Poslovni broj: Usž-1106/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-281/2025-6 od 20. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-281/2025-6 od 20. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke obustavljen je upravni spor. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ovog rješenja, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak se odbija.
2. Protiv točke II. izreke navedenog rješenja tuženik je podnio žalbu radi bitne povrede odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je u konkretnom slučaju postupljeno po traženju tužiteljice odnosno da je rješenje s iskazanom klauzulom dostavljeno prije pokretanja upravnog spora te da nije bilo šutnje uprave. Zaključuje da je stoga pravni interes za iskazivanje klauzule izvršnosti u cijelosti izostalo jer rješenje gradonačelnika kao drugostupanjsko rješenje kojim se odlučuje o prigovoru, sukladno odredbi članka 133. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku postaje izvršno danom dostave stranci, o čemu je tužiteljica imala neposredno saznanje. Ističe da odvjetnik u tužbi svjesno neistinito navodi kako tuženik nije postupio po zahtjevu za iskazivanje klauzule na dostavljeno rješenje znajući da je 13. siječnja 2025., dakle 9 dana prije pisanja tužbe zaprimio podnesak tuženika s izvornikom rješenja s iskazanom klauzulom izvršnosti. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o manipulativnom odbijanju i odugovlačenju primitka pismena te obijesnom podnošenju zahtjeva, prigovora i tužbi te o zlouporabi procesnih ovlaštenja opunomoćenika tužiteljice radi ostvarivanja prava na trošak kod šutnje uprave. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-33/2025 i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2561/18. Predlaže da Sud usvoji žalbu tuženika, poništi točku II. pobijane presude i odbije zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora .
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da je u konkretnom slučaju postojala šutnja uprave, a koja je prestala tek po podnošenju tužbe u sporu. Navodi da je konkretno res iudicata da je upravni spor osnovano pokrenut jer je postojala šutnja uprave i da je tužba radi šutnje uprave podnijeta opravdano. Ukazuje da je tuženik riješio o prigovoru tužiteljice tek po podnošenju tužbe. Navodi da tuženik nema ovlast miješati se u odluke koje donose nadležna tijela u Republici Hrvatskoj te da je u nadležnosti Hrvatske odvjetničke komore da ocjenjuje zakonitost postupanja odvjetnika. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi razloge za opravdanost podnošenja tužbe radi šutnje uprave. Za svoja utvrđenja upućuje na odluke Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Predlaže da Sud odbije žalbu tuženika, uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 133. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica 22. siječnja 2025. pokrenula predmetni upravni spor sukladno članku 3. stavku 1. točki 3. Zakona o upravnim sporovima tužbom u kojoj je zatražila da sud naloži tuženiku odlučiti o njezinom prigovoru na nepostupanje tuženika po njezinom zahtjevu za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje koje je prethodno izdao tuženik. Tužiteljica je nakon pokretanja upravnog spora dana 24. siječnja 2025. zaprimila rješenje tuženika od 7. siječnja 2025. kojim je tuženik odlučio o prigovoru tužiteljice čime je u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu. Tužiteljica je potom podneskom od 16. veljače 2025. povukla tužbu u ovom upravnom sporu , stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je predmetni upravni spor obustavio na temelju odredbe članka 103. stavka 1. u vezi sa člankom 106. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima.
7. U odnosu na žalbene navode tuženika ističe se da je postojala osnova za podnošenje tužbe tužiteljice radi šutnje uprave obzirom da je tužiteljici rješenje tuženika kojim je odlučeno o njenom prigovoru dostavljeno nakon što je podnijela tužbu radi šutnje uprave.
8. Naime, tužiteljica je 22. siječnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi šutnje uprave, te je 24. siječnja 2025. zaprimila predmetno rješenje tuženika kojim je odlučeno o njenom prigovoru stoga su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za podnošenje tužbe radi šutnje uprave. U odnosu na navedeno, tužiteljica je nesporno uspjela u sporu pa ima pravo na naknadu opravdanih troškova, a imajući na umu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. smatra neprocjenjivom, to je sukladno odredbi članka 147. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima te Tbr. 27/1. alineja 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.) pravilno dosuđen trošak ovog upravnog spora koji je tužiteljica zatražila u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura i to za sastav tužbe s porezom na dodanu vrijednost.
9. S obzirom da tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijanog rješenja niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi sa člankom 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci rješenja.
10. Tužiteljici trošak za sastav odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu odredbe članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
