Poslovni broj: Usž-824/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3243/2024-7 od 27. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3243/2024-7 od 27. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1109, urbroj: 251-02-01/001-23-4 od 27. travnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/3547, urbroj:

251-09-22-1/003-23-2 od 15. ožujka 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 15. ožujka 2023. Navedenim rješenjem tijela prvog stupnja, donesenim na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22. – dalje: Odluka/22), zamijenjene su točka II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/20-013/39, urbroj: 251-21-21-1/008-20- 4 od 17. siječnja 2020., na način da je o pripadajućim iznosima novčane pomoći tužiteljici, za dijete OD, razdobljima isplaćivanja i prestanku te pomoći riješeno sukladno odredbama članka 3. i 4. Odluke/22, a kojima su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18. i 20/21. – u daljnjem tekstu: Odluka/18), što je detaljno navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome osporava pravno shvaćanje suda izraženo u obrazloženju presude i razloge zbog kojih je sud ocijenio neosnovanima navode tužbe, a koji se odnose na nadležnost prvostupanjskog tijela, ovlaštenje tuženika za vođenje upravnog postupka po prigovoru u drugom stupnju, nedostatak potpisa na drugostupanjskom rješenju, povredu pravila Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), u kojem joj nije omogućeno sudjelovanje i izjašnjavanje niti je proveden ispitni postupak, te nezakonito zadiranje u pravomoćno rješenje, kao i povredu načela zabrane retroaktivnosti, predvidivosti pravne norme i zaštite stečenih prava, povredu prava vlasništva, kao i narav roka iz članka 6. Odluke/22. Smatra da sud nije s dovoljnom pažnjom razmotrio sve iznesene prigovore. Iscrpno i detaljno iznosi svoje mišljenje i stajališta kojima osporava pravno stajalište suda glede primjene materijalnih i postupovnih propisa odlučnih za rješavanje predmetne upravne stvari, navodeći da je o predmetnom pravu pogrešno riješeno primjenom Odluke/22 i to u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti bez zakonskog ovlaštenja. U osnovi ponavlja navode iz tužbe, pozivajući se na pravnu teoriju, niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Ističe da je zbog svega navedenog povrijeđeno pravo na pravično suđenje, koja povreda se sastoji u odbijanju dokaznog prijedloga za njeno saslušanje radi iznošenja individualnih okolnosti koje su od utjecaja na ostvarivanje predmetnog prava. Odluku suda smatra neutemeljenom i arbitrarnom, te u suprotnosti sa izvorima prava koje sud u skladu sa člankom 5. Zakona o upravnim sporovima treba primijeniti. Smatra spornom i procesnu odluku o spajanju predmeta radi zajedničkog raspravljanja na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima i to nakon što se već godinama pred istim sudom vode sporovi vezani uz primjenu Odluke/22, te je mišljenja da je trebalo provesti ogledni spor. S obzirom da je tužbeni zahtjev nezakonito odbijen, osporava i odluku o troškovima spora iz točke II. izreke prvostupanjske presude. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji u cijelosti te poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da riješi stvar na način da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev, obvezujući pri tome tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja, a nakon izvršenog uvida u spis tuženika, te u podatke i isprave priložene u tijeku upravnog spora i nakon održane usmene rasprave. Prvostupanjski je sud potpuno razmotrio pravna i činjenična pitanja odlučna za rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, pri čemu je detaljno i valjano odgovorio na sve prigovore tužiteljice, koje sada ponavlja u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, te se ista zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda. Stoga ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore tužiteljice, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama, te prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda, koje je sačinjeno sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti, te su presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.). Stav o zakonitosti te Odluke, kao i pojedinačnih akata donesenih njezinom primjenom izražen je u nizu prvostupanjskih presuda i presuda ovoga Suda donesenih u istovjetnim predmetima.

9. U dosljednoj praksi ovoga Suda ukazuje se na zakonitost odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21. i 25/22.), kojom se određuje nadležnost tuženika za odlučivanje o prigovoru kao pravnom lijeku, dok je nadležnost i ovlast tijela prvog stupnja i službene osobe koja je rješavala u prvom stupnju propisana općim aktima Grada Zagreba (Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, s pripadajućom Sistematizacijom radnih mjesta – „Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 13/22. i 31/22.), kao i odredbom članka 23. ZUP-a.

10. Tužiteljica neosnovano smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži valjani potpis, budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen gradonačelnik Grada Zagreba, koji je isto i potpisao.

11. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Odluke na koje se poziva tužiteljica u žalbi nisu usporedive niti primjenjive u konkretnom slučaju.

12. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice, poglavito prigovor da nije proveden dokaz njenim saslušanjem, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje se ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne niti konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima na način da nijednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, a koju je iskoristila, nije joj onemogućeno sudjelovanje u postupku. Dodatno se ukazuje da odlučna činjenična utvrđenja ovog predmeta u odnosu na materijalnopravnu zakonitost osporenog rješenja, nisu sporna, te i prema ocjeni ovoga Suda nije bilo potrebno provoditi dokaz saslušanjem tužiteljice na životne i individualne okolnosti, kako je to predlagala.

13. S obzirom na navode tužbe, koje ponovno iznosi u ovoj žalbi, proizlazi da tužiteljica u biti osporava i zakonitost Odluke/22 i njenu primjenu na rješavanje o pravu na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, pozivanjem na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, kao i pravnu teoriju. Stoga se prvostupanjski sud u obrazloženju presude osnovano poziva na odluke ovoga Suda donesene u postupcima ocjene zakonitosti predmetne Odluke/22, čime je dostatno odgovorio na sve navedene prigovore tužiteljice.

14. Također, nije osnovan navod tužiteljice da je sud donio nezakonitu odluku o spajanju predmeta. Naime, radi se o procesnoj odredbi iz članka 107. stavka 1. ZUS - a, koja omogućava sudu po službenoj dužnosti spajanje predmeta radi zajedničkog raspravljanja u slučaju pokretanja dva ili više sporova po tužbi jednog ili više tužitelja protiv istog tuženika radi ocjene zakonitosti pojedinačnih akata, a koji se nakon završetka raspravljanja mogu razdvojiti radi donošenja zasebnih odluka, što je ovdje slučaj, te navedeno nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude.

15. S obzirom na sve naprijed izneseno, pobijanom presudom pravilno je osporeno rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim, te navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

16. Kako tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a zahtjev za naknadu troška upravnog spora osnovano odbijen.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

18. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska