Poslovni broj: Usž-1608/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Josipu Reljiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica crvenog križa 20, protiv tuženika Općine Okrug, Okrug, Ulica bana Jelačića 17, OIB: 78330919596 , radi prestanka službe po sili zakona, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2730/2025-6 od 10. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja MĐ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2730/2025-6 od 10. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2730/2025-6 od 10. veljače 2026. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Općine Okrug, Općinskog načelnika, klasa: UP/I-112-07/25-01/2, urbroj: 2181-35-01-25-3 od 15. rujna 2025.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za financije, gospodarstvo i komunalne djelatnosti Općine Okrug od 14. srpnja 2025., kojim je utvrđeno da tužitelju raspoređenom na radno mjesto referenta prometnog komunalnog redara, zaposlenog na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom prestaje služba po sili zakona 10. srpnja 2025.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim pravnim i činjeničnim pitanjima niti sadrži potpun i provjerljiv odgovor na ključne tužbene prigovore. Smatra da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice na kojima bi se moglo zakonito zaključiti da konkretno kazneno djelo za koje je tužitelj osuđen ima obilježja korupcije. Umjesto utvrđivanja sadržaja i pravne naravi konkretnog ponašanja za koje je tužitelj osuđen, sud je zaključak izveo iz same činjenice da je optužnicu podigao USKOK i da je presudu donio poseban odjel Županijskog suda. Takve okolnosti nisu odlučne činjenice u smislu materijalno-pravne pretpostavke propisane člankom 115. stavkom 1. alinejom e) Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravni. Naime, nije utvrđeno na temelju kojih kriterija konkretno ponašanje tužitelja prelazi iz okvira kaznenog djela protiv službene dužnosti u uži pojam kaznenog djela s obilježjima korupcije. Činjenica da određeno kazneno djelo ulazi u nadležnost USKOK-a ne znači sama po sebi da je u svakom konkretnom slučaju riječ o kaznenom djelu s obilježjima korupcije za potrebe primjene službeničkog propisa, kojim se uređuje prestanak službe po sili zakona. Pobijana presuda nezakonita je jer ne sadrži razloge o odlučnim pravnim i činjeničnim pitanjima, ne sadrži odgovor na ključne tužbene navode, odlučno činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, zaključak o postojanju kaznenog djela s obilježjima korupcije izveden je bez potrebne pravne i činjenične analize, slijedom čega je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. U žalbi upućuje i na povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku i povredu načela iz tog Zakona. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu te preinači istu na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika i rješenje ti jela prvog stupnja, odnosno podredno predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem ističe da osporava tužiteljevu žalbu u cijelosti, jer su navodi u žalbi neosnovani, s obzirom da tužitelj nije ponudio niti jedan relevantan dokaz na kojem temelji svoj tužbeni zahtjev, već samo paušalno iznose svoje tumačenje, istovremeno ignorirajući i minorizirajući činjenicu pravomoćne osuđenosti za kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona, koje predstavlja suštinu obveze postupanja tuženika, odnosno primjene članka 115. stavka 1. alineje e) Zakona o službenicima i namještenicima u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine", 86/08., 61/11., 4/18., 112/19. i 17/25. – dalje: ZLPRS). Ističe da se u konkretnom slučaju radilo o utvrđenju (deklaratorno) prestanka službe po sili Zakona do kojeg prestanka službe je došlo zbog činjenice da je tuženiku dostavljena pravomoćna presuda za kazneno djelo s obilježjima korupcije protiv tužitelja. Tuženik predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24.), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene i javne rasprave, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i za razmatranje svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima te je obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema odredbi članka 115. stavka 1. alineje e) ZLPRS službeniku prestaje služba po sili zakona kada je osuđen za kazneno djelo s obilježjima korupcije – danom saznanja za pravomoćnost presude.
8. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 10. srpnja 2025. zaprimilo dopis Županijskog suda u Splitu, Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 4. srpnja 2025., kojim je obavješteno da je pravomoćno okončan kazneni postupak protiv tužitelja zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona/11., a u privitku dopisa dostavljena je presuda Županijskog suda u Splitu, Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, broj: KOV-US-9/25-6 od 30. travnja 2025. Tužitelj je navedenom presudom pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv službene dužnosti – poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, a iz potvrde o pravomoćnosti proizlazi da je presuda postala pravomoćna 3. lipnja 2025. Za navedeno kazneno djelo protiv tužitelja je optužnicu podigao USKOK.
9. Prema ocjeni ovoga Suda na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 115. stavka 1. alineje e) ZLPRS-a te tužitelju utvrdio prestanak službe po sili zakona s 10. srpnja 2025. Ne ulazeći u definiciju korupcije i raščlambu kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, s obzirom na to da je nesporna činjenica da je protiv tužitelja kazneni postupak pokrenulo posebno Državno odvjetništvo, specijalizirano za progon korupcije i organiziranog kriminaliteta
– USKOK i da je presudu donio poseban odjel Županijskog suda za kaznena djela suzbijanja korupcije i organiziranog kriminaliteta, to upućuje na zaključak da se radi o kaznenom djelu s obilježjima korupcije, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, a što predstavlja i dosljednu praksu ovoga Suda.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
11. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
