Poslovni broj: Usž-787/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5234/2024-5 od 18. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5234/2024-5 od 18. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2100, urbroj: 251-02-01/001- 23-3 od 14. lipnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/774, urbroj: 251-09-22-1/004-23-2 od 7. travnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 7. travnja 2023., te zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka.

3. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ponavlja tužbene navode koji se odnose na nenadležnost prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela (gradonačelnika), nedostatak potpisa gradonačelnika na osporenom rješenju, donošenje rješenja izvan roka propisanog člankom 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22) i karakter toga roka, retroaktivnu primjenu navedene Odluke/22 i povredu načela zabrane retroaktivnosti i predvidivosti te povredu stečenih prava, ukazujući na načelo zaštite legitimnih očekivanja, povredu prava vlasništva i načelo zabrane diskriminacije, kao i povrede pravila Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), osporavajući ovlaštenje tijela tuženika za pokretanje postupka po službenoj dužnosti i neposredno rješavanje bez provedbe ispitnog postupka. Smatra da je odluka suda arbitrarna i utemeljena na pogrešnom pravnom shvaćanju, te da je postupanjem suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Ističe da je sud počinio bitne povrede pravila postupka, te smatra spornom procesnu odluku o spajanju predmeta radi zajedničkog raspravljanja na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), te je mišljenja da je trebalo provesti ogledni spor u kojem bi sud riješio sve sporove koji su vezani za primjenu Odluke/22. Nadalje navodi da je time što ju je sud odbio saslušati na sve okolnosti koje su bitne za rješavanje spora, povrijeđeno njeno pravo na pristup sudu. Smatra da sud nije s dovoljnom pažnjom razmotrio niti odgovorio na sve prigovore, posebice glede pravne osnove i primjene prava u konkretnom slučaju. Osporava utvrđenja suda i pravna stajališta izražena u presudi, te ističe da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za zadiranje u pravomoćni upravni akt na temelju kojeg je ostvarivala predmetno pravo, donesen primjenom Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 16/16. i 19/16. – dalje: Odluka/16), jer Grad Zagreb nije htio u Odluci/22 obuhvatiti i nositelje prava iz Odluke/16, već je Odlukom/22 izmijenjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21. – dalje: Odluka/18). Smatra da je sud zanemario svu pravnu teoriju, te se poziva i na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za zaštitu ljudskih prava , kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za koje smatra da potvrđuju njezina stajališta iznesena u tužbi i u ovoj žalbi glede nezakonitosti osporenog rješenja i postupka koji je prethodio donošenju istog, kao i prvostupanjske presude. S obzirom da je tužbeni zahtjev nezakonito odbijen, osporava i odluku o troškovima spora iz točke II. izreke presude. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji u cijelosti te poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da riješi stvar na način da usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev, obvezujući pri tome tuženika na naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Tuženik nije dostavio Sudu odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je prvostupanjski sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenog rješenja, a nakon izvršenog uvida u spis tuženika te podatke i isprave priložene u tijeku spora i nakon održane usmene rasprave. Prvostupanjski je sud razmotrio pravna i činjenična pitanja odlučna za rješavanje o predmetnoj upravnoj stvari, pri čemu je detaljno, potpuno i valjano odgovorio na sve prigovore iznesene u tužbi, koje tužiteljica ponavlja u ovoj žalbi. Suprotno navodima žalbe, odluka suda nije rezultat arbitrarnog postupanja, a obrazloženje presude je potpuno i detaljno, te sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju odbijanje tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju i ista se zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda. Stoga ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore tužiteljice, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama, te u cijelosti prihvaća obrazloženje suda koje je sačinjeno sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Prema podacima spisa nije sporno da je rješenjem tijela prvog stupnja od 7. travnja 2023. zamijenjen dio izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/17-013/1165, urbroj: 251-10-01-17-2 od 30. kolovoza 2017. u dijelu koji se odnosi na visinu i razdoblja isplate te trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, na temelju članka 6. Odluke/22, na način kako je to propisano odredbama članka 3. i 4. navedene Odluke, a kojima su izmijenjeni članci 5. i 7. Odluke/18, te su pripadajući iznosi i prestanak novčane pomoći usklađeni s odredbama Odluke/22.

9. Tužiteljica neosnovano navodi da je kod odlučivanja o njezinom pravu pogrešno primijenjena Odluka/22. Naime, sukladno članku 11. Odluke/18 roditeljima odgojiteljima koji su pravo na novčanu pomoć ostvarili na temelju Odluke/16 usklađuje se visina mjesečnih novčanih iznosa sukladno odredbama Odluke/18, čime je ta Odluka modificirala visinu mjesečnih novčanih iznosa priznatih na temelju Odluke/16, dok se odredbama Odluke/22 ponovno mijenjaju uvjeti korištenja u suštini istog prava, koje tužiteljica kontinuirano koristi na temelju Odluka koje su više puta mijenjane i dopunjavane. Prema ocjeni ovoga Suda odredbe Odluke/22, na temelju kojih se provodi usklađivanje predmetnog prava, odnose se stoga na sve korisnike novčane pomoći za roditelja odgojitelja bez obzira kada su istu pomoć započeli koristiti, odnosno bez obzira da li im je pomoć priznata po Odluci/16 ili Odluci/18.

10. S obzirom na navode u tužbi, kao i u ovoj žalbi, proizlazi da tužiteljica u biti osporava i zakonitost Odluke/22, pozivanjem na pravnu teoriju te pravna stajališta iz niza odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Stoga se prvostupanjski sud u obrazloženju presude osnovano poziva na odluke ovoga Suda donesene u postupcima ocjene zakonitosti predmetne Odluke, čime je dostatno odgovorio na sve navedene prigovore tužiteljice. Stav o zakonitosti Odluke/22, kao i pojedinačnih akata donesenih njezinom primjenom, izražen je, osim toga, u nizu prvostupanjskih i presuda ovoga Suda donesenih u činjenično i pravno istovjetnim predmetima.

11. Suprotno mišljenju tužiteljice, prvostupanjski sud nije počinio povrede pravila sudskog postupka koje bi utjecale na donošenje pravilne presude. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, poglavito dokaz njenim saslušanjem, treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS -a). I prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski je sud osnovano ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti osporenog rješenja na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, te izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari. Pritom se napominje da ni ustavne niti konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka i izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Tužiteljica je tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne stvari, te joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku.

12. Također, nije osnovan navod tužiteljice da je došlo do povrede odredbe članka 107. stavka 1. ZUS-a. Radi se o procesnoj odredbi koja u slučaju pokretanja dva ili više sporova po tužbi jednog ili više tužitelja protiv istog tuženika radi ocjene zakonitosti pojedinačnih akata omogućava sudu po službenoj dužnosti spajanje predmeta radi zajedničkog raspravljanja, a koji se nakon završetka raspravljanja mogu razdvojiti radi donošenja zasebnih odluka, što je ovdje slučaj.

13. S obzirom na sve naprijed izneseno, prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo tužiteljice na pravično suđenje odnosno načela pravičnog suđenja, na koje ukazuje u žalbi. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio osporeno rješenje zakonitim.

14. Kako tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a pravilno odbijen njezin zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

16. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska