Poslovni broj: Usž-569/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IHOR PARK d.o.o. iz Jastrebarskog, Crna Mlaka 9, OIB: 54241009856, kojeg zastupa opunomoćenica Danijela Blažević, odvjetnica iz Zagreba, Mirka Viriusa 16, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprava ribarstva, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi dodjele potpore, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-184/2024-12 od 23. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-184/2024-12 od 23. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Uprave ribarstva, klasa: UP/I-324-01/23-01/4070, urbroj: 525-12/746-23-2 od 7. prosinca 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 7. prosinca 2024. u točki 1. tužitelju kao korisniku isplaćuje se potpora u iznosu od 138.028,06 eura u skladu s Pravilnikom o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere II.10. „Akvakulture koja osigurava usluge zaštite okoliša“ („Narodne novine“ broj: 46/20., 86/21., 2/23. i 56/23.), Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. U točki 2. rješenja utvrđeno je da su odobrena sredstva iz točke 1. rješenja uplaćena 8. studenoga 2021. godine tužitelju na temelju zahtjeva za isplatu, zaprimljenog dana 16. lipnja 2021. U točki 3. rješenja odlučeno je kako se Odluka o isplati, klasa: 324-01/20-01/3502, urbroj: 525-13/0792-21-8 od 2. studenoga 2021. stavlja izvan snage.

3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Prigovara što je prvostupanjski sud odlučio samo o dijelu tužbenog zahtjeva obzirom da je tužitelj osim pobijanja rješenja tuženika u tužbi predlagao i pobijanje Odluke o isplati sredstava od 2. studenoga 2021. Ističe da je tužitelj 7. lipnja 2021. podnio potpuni zahtjev s kompletnom dokumentacijom sve sukladno tada važećem Pravilniku o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere II.

10. „Akvakulture koja osigurava usluge zaštite okoliša“ („Narodne novine“ broj: 46/20.) temeljem kojeg je donesena Odluka o dodjeli sredstava. Nadalje, tek kada je tužitelj podnio zahtjev za isplatu potpora tuženik je 30. srpnja 2021. objavio Pravilnik o izmjenama i dopunama navedenog Pravilnika. Tužitelj se u žalbi poziva i citira odredbu članka 20. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika iz 2020. godine te iznosi tijek predmetne upravne stvari. Navodi da je prije donošenja pobijane Odluke tužitelj dostavio izjavu od 31. kolovoza 2021. u kojoj je tuženiku prikazao po stavkama ukupno ostvarene poslovne prihode za 2020. godinu, a nakon donošenja Odluke dostavio i drugu izjavu od 8. studenoga 2021. u kojoj je tuženiku prikazao ostvareni godišnji prihod iz Godišnjeg financijskog izvješća za 2020. godinu u identičnom iznosu od 9.552.434,00 kuna s posebnim naglaskom da se na djelatnost akvakulture odnosi 9.437.560,00 kuna. Smatra da je tuženik povrijedio odredbu članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se zabranjuje povratno djelovanje podzakonskih propisa jer je retroaktivno primijenio Pravilnik iz 2021. za dodjelu potpore koja se odnosi na 2020. godinu. Ističe da je u trenutku podnošenja zahtjeva za isplatu na snazi bio raniji Pravilnik po kojem je ispravno izračunata potpora tužitelju. U prilog ispravnog izračuna potpore po ranijem Pravilniku uračunavajući sporan iznos od 4.350.000,00 kuna govori i činjenica da je u predmetnom slučaju po odredbama novog Pravilnika iz 2021. godine i na temelju tužiteljeve izjave od 16. veljače 2022., podnijetih izvješća podataka o godišnjem prihodu tužitelja za 2021. godinu za djelatnost tuženik prihvatio izjavu tužitelja te rješenjem od 20. srpnja 2022. dodijelio tužitelju potporu za 2021. godinu u iznosu od 1.781.037,21 kuna. Stoga zaključuje da je primjenom Pravilnika iz 2021. kojim nije dodijelio potporu tužitelju uračunavajući iznos od 4.350.000,00 kuna tuženik je sam sebi proturječio i već sljedeće godine za 2021. godinu također primjenom istog Pravilnika iz 2021. dodijelio potporu tužitelju uračunavajući taj sporan iznos. Prigovara što sud nije proveo dokaz predložen po tužitelju, a kojim bi se jasnim ukazala različita praksa tuženika u dodjeli potpora. Smatra da je postupanjem tuženika povrijeđen članak 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to povreda zabrane materijalne diskriminacije obzirom da je jedino tužitelj stekao izmijenjenim Pravilnikom pravo na isplatu predmetnog novčanog iznosa. Zaključuje da je tuženik arbitrarno i neprihvatljivo postupao u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja te je stoga tužitelju nastala šteta u iznosu od 93.075,09 eura. Smatra da je postupanjem tuženika tužitelju povrijeđeno pravo vlasništva. Tužitelj ističe da je prilikom predaje zahtjeva imao razumno i legitimno očekivanje prihoda u visini 93.075,09 eura obzirom da je u trenutku podnošenja zahtjeva i godinu dana nakon podnošenja na snazi bio Pravilnik po kojem tužitelj ima pravo na navedeni iznos potpore. Zaključuje da prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbama članka 3. i 5. Zakona o sudovima te da je pobijana Odluka od 2. studenoga 2021. donesena suprotno mjerodavnim odredbama članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske i članka 13. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu, usvoji zahtjev tužitelja, podredno predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud utvrđuje da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski je sud održao raspravu čime je u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je dana 27. listopada 2020. na temelju Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere II.10. „Akvakulture koja osigurava usluge zaštite okoliša“ („Narodne novine“ broj: 46/20.) donesena Odluka o dodjeli sredstava kojom se tužitelju dodjeljuje potpora u iznosu od 1.741.246,79 kuna. Dana 7. lipnja 2021. tužitelj je podnio nepotpun zahtjev za isplatu potpora sukladno Odluci o dodjeli sredstava, da bi po zahtjevu tuženika, 31. kolovoza 2021. podnio potpun i pravovremeni Zahtjev za isplatu. Potom je stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere II.10. „akvakultura koja osigurava usluge zaštite okoliša“ („Narodne novine“ broj: 86/21. Pravilnik/21.) te je dana 2. studenoga 2021. sukladno novom Pravilniku ispravljena Odluka o dodjeli sredstava kojom se mijenja iznos broja bodova koje je tužitelj ostvario u postupku rangiranja zahtjeva za potporu s 18 bodova na 20 bodova, a koji bodovi se odnose na kriterij „2. Tip operacije“ propisani u Prilogu II. Odluke o dodjeli sredstava te je dana 2. studenoga 2021. na temelju Pravilnika/21 donesena nova Odluka o isplati sredstava kojom se tužitelju dodjeljuju sredstva u ukupnom iznosu od 1.039.972,40 kuna. Predmetnim osporenim rješenjem tužitelju se isplaćuje potpora u iznosu od 1.039.972,40 kuna te je ranija Odluka o isplati od 2. studenoga 2021. stavljena izvan snage.

8. Člankom 20. stavkom 1. Pravilnika/21 propisano je da će se postupci započeti po odredbama Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere II.10. „Akvakultura koja osigurava usluge zaštite okoliša“ („Narodne novine“ broj: 46/20.) dovršit po odredbama toga Pravilnika.

9. Stavkom 3. istog članka Pravilnika propisano je da se iznimno od stavka 1. ovoga članka, odredbe članka 19. ovoga Pravilnika primjenjuju i na postupke započete po odredbama Pravilnika o uvjetima, kriterijima i načinu dodjele potpore u okviru mjere II.10. „Akvakultura koja osigurava usluge zaštite okoliša“ („Narodne novine“ broj: 46/20.)

10. Člankom 19. Pravilnika/21 propisano je da izračunati iznos potpore za isplatu ne može prijeći iznos od 20 % godišnjeg poslovnog prihoda od djelatnosti akvakulture korisnika ostvarenog u posljednjoj financijskoj godini za koju su dostupno financijsko- računovodstveni izvještaji u skladu s posebnim propisima. U slučaju kada je izračunati iznos potpore za isplatu viši od 20 % godišnjeg poslovnog prihoda od djelatnosti akvakulture korisnika i/ili iznosa dodijeljene potpore, potpora se isplaćuje do iznosa od 20 % godišnjeg poslovnog prihoda od djelatnosti akvakulture korisnika odnosno do iznosa dodijeljene potpore.

11. Odredbom članka 16. Pravilnika/20 propisano je da ako se tijekom obrade Zahtjeva za isplatu utvrdi nepravilnost, Upravljačko tijelo će iznos koji je sukladno odluci o utvrđenoj nepravilnosti određen kao nepravilan odbiti od Zahtjeva za isplatu i izdati Odluku o isplati u kojoj će ukupan iznos biti umanjen za nepravilan iznos.

12. Polazeći od navedenih odredbi te imajući na umu prijelazne i završne odredbe Pravilnika/21 prvostupanjski je sud imao osnove ocijeniti pravilnim stajalište tuženika . Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je 7. lipnja 2021. podnio zahtjev za isplatu koji je bio pravodoban, ali nepotpun, dok je potpun zahtjev dostavio tuženiku elektroničkom poštom 31. kolovoza 2021. Isplata potpore odobrava se na temelju administrativne obrade zahtjeva, pri čemu se može umanjiti ako se utvrde nepravilnosti u podnesenoj dokumentaciji. Sukladno članku 17. stavku 1. točki a Pravilnika/20 donesena je Odluka o isplati, a u konkretnom slučaju iznos potpore je umanjen uzimajući u obzir dostavljenu dokumentaciju i odredbe članka 19. Pravilnika/21, koje se sukladno članku 20. stavku 3. Pravilnika/21 primjenjuje u konkretnom slučaju zbog čega se navodi žalbe o povredi zabrane retroaktivnosti, a ujedno i povredi prava vlasništva tužitelja ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

13. Prvostupanjski je sud odgovarajući na navod tužitelja, koji ističe i u žalbi, da je tuženik retroaktivno primjenjujući novi Pravilnik iz 2021. za dodjelu potpore koja se odnosi na 2020. godinu povrijedio članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se apsolutno zabranjuje povratno djelovanje podzakonskih propisa obrazložio da je Pravilnik/21 podzakonski akt i njegova primjena obvezna je kako za upravna tijela tako i za sudove, a tužitelj ukoliko je smatrao da je isti neustavan ili da je pojedina njegova odredba neustavna, imao je na dispoziciji od nadležnog Ustavnog suda Republike Hrvatske, zatražiti ocjenu ustavnosti tog Pravilnika ili pojedinih njegovih odredbi.

14. Prigovor tužitelja koji je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora kako je tuženik bio u obvezi prilikom izračuna potpore uzeti u obzir i iznos od 4.350.000,00 kuna iz izvansudske nagodbe između Republike Hrvatske i tužitelja, a kojom se obustavljaju postupci radi naknade štete nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Ovo iz razloga što iz predmetne izvansudske nagodbe niti iz ostale dokumentacije tužitelja Upravljačko tijelo tijekom administrativne obrade zahtjeva za isplatu odnosno utvrđivanja iznosa prihoda od djelatnosti akvakulture nije moglo razdvojiti iznos od 4.350.000,00 kuna da se isti uistinu odnosi na akvakulturu, a tužitelj nije niti dokazao da se taj iznos odnosi na akvakulturu stoga navedeni iznos od 4.350.000,00 kuna nije uključen u poslovni prihod od djelatnosti akvakulture prilikom izračuna iznosa potpore za isplatu.

15. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima treba reći da je u ustaljenoj upravnosudskoj praksi (odluke poslovni broj: Usž- 2022/2015, Usž-599/2015 i dr.) izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. Naime, ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu propisane su kogentnim odredbama članka 116. i 117. Zakona o upravnim sporovima.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu ne pripada mu pravo na naknadu troškova upravnog spora i žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

17. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković