Poslovni broj: Usž-510/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1279/2024-9 od 22. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1279/2024-9 od 22. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2949, urbroj: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2024. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/1767, urbroj: 251-09-22- 1/002-23-3 od 27. listopada 2023., kojim tužiteljici prestaje novčana pomoć za roditelja odgojitelja za dijete ČV rođenog **.**.2012., sa danom 30. rujna 2023., prema članku 7. stavku 1. alineja 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka).

3. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja tužbene navode o nenadležnosti osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, stvarnoj nenadležnosti tuženika i nedostatku potpisa na osporenom rješenju, povred i pravila Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), te nezakonitom zadiranju u pravomoćno rješenje, povredi načela zabrane retroaktivnosti, predvidivosti pravne norme i stečenih prava, kao i prigovore koji se odnose na tumačenje naravi roka iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22. – dalje: Odluka/22). Smatra da sud nije valjano razmotrio sve prigovore, te iscrpno i detaljno iznosi svoje mišljenje i stajališta kojima osporava pravno stajalište suda glede primjene materijalnih i postupovnih propisa odlučnih za rješavanje predmetne upravne stvari. Ističe da se Odlukom/22 nije zadiralo u prava i obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 16/16. i 19/16. – dalje: Odluka/16), jer je Odlukom/22 izmijenjena isključivo Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18. i 20/21. – dalje: Odluka/18), pri čemu ukazuje na članak 12. te Odluke. Iznosi i prigovor povrede prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života iz članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno prava propisanog Europskom socijalnom poveljom, te prigovor diskriminacije po osnovi godina djeteta. Ističe da joj je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje i pristup sudu odbijanjem suda da ju sasluša na okolnosti relevantne za ostvarivanje predmetnog prava (životna i socioekonomska situacija, obiteljske i privatne specifičnosti, individualne prilike), i to zbog pogrešnog shvaćanja prvostupanjskog suda da je predmetna upravna stvar riješena još 2023. godine kada je Odluka/22 ocijenjena zakonitom. U prilog navoda iz žalbe poziva se na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje ističe da pobijanom presudom nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu, iako je u tužbi izričito predložila i poništavanje prvostupanjskog rješenja. S obzirom da je tužbeni zahtjev nezakonito odbijen, osporava i odluku o troškovima spora iz točke II. izreke presude. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji u cijelosti te poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da riješi stvar na način da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev, obvezujući pri tome tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.5562,50 eura.

4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja, a nakon izvršenog uvida u spis tuženika, te u podatke i isprave priložene u tijeku upravnog spora i nakon održane usmene rasprave. Prvostupanjski je sud potpuno razmotrio pravna i činjenična pitanja odlučna za rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, pri čemu je detaljno i valjano odgovorio na sve prigovore tužiteljice, koje sada ponavlja u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, te se ista zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda. Stoga ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore tužiteljice, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama, te se prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda, koje je sačinjeno sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Prema postojećim podacima iz spisa tuženika i sudskog spisa, nije sporno da je tužiteljici pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/1915, urbroj: 251-10-01-16-2 od 13. prosinca 2016., priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na temelju Odluke/16, a prvostupanjsko rješenje od 27. listopada 2023. o prestanku tog prava doneseno je po službenoj dužnosti sukladno članku 6. Odluke/22, a na temelju članka 4. iste Odluke, kojim je izmijenjen članak 7. Odluke/18, budući da je dijete tužiteljice UV (rođen **.**.2012.) navršio 7 godina života.

9. Tužiteljica se neosnovano poziva na prijelaznu odredbu članka 12. Odluke/18, smatrajući da se Odlukom/22 nije zadiralo u prava ili obveze korisnika prava ostvarenih po Odluci/16. Naime, prema članku 11. Odluke/18 roditeljima odgojiteljima koji su pravo na novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu te Odluke, usklađuje se visina mjesečnih novčanih iznosa prema odredbama Odluke/18, čime je ta Odluka modificirala visinu mjesečnih novčanih iznosa priznatih na temelju Odluke/16, dok se odredbama Odluke/22 ponovno mijenjaju uvjeti korištenja, u suštini istog prava koje tužiteljica kontinuirano koristi na temelju Odluka koje su više puta mijenjane i dopunjavane. Budući da je Odluka/16 prestala važiti donošenjem Odluke/18, prema ocjeni ovoga Suda odredbe Odluke/22, na temelju kojih se provodi usklađivanje predmetnog prava, odnose se na sve korisnike novčane pomoći za roditelja odgojitelja bez obzira kada su istu pomoć započeli koristiti, odnosno bez obzira da li im je pomoć priznata po Odluci/16 ili Odluci/18.

10. Naprijed navedena Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika, bila je predmetom ocjene zakonitosti, te su presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.). Stav o zakonitosti te odluke, kao i pojedinačnih akata donesenih njezinom primjenom izražen je u nizu, kako prvostupanjskih, tako i presuda ovoga Suda donesenih u istovjetnim predmetima.

11. U dosljednoj praksi ovoga Suda ukazuje se na zakonitost odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 10/18., 20/21. i 25/22.), kojom se određuje nadležnost tuženika za odlučivanje o prigovoru kao pravnom lijeku, dok je nadležnost i ovlast tijela prvog stupnja i službene osobe koja je rješavala u prvom stupnju propisana općim aktima Grada Zagreba (Pravilnik o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, s pripadajućom Sistematizacijom radnih mjesta – „Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 13/22. i 31/22.), kao i odredbom članka 23. ZUP-a.

12. Tužiteljica neosnovano smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži valjani potpis, budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen gradonačelnik Grada Zagreba, koji je isto i potpisao.

13. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok, istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Odluke na koje se poziva tužiteljica u žalbi nisu usporedive ni primjenjive u konkretnom slučaju.

14. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice, poglavito prigovor da nije proveden dokaz njenim saslušanjem, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Sud je u konkretnom slučaju osnovano utvrdio da odlučna činjenična utvrđenja u odnosu na materijalno pravnu zakonitost osporenog rješenja, nisu sporna. Pritom se napominje da ni ustavne niti konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima na način da nijednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, a koju je iskoristila, nije joj onemogućeno sudjelovanje u postupku.

15. Glede prigovora tužiteljice da sud nije riješio o cijelom tužbenom zahtjevu, valja istaći da je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. S obzirom na navedenu odredbu, te da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva niti procesnopravnom kvalifikacijom istog, a imajući u vidu i jedinstvo upravnog postupka, time što je odlučeno o zakonitosti osporenog rješenja na način da je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje tog rješenja, odlučeno je i o zakonitosti prvostupanjskog rješenja potvrđenog predmetnim drugostupanjskim rješenjem koje je predmet ocjene u upravnom sporu.

16. Kako tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, prvostupanjski je sud u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a pravilno odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

17. Slijedom iznesenog, kao i s obzirom na pravno shvaćanje koje je ovaj Sud izrazio u nizu odluka donesenih povodom tužbi protiv pojedinačnih odluka donesenih u istim ili sličnim pravnim i činjeničnim situacijama u primjeni Odluke/22, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

18. Stoga je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu 28. svibnja 2026

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska