnja 2019. godine, kao za njega najpovoljnijim datumom, te da svaka druga odluka osim takove predstavlja grubo kršenje njegovog prava na jednakost pred zakonom, kao i prava na pravičnu, zakonito i teleološki obrazloženu presudu.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode tužitelja iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, kao i u odgovoru na tužbu, te u obrazloženju prvostupanjske presude. Predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema stanju spisa razvidno je da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, sukladno ovlaštenju iz članka 49. stavka 3. ZUS-a, koje niti tužitelj ne osporava, razmotrio pravna i činjenična pitanja koja su odlučna za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja, a u smislu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) i ZHBDR-a, mjerodavnih za rješavanje predmetne upravne stvari.

8. Suprotno navodima žalbe sud je presudu jasno i dostatno obrazložio, te je za odbijanje tužbenog zahtjeva naveo valjane razloge utemeljene na podacima iz spisa odnosno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni i tumačenju mjerodavnog materijalnog prava.

9. Iz podataka spisa nesporno proizlazi da je tužitelju pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Slavonskom Brodu od 7. prosinca 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad zbog bolesti počevši od 24. listopada 2007., na temelju općih propisa iz mirovinskog osiguranja (Zakona o mirovinskom osiguranju – "Narodne novine", broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04. i 177/04. – dalje: ZOMO/98). Upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pokrenut je po prijedlogu nadležnog liječnika za upućivanje na vještačenje, a na osobni zahtjev tužitelja, podnesenom 8. veljače 2022. radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu prema ZHBDR-u, s obzirom na ostvareni status hrvatskog ratnog vojnog invalida s 20% oštećenja organizma trajno na temelju psihičke bolesti i priznato pravo na osobnu invalidninu od 1. veljače 2018. (presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 449/2020-24 od 11. veljače 2021. i rješenje Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Odsjeka za hrvatske branitelje, klasa: UP/I-562-02/21-01/315, urbroj: 2178/1-06-02/4-21-2 od 6. prosinca 2021.).

10. Prema članku 30. stavku 1. ZHBDR-a hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanja bolesti odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ima pravo na invalidsku mirovinu. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata kod kojega je potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen ranjavanjem, ozljedom, zatočeništvom u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanjem bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice bolešću, ozljedom izvan rada, ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti. Pravo na invalidsku mirovinu hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata ostvaruje na temelju izvršnog rješenja o trajno utvrđenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (stavak 3.). Prema stavku 4. istog članka ZHBDR-a pravo na invalidsku mirovinu ostvaruje se pod uvjetima i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

10. U predmetnom postupku su činjenice koje su s medicinskog stajališta odlučne za rješavanje o pravu tužitelja na invalidsku mirovinu iz članka 30. ZHBDR-a, a koje se odnose na nastanak invalidnosti prema članku 39. stavku 4. ZOMO-a (potpuni gubitak radne sposobnosti), te uzroka i datuma nastanka invalidnosti, pravilno utvrđene u postupku vještačenja provedenom sukladno odredbama članka 125. stavka 3. i 133. stavka 3. ZOMO-a, članka 53. ZHBDR-a te Uredbi o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17., 56/18. i 16/22. – dalje: Uredba). Prema suglasnim nalazima ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (nalaz i mišljenje Vijeća vještaka od 3. ožujka 2022. i Vijeća viših vještaka od 11. listopada 2022.), te nalazu i mišljenju Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja od 28. rujna 2022., na gubitak radne sposobnosti tužitelja 20% je utjecala psihička bolest (PTSP) zadobivena u Domovinskom ratu (po osnovi kojeg je ostvario status HRVI), te od 8. veljače 2022. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 20% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolešću koja nije predmet ocjene sukladno odredbama članka 30. ZHBDR-a.

11. Iz obrazloženja nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka Zavoda razvidno je da su tijela vještačenja kod ocjene radne sposobnosti tužitelja uzela u obzir sve bolesti odnosno promjene u zdravstvenom stanju tužitelja koje proizlaze iz spisu priložene medicinske dokumentacije (kronični PTSP i trajna promjena osobnosti, hipertenzija, duboka venska tromboza, opstruktivna bolest pluća, stanje nakon moždanog inzulta, gubitak vida na lijevom oku i bolesti kralježnice), kao i ostvareni status HRVI sa 20% oštećenja organizma temeljem psihičke bolesti. S obzirom da tužitelj u tijeku spora nije predložio izvođenje dokaza kojima bi osporio citiranu ocjenu i utvrđenja tijela vještačenja, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka mogao poslužiti tuženom tijelu kao valjana osnova za donošenje osporenog rješenja, te time što je tužitelju predmetno pravo priznato od podnošenja zahtjeva, a ne od datuma nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka, a kako je propisano u članku 128. stavku 1. ZOMO-a odnosno članku 19. stavku 1. Uredbe, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

12. Činjenica što je tužitelju utvrđen status HRVI odnosno oštećenje organizma od 20% zbog psihičke bolesti po osnovi kojeg je ostvario taj status, ne predstavlja dokaz da su te bolesti u istom postotku utjecale na radnu sposobnost tužitelja i nastanak invalidnosti, kako to tužitelj pogrešno smatra. Radi se o činjenicama koje se utvrđuju prema različitim kriterijima i na temelju različitih propisa, jer se radna sposobnost ocjenjuje prema kriterijima iz članka 39. ZOMO-a i sukladno odredbama članka 12. do članka 19. Uredbe, dok se oštećenje organizma po osnovi kojeg se priznaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz članka 12. ZHBDR-a utvrđuje prema kriterijima Liste postotaka oštećenja organizma – Liste II, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja.

13. Pogrešan navod suda da je tužitelj tražio priznavanje prava od 1. veljače 2018., što je iznosio u žalbi na prvostupanjsko rješenje a ne u navodima tužbe, ne predstavlja takav nedostatak obrazloženja koji bi, s obzirom na razloge odbijanja tužbenog zahtjeva, utjecao na drugačije rješavanje predmetne stvari. Također, suprotno mišljenju tužitelja, s obzirom da je osporeno rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim i odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje tog rješenja, time što u izreci nije odbijen i zahtjev za vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak, kao niti time što sud u izreci nije odlučio i o podredno postavljenom zahtjevu za preinaku osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka kako to tužitelj pogrešno smatra. Naime, sukladno dosljednoj sudskoj praksi upravni sud nije vezan doslovnim sadržajem odnosno izričito postavljenim tužbenim zahtjevom, a imajući u vidu i članak 38. stavak 2. ZUS-a kojim je propisano što se tužbom može zahtijevati, kao i predmet upravnog spora uređen člankom 3. istog Zakona.

14. S obzirom na navedeno, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, te je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska