Poslovni broj: Usž-1335/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Boris Kozjak, odvjetnik u Virovitici, Šenoina 3, OIB: 29859653989, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja obveza iz porezno dužničkog odnosa pravnog sljednika, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-65/2025-7 od 3. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-65/2025-7 od 3. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-16/23-01/18, urbroj: 513-04-24-2 od 16. prosinca 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak te tuženik ima obvezu postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju odluke. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 200,00 eura u roku od 30 dana.

2. Protiv označene presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tuženik ističe da je prvostupanjski sud dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku te ukazuje da je u smislu odredbe članka 127. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalba protiv navedene točke I. izreke dopuštena jer je prvostupanjski sud u ovoj upravnoj stvari već drugi put poništio rješenje tuženika. U prilog svojem utvrđenju poziva se na presudu Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us l-1084/2021 od 20. svibnja 2022. Navodi da je u konkretnom slučaju Općinski sud u Sisku donio rješenje Ovr-2764/08 od 27. svibnja 2009. kojim je dopustio uknjižbu prava zaloga na nekretninama DP radi osiguranja novčane tražbine uknjižbom založnog prava u korist poreznog tijela kao predlagatelja osiguranja, i to novčane tražbine koja je na dan 13. kolovoza 2008. iznosila 149.174,27 kuna na ime glavnice za veći broj javnih davanja, uključujući i davanja utvrđena osporenim rješenjem. Navedeno rješenje doneseno je temeljem ovršnog rješenja od 10. rujna 2008. iz kojeg proizlazi visina i vrsta osiguranih tražbina te da se radi o tražbinama po osnovi javnih davanja pravnog prednika tužiteljice, stoga u konkretnom slučaju proizlazi da su predmetne tražbine iz rješenja kojim je tužiteljici kao univerzalnoj pravnoj sljednici utvrđen porezni dug iz porezno-dužničkog odnosa s pravnim prednikom DP osigurane pravom zaloga na nekretnini temeljem rješenja o osiguranju Općinskog suda u Sisku od 27. svibnja 2009. Slijedom navedenog, ističe da je točkom II. prvostupanjskog rješenja od 7. ožujka 2023. kojim je tužiteljici kao univerzalnoj pravnoj sljednici utvrđen porezni dug ujedno izrijekom utvrđeno da je predmetna tražbina osigurana pravom zaloga na nekretnini temeljem rješenja o osiguranju Općinskog suda u Sisku pos lovni broj: Ovr-2764/08 od 27. svibnja 2009. i isto je upisano u zemljišne knjige pod poslovnim brojem: Z-7577/08 od 1. lipnja 2009. u korist Ministarstva financija te se dug utvrđen ovim rješenjem neće u poreznim evidencijama prenositi na pravnog sljednika već će ostati evidentiran na posebnom broju pravnog prednika otvorenom u sustavu Porezne uprave za evidentiranje tražbina osiguranih založnim pravom. Tuženik ističe nejasnim iz kojih razloga prvostupanjski sud smatra da nije moguće na nedvojben način utvrditi je li tražbina koja je predmet ovog upravnog spora osigurana založnim pravom tim više što nije navedeno koju dokumentaciju bi sud smatrao vjerodostojnom za utvrđivanje činjenica koja tražbina je osigurana založnim pravom. Tuženik u žalbi osporava i odluku o troškovima spora. Predlaže da Sud poništi osporenu prvostupanjsku presudu i odbije žalbu tužiteljice protiv rješenja tuženika od 16. prosinca 2024. i odredi da svaka strana snosi svoje troškove.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno i procesno pravo te pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Smatra da je sud pravilno na temelju odredbe članka 127. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odredio da žalba protiv točke I. izreke presude nije dopuštena. Žalbene navode tužitelja smatra neosnovanima. Predlaže da Sud odbaci žalbu u odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude, a odbije u odnosu na točku 2. presude. Potražuje i trošak za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je tuženik u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1084/2021 donio rješenje od 10. lipnja 2022. kojim je uvažio prethodno izjavljenu žalbu, poništio prethodno doneseno rješenje prvostupanjskog tijela od 14. listopada 2019. te je predmet vratio na ponovni postupak. U odnosu na navedeno ovaj Sud smatra da je uputa o pravnom lijeku u dijelu u kojem je utvrđeno da žalba nije dopuštena protiv točke I. izreke osporene presude protivna odredbi članka 127. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima te je stoga odlučivao o žalbi kao dopuštenoj.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da iz rješenja o nasljeđivanju od 9. studenoga 2011. proizlazi da je tužiteljica, kao kći ostavitelja DP utvrđena nasljednicom ½ dijela ostavinske imovine koju čine nekretnine i pokretnine iza pokojnog DP. Vrijednost naslijeđene imovine tužiteljice utvrđena je rješenjem poreznog tijela od 29. listopada 2014. u iznosu od 78.540,53 kuna te je prvostupanjsko tijelo dug tužiteljice utvrdilo razmjerno dijelu koji stječe nasljeđivanjem. Isto tako proizlazi kako je uvidom u porezne evidencije utvrđeno da je na dan smrti, **.**.2011. porezni dužnik – prednik tužiteljice DP, dugovao iznos od 137.028,50 kuna na ime doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te doprinosa od dohotka, dobiti ili plaće – H.O.K.

8. Iz podataka spisa razvidno je da je temeljem ovršnog rješenja prvostupanjskog tijela od 10. rujna 2008. godine Općinski sud u Sisku donio rješenje Ovr-2764/2008 od 27. svibnja 2009. radi osiguranja novčane tražbine uknjižbom založnog prava u korist poreznog tijela kao predlagatelja osiguranja, i to novčane tražbine koja je na dan 13. kolovoza 2008. iznosila 149.174,27 kuna na ime glavnice za veći broj javnih davanja, uključujući i davanja utvrđena prvostupanjskim rješenjem. Temeljem navedenog ovršnog rješenja, Općinski sud u Sisku je rješenjem Z-7577/08 od 1. lipnja 2009. dopustio uknjižbu prava zaloga na nekretninama DP radi osiguranja iste novčane tražbine.

9. Polazeći od navedenog utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja prvostupanjski je sud imao osnove za zaključak da iz podataka spisa odnosno dokumentacije koje se nalazi u spisu nije moguće nedvojbeno utvrditi je li tražbina koja je predmet ovog upravnog spora osigurana založnim pravom ili ne.

10. Naime, ovaj Sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da iz rješenja od 10. rujna 2008. koje je ovršna isprava na temelju koje je određeno osiguranje novčane tražbine uknjižbom založnog prava na nekretninama pravnog prednika tužiteljice upisanim na nekretninama u vlasništvu DP proizlazi da se radi o tražbinama po osnovi poreza na dodanu vrijednost, članarine TZ, komorskog doprinosa, komorskog doprinosa iz dohotka, doprinosa za MIO, doprinosa za zdravstvo, posebnog doprinosa za slučaj ozljede na radu i novčane kazne te se iz istog ne može na nedvojben način utvrditi da su u tom rješenju navedene tražbine upravo tražbine koje su predmet ovog upravnog spora i koje su određene prvostupanjskim rješenjem od 7. ožujka 2023.

11. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima poništio osporenu odluku tuženika te predmet vratio tuženiku na ponovni postupak sa uputom da tuženik u ponovljenom postupku pravilno utvrdi da li je, i u kojem opsegu, predmetna tražbina osigurana založnim pravom, a o čemu ovisi i zastara prava na naplatu predmetne tražbine te svoje utvrđenje valjano obrazloži sukladno odredbi članka 120. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.)

12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Nadalje, tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporene presude, a niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

14. Obzirom da je tuženik izgubio upravni spor, pravilno mu je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima naloženo naknaditi trošak upravnog spora tužiteljici.

15. Trošak sastava odgovora na žalbu tužiteljici nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković