Poslovni broj: Usž-1339/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ko jić i partneri d.o.o., Mali Lošinj, Lošinjskih brodograditelja 23, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin Kula 2, OIB: 32420472134, radi poreza na kuće za odmor, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-484/2025-8 od 6. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja ZF iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-484/2025-8 od 6. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-484/2025-8 od 6. veljače 2026. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Primorsko -goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, klasa: UP/II -410-03/24- 01/136, urbroj: 2170-02-01/5-25-2 od 17. ožujka 2025. i rješenja Općine Lopar, Upravnog odjela za financije i komunalni sustav, klasa: UP/I-410-15/24-01/381, urbroj: 2170-24-03/1-24-1 od 4. rujna 2024.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga počinio bitnu povredu odredaba postupka, budući da mu nije omogućeno da izvede dokaze odlučne za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. Ističe da predmetna nekretnina ne predstavlja kuću za odmor, već njegovu jedinu nekretninu koja služi za stalno stanovanje pa je stoga predmetna kuća u kojoj ima prijavljeno stalno prebivalište, pogrešno evidentirana kao kuća za odmor. Ističe da predmetna kuća ima dva vodomjera te se zbrojem potrošnje po oba brojila može vidjeti da postoji kontinuirana i značajna potrošnja vode tijekom većeg dijela godine, što jasno upućuje na stalno korištenje nekretnine, a ne na povremeni boravak karakterističan za kuće za odmor. Jedan od razloga zbog kojeg je u nekim mjesecima manja potrošnja vode je radi toga što samostalno ne obavlja kućanske poslove poput pranja rublja, kuhanja i slično, nego te poslove obavlja spremačica u svom domu te mu dostavlja oprano rublje i pripremljene obroke. Zbog poodmakle životne dobi i ozbiljnog zdravstvenog stanja tijekom 2023. i 2024. u duljim razdobljima boravio je kod sina kako bi mu isti mogao pružati svakodnevnu brigu. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz obvezu potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja predloženih dokaza, odnosno podredno da preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženik na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj vlasnik nekretnine u [adresa] na adresi [adresa], površine 301,42 m[2] te na istoj ima prijavljeno prebivalište, a nije sporno niti da tužitelj predmetnu nekretninu iznajmljuje turistima. Međutim, sporno je je li predmetna nekretnina predstavlja kuću za odmor u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.), jer tužitelj tvrdi da predmetnu nekretninu koristi za stanovanje.
7. Odredbom članka 2. točke 12. Zakona o lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
8. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o lokalnim porezima porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor, dok je stavkom 2. istog članka Zakona propisao da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanja statusa kuće za odmor.
9. Člankom 4. Odluke o porezima Općine Lopar ("Službene novine Primorsko - goranske županije" 42/23.) porez na kuće za odmor plaća se u iznosu od 5,00 eura po 1 m[2] korisne površine kuće za odmor na cijelom području Općine Lopar.
10. Prema podacima komunalnog društva Vrelo d.o.o. proizlazi da je potrošnja vode utvrđena na temelju evidencija navedenog društva te da postoje dvije kartice potrošnje vode i da iz obje kartice proizlazi da se voda u nekretnini trošila samo u jednom dijelu godine, odnosno sezonski, što se detaljno navodi u prvostupanjskoj presudi. Nadalje, iz podataka o potrošnji električne energije za 2023. vidljivo je da je povećana potrošnja zabilježena u periodu lipanj – prosinac. Dakle, iz podataka u spisu proizlazi da je potrošnja vode i potrošnja električne energije za predmetnu kuću zanemariva u zimskim mjesecima, dok je povećana potrošnja tijekom ljetnih mjeseci.
11. Prema ocjeni ovoga Suda na tako utvrđeno činjenično stanje koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelju predmetna nekretnina ne služi za stalno stanovanje pa je pravilno ocijenio prvostupanjski sud da je tužitelj u obvezi platiti porez na kuću za odmor za predmetnu nekretninu jer se nekretnina koristi povremeno odnosno sezonski što je posebno vidljivo iz potrošnje vode i struje kako je naprijed navedeno.
12. Tvrdnja tužitelja da mu nije trebala biti utvrđena obveza poreza na kuću za odmor jer na adresi iste ima prijavljeno prebivalište, nije osnovana, jer prema dosljednoj praksi ovoga Suda prijava prebivališta na adresi predmetne nekretnine nije sama za sebe dokaz da se nekretnina koristi za stanovanje s obzirom da računi za vodu i električnu energiju, kao objektivan dokaz, upućuju na suprotan zaključak, odnosno da se nekretnina koristi povremeno ili sezonski.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
