Poslovni broj: Usž-335/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 4599/2023-9 od 5. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4599/2023-9 od 5. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/100, urbroj: 251-02-01/001-23-7 od 16. kolovoza 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/1186, urbroj: 251-09-22- 1/004-23-8 od 3. srpnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 3. srpnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/1161, urbroj: 251-10-01-16-2 od 16. studenog 2016. u dijelu u kojem je bila određena visina novčane pomoći i način prestanka te pomoći, na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22), na način kako je to propisano odredbama članka 3. i 4. navedene Odluke/22, a kojima su izmijenjeni članci 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.), te su pripadajući iznosi i prestanak novčane pomoći usklađeni sa odredbama Odluke/22.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu iz svih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.). U žalbi ponavlja tužbene navode da se osporenim rješenjem zadire u pravomoćno stečena prava odnosno u pravomoćno rješenje i to retroaktivnom primjenom Odluke/22, kao i prigovore glede zakonitosti te Odluke, te navode vezane za nadležnost prvostupanjskog tijela i ovlaštenje tuženika za vođenje upravnog postupka po prigovoru u drugom stupnju i navode o nezakonitom neposrednom rješavanju upravne stvari prema članku 49. točki 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – ZUP). Smatra da sud nije zakonito ocijenio iznesene prigovore te se poziva na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Iscrpno i detaljno iznosi svoje mišljenje i stajališta kojima osporava pravno stajalište suda glede primjene materijalnih i postupovnih propisa odlučnih za rješavanje predmetne upravne stvari. Ponavlja navod tužbe da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon i iz razloga što se Odlukom/22 nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16. Ističe prigovor povrede prava na pravično suđenje te pristup sudu. Navodi da joj nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora , čime je počinjena bitna povreda članka 6. ZUS-a, jer ju je sud odbio saslušati kao stranku, te ujedno i povreda članka 86. stavka 1., članka 49. i članka 93. stavka 1. istog Zakona. Smatra da se sud pogrešno poziva na presude Visokog upravnog suda o ocjeni zakonitosti općeg akta, zanemarujući svoju ulogu suda pune jurisdikcije i razliku između spora o objektivnoj zakonitosti u odnosu na ocjenu zakonitosti pojedinačnog akta po tužbi. U bitnom osporava ocjenu i pravna stajališta prvostupanjskog suda iznesena u obrazloženju presude. S obzirom da je tužbeni zahtjev nezakonito odbijen, osporava i odluku o troškovima spora iz točke II. izreke presude. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji u cijelosti te poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev, obvezujući pri tome tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.
4. Tuženik nije dostavio Sudu odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja, a nakon izvršenog uvida u spis tuženika te podatke i isprave priložene u tijeku upravnog spora i nakon održane usmene rasprave. Prvostupanjski je sud potpuno razmotrio pravna i činjenična pitanja odlučna za rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, pri čemu je detaljno i valjano odgovorio na prigovore tužiteljice, koje ona u bitnom sada ponavlja u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, te se ista zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda. Stoga ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore tužiteljice, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama, te prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda, koje je sačinjeno sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. Suprotno navodima žalbe, s obzirom da je tužiteljica u tužbi osporavala pravilnost i primjenu Odluke/22 na temelju koje je doneseno osporeno rješenje, a kojim je odlučeno o njezinom pravu na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, prvostupanjski sud se obrazlažući razloge odbijanja tužbenog zahtjeva osnovano pozvao na presude ovoga Suda donesene u objektivnom sporu ocjene zakonitosti Odluke/22.
9. U odnosu na prigovor povrede prava na pravično suđenje i povrede postupka propisanog pravilima ZUS-a, valja istači da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, s obzirom da zahtjev i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Pritom se napominje da niti ustavne niti konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, niti izvede određeni dokaz, te sud nije vezan prijedlozima stanaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega i po ocjeni ovoga Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke spisa predmeta i relevantne materijalne propise.
10. Nadalje, tužiteljica je tijekom upravnog spora imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, koju je iskoristila. Naime, tužiteljica se u podnescima od 20. listopada 2023. i od 25. srpnja 2025. detaljno očitovala na tuženikov odgovor na tužbu iznoseći navode u prilog svoje tvrdnje o nezakonitosti osporavanog rješenja, te joj je isto omogućeno i na usmenoj raspravi.
11. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je prvostupanjski sud u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
12. Slijedom iznesenog, kao i s obzirom na pravne stavove koje je ovaj Sud već izrazio u nizu odluka povodom tužbi protiv pojedinačnih odluka donesenih u ist im ili sličnim pravnim i činjeničnim situacijama u primjeni Odluke/22 (presude poslovni broj: Usž-4322/22 i Usž-3384/22 i dr.), navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke.
13. Stoga je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke.
14. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe valjalo je odbiti na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
