Poslovni broj: Usž-1439/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VENEZIA LINES LIMITED, VIRTU, TA, XBIEX TERRACE, TA XBIEX MALDA, OIB: 87342767751, kojeg zastupa opunomoćenik Valentin Vižintin, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentin Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, Jadranski trg 4/II, protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 89755384389, radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-762/2025-12 od 20. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-762/2025-12 od 20. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, klasa: UP/I-384-04/24-010/0914, urbroj: 559-03/2-25-009/JP od 30. siječnja 2025. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika točkom I. izreke odbijen je zahtjev za registraciju žiga br. Z20240914A, tužitelja VENEZIA LINES LIMITED iz Malte, za verbalni žig „VENEZIA LINES“ u dijelu koji se odnosi na usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga za koje je zatražena registracija : razred 39 prijevoz; organiziranje putovanja. Točkom 2. izreke određeno je da podaci iz prijave registracije žiga br. Z20240914A u dijelu za koji se zatražena registracija može odobriti objavit će se po pravomoćnosti ovog rješenja u odnosu na usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga : razred 39 ambalažiranje i uskladištenje proizvoda, razred 41 obuka; stručno osposobljavanje, razonoda, sportske i kulturne djelatnosti, razred 43 usluge okrepe (hranjenja); privremeno primanje na stan.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Prigovara što prvostupanjski sud ne navodi koje činjenice je utvrđivao niti dokaze koje je proveo te što se nije izjasnio o prijedlozima i prigovorima tužitelja iznesenim u tužbi. Tužitelj u žalbi obrazlaže i iznosi navode iz osporenog rješenje tuženika. Ističe da je 14. siječnja 2024. dostavio tuženiku očitovanje i brojne dokaze kojima je ukazao na stečenu razlikovnost prijavljenog znaka u odnosu na usluge iz razreda 39 – prijevoz, organiziranje putovanja. Prigovara što su tuženik i prvostupanjski sud dostavljene dokaze cijenili selektivno i pojedinačno, a ne zajedno u njihovoj ukupnosti. Tužitelj navodi da kao trajektni operator dugotrajno obavlja poslove prijevoza povezujući sjevernojadranske obale Italije, Hrvatske i Slovenije pa stoga s obzirom na dugotrajnost obavljanja poslova prijevoza na označenom području i pod znakom VENEZIA LINES, isti je znak postao prepoznatljiv i razlikovan kod potrošača. Tužitelj navodi da pod nazivom VENEZIA LINES djeluje i pruža usluge prijevoza više od 20 godina te su do sada prevezli više od milijun putnika između Venecije i sjeverne obale Hrvatske i Slovenije. Ističe da tužitelj od početka rada godišnje u prosjeku preveze 20.000 putnika u jednom smjeru između hrvatskih i slovenskih luka do Venecije i obratno stoga se može smatrati tržišnim liderom u ovom sektoru, prevozeći u prosjeku 97% jednosmjernog tržišta. Tužitelj ističe da je u 2023. godini prevezao 25 650 putnika, a što predstavlja gotovo 10 % ukupnog međunarodnog linijskog prijevoza u Republici Hrvatskoj. U nastavku žalbe u prilog dugotrajnosti poslovanja i prepoznatljivosti kod potrošača iznosi dokaze koji se odnose na prodaju karata putem svih najvažnijih tour operatora i servisa za prodaju karata, navodi brojna spominjanja tužitelja kao linijskog prijevoznika u medijskim objavama, dokumente marketinške agencije te izvještaje o prodaji putovanja koje nudi tužitelj. Ističe da se u službenom dokumentu Strategija razvoja prometa Republike Hrvatske za period 2024. – 2030. Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture tužitelj navodi kao značajna karika u prijevozu između Hrvatske i Italije iz koje proizlazi podatak da je tužitelj u 2013. godini prevezao čak 77 496 putnika. Nadalje ističe da su na najvažnijem turističkom sajmu u Italiji 2022. tužitelja istaknuli kao ključnog u prijevozu putnika između Italije i Hrvatske. Zaključuje da svi naprijed navedeni i predloženi dokazi govore u prilog tvrdnji da je znak „VENEZIA LINES“ prije podnošenja prijave za registraciju žiga slijedom uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na usluge iz razreda 39. – prijevoz i organiziranje putovanja za koje je zatražena registracija. Smatra da se analizom svih dokaza zajedno može utvrditi da je tužitelj sa svojim znakom „VENEZIA LINES“ prisutan na hrvatskom tržištu već više od 10 godina, da već više od 10 godina predstavlja značajnog brodara na označenim linijama s veoma velikim udjelom u prijevozu brodskim linijama općenito, da ga sama Republika Hrvatska percipira kao značajnu kariku u obalnom linijskom prijevozu, da je njegovo spominjanje u medijima nebrojeno, da je njegova prisutnost na platformama za prodaju karata sveobuhvatna i da je tako nešto tužitelj mogao postići samo značajnom potražnjom potrošača iz čega se može dobiti dojam o percepciji javnosti tužiteljeva znaka „VENEZIA LINES“. Zaključuje da je žig „VENEZIA LINES“ uporabom stekao razlikovni karakter u odnosu na usluge za koje je zatražena registracija te da je time ispunjen uvjet propisan odredbom članka 9. stavka 2. Zakona o žigu. Ukazuje da sam znak u cjelini kako je prijavljen ne asocira samo na vrstu usluge i porijeklo već asocira upravo na tužitelja te ističe da je na te okolnosti priložio brojne dokaze koje sud nije razmatrao. Predlaže da Sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 26. kolovoza 2024. podnio tuženiku prijavu za registraciju žiga br. Z20240914A, za verbalni žig „VENEZIA LINES“ u dijelu koji se odnosi na usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga razred 39 prijevoz, organiziranje putovanja. Tuženik je ispitujući uvjete za registraciju žiga u skladu s člankom 9. stavkom 1. Zakona o žigu („Narodne novine“ broj: 14/19.) utvrdio da se registracija ne može odobriti u zatraženom opsegu budući da je znak prijavljen u verbalnom obliku koji nema razlikovni karakter u odnosu na dio prijavljenih usluga u razredu 39. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga jer izraz LINES se s engleskog na hrvatski prevodi kao smjer, put odnosno linija, dok je riječ VENEZIA talijanski naziv za grad Veneciju te samo ukazuje na zemljopisno podrijetlo, odnosno mjesto pružanja usluga, što ne pridonosi razlikovnosti znaka. Stoga je tuženik utvrdio da prijavljeni znak u odnosu na navedene usluge nema dovoljno elemenata koji bi ga razlikovali od istovrsnih usluga koje na tržištu pružaju druga poduzeća te se takav znak u smislu odredbe članka 9. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o žigu ne može štititi kao žig u odnosu na navedene usluge, osim ako podnositelj prijave za registraciju žiga dokaže da je žig prije dana podnošenja prijave i slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na iste.

8. Odredbom članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu propisana je nemogućnost registracije žigova koji nemaju nikakav razlikovni karakter.

9. Tužitelj je stoga u prilog tome dostavio podatke, na koje upućuje i u žalbi, a koji se odnose na podatke o prijevozu putnika za 2018., 2019. i 2022. godinu, poveznice i ispise „tour“ operatora i servisa putem kojih se prodaju karte za prijevoz, medijske objave u kojima se tužitelj spominje kao linijski prijevoznik, izvještaj platforme za prodaju karata za trajekte, dokument marketinške agencije s kojom surađuje, izvještaje o prodaji putovanja koje nudi tužitelj te dozvolu za pružanje usluga prijevoza od 2017. godine.

10. Iz spisa predmeta proizlazi, a suprotno navodima tužitelja, da je tuženik prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja ocjenjivao sve dokaze zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, te je na temelju takve ocjene izveo zaključak da su priloženi dokazi nedostatni i irelevantni da bi upućivali na to da velik dio javnosti na teritoriju Republike Hrvatske, slijedom kontinuirane i dugotrajne uporabe, percipira prijavljeni verbalni znak VENEZIA LINES samostalno kao oznaku komercijalnog podrijetla prijavljenih usluga.

11. Osnovano prvostupanjski sud ističe da je za dokazivanje stečene razlikovnosti na teritoriju Republike Hrvatske tužitelj trebao dostaviti dokaze koji moraju biti vezani za mjesto, vrijeme, opseg i prirodu korištenja žiga te što je najvažnije dokaz prepoznatljivosti ovakvog znaka kao žiga tužitelja od strane prosječnog potrošača. Dakle, tužitelj je morao dokazati da je prijavljeni žig kroz uporabu utjecao na svijest potrošača tj. publike koju definira i sam tužitelj na način da ga ona percipira kao podatak o podrijetlu proizvoda i usluga tj. da ga povezuje sa određenim proizvođačem ili pružateljem usluga na teritoriju Republike Hrvatske.

12. Nadalje se ističe da i prema ocjeni ovoga Suda navedeni dokazi koje je tužitelj dostavio, a kojima dokazuje da je žig stekao razlikovni karakter u odnosu na istovrsne usluge na tržištu sami po sebi ne indiciraju da relevantna javnost percipira prijavljeni verbalni znak kao oznaku komercijalnog podrijetla usluga u pitanju bez dodatnih dokaza o percepciji samih potrošača, kako to pravilno navodi tuženik.

13. Razmatrajući podatke spisa predmeta, proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o žigu, a niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak kako je prijavljen u dijelu koji se odnosi na proizvode i usluge Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga iz razreda 39. prijevoz, organiziranje putovanja te stoga nije bilo uvjeta za registraciju predmetnog žiga.

14. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na činjenice utvrđene u predmetnom postupku pravilno primijenio i protumačio mjerodavne odredbe Zakona o žigu te je osnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.

15. Navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu se ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković