Poslovni broj: Usž-1548/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1071/2024-12 od 27. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-1071/2024-12 od 27. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, klasa: UP/II-112-07/24-01/57, urbroj: 566-01/15-24-2 od 12. ožujka 2024. i rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave
Republike Hrvatske, klasa: UP/I-112-02/20-01/290 urbroj: 514-08-03-03-01/01-23-32 od 18. prosinca 2023.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 12. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 18. prosinca 2023., donesenim u ponovnom postupku, kojim je u točki 1. izreke određeno da se tužitelj, sveučilišni specijalist organizacije i managementa, s položenim državnim ispitom II. razine, stručnim ispitom za zvanje glavni inspektor pravosudne policije, razrješuje s položaja pomoćnika upravitelja Kaznionice u Požegi te se raspoređuje s danom 1. prosinca 2020. na radno mjesto voditelja Odsjeka osiguranja maloljetničkog zatvora u Odjelu osiguranja u Kaznionici u Požegi, utvrđenim Pravilnikom u unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave od 8. listopada 2020., na neodređeno vrijeme. Točkom II. izreke određen mu je koeficijent i osnovica za obračun plaće.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tužitelj u žalbi navodi tijek predmetne upravne stvari. U bitnom ističe da je sud odbijanjem predloženih dokaza saslušanja na okolnosti utvrđenja narušenih međuljudskih odnosa povrijedio pravo tužitelja na sudjelovanje u postupku čime je onemogućeno da se utvrdi potpuno činjenično stanje. Tužitelj se u žalbi poziva i citira odredbu članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima. Ističe da prilikom donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu od 8. listopada 2020. nije došlo do ukidanja radnog mjesta pomoćnika upravitelja Kaznionice u Požegi, do promjene potrebnog broja izvršitelja na tom radnom mjestu, niti do promjena uvjeta za raspored na radno mjesto stoga je u skladu s odredbom članka 127. stavka 3. Zakona o državnim službenicima bilo potrebno donijeti rješenje kojim se tužitelj raspoređuje na isto radno mjesto u ustrojstvenoj jedinici promijenjenog naziva. Ukazuje pogrešnim utvrđenja iz osporenih rješenja kojima se razrješenje tužitelja s radnog mjesta pomoćnika upravitelja s obrazloženjem da poslove pomoćnika upravitelja nije obavljao na zadovoljavajući način, da se nije snašao na radnom mjestu te ispunio zadana očekivanja te da su bili narušeni međuljudski odnosi. Prigovara što sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj u radu ocijenjen najvišim ocjenama te da protiv njega nisu vođeni postupci povrede službene dužnosti niti su mu bile izrečene opomene ili upozorenja vezana uz njegov rad. Slijedom navedenog smatra da je mišljenje upravitelja Kaznionice iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja neutemeljeno i arbitrarno te stoga nisu opravdani razlozi za razrješenje tužitelja. Smatra da su se prilikom rasporeda tužitelja trebale uzeti u obzir ocjene tužitelja iz kojih proizlazi da je tužitelj ispunio zadana očekivanja te da se tužitelj izuzetno snašao na radnom mjestu te nikada nije upozoren na nedostatak u ponašanju ili radu. Navodi da iako ministar ima diskrecijsku mogućnost razrješenja s položaja pomoćnika upravitelja takvo razrješenje mora biti valjano obrazloženo, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Ističe da radno mjesto voditelja Odsjeka maloljetničkog zatvora u Odjelu osiguranja nije novoustrojeno radno mjesto prema Pravilniku o unutarnjem redu te je na tom radnom mjestu do donošenja Pravilnika bio raspoređen drugi službenik koji također ima dugogodišnje iskustvo u zatvorskom sustavu, stoga zaključuje da nije postojala opravdana potreba službe da se upravo tužitelja rasporedi na radno mjesto. Predlaže da Sud poništi osporenu prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovni postupak, podredno poništi prvostupanjsku presudu i poništi osporeno rješenje tuženika od 12. ožujka 2024. i rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave od 18. prosinca 2023.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Prvostupanjski je sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja osnovano zaključio da njime nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, odredbom članka 26. stavka 7. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ broj: 128/99. – 98/19.) propisano je da ministar nadležan za poslove pravosuđa može razriješiti s položaja i rasporediti na drugo radno mjesto niže složenosti poslova upravitelja i pomoćnika upravitelja te može premjestiti na drugo radno mjesto niže složenosti poslova ostale rukovodeće službenike kaznionica, zatvora ili centra, osobito u slučajevima kada je kažnjen u postupku zbog teže povrede službene dužnosti te mu je izrečena novčana kazna, ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ do trenutka nastupanja izvršnosti, odbio izvršenje naloga nadređenog, izvršio propust u obavljanju službe koji je utvrđen u upravnom ili inspekcijskom nadzoru u obavljanju službe iz njegove nadležnosti koji je doveo do štetnih posljedica.
8. U primjeni ovih zakonskih odredbi prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku donijelo rješenje kojim se tužitelj razrješuje s položaja pomoćnika upravitelja Kaznionice u Požegi te se raspoređuje s danom 1. prosinca 2020. na radno mjesto voditelja Odsjeka osiguranja maloljetničkog zatvora u Odjelu osiguranja u Kaznionici nakon donošenja Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i uprave od 8. listopada 2020. Tokom provedenog postupka je utvrđeno da je osoba ovlaštena za obavljanje poslova ravnatelja Uprave za zatvorski sustav i probaciju dostavila prijedlog da se tužitelj rasporedi na predmetno radno mjesto. Uz prijedlog je dostavljeno obrazloženje upravitelja Kaznionice u Požegi u kojem se ističe kako se tužitelj tijekom rada na radnom mjestu pomoćnika upravitelja Kaznionice u Požegi nije ponašao na opozicioni način zbog čega su međuljudski odnosi i organizacija rada bili narušeni. Obzirom da se tužitelj nije snašao na radnom mjestu i nije ispunio zadano očekivanje predložen je njegov raspored na radno mjesto voditelja Odsjeka osiguranja maloljetničkog zatvora, stoga je prvostupanjskim rješenjem ministra pravosuđa tužitelj razriješen s položaja pomoćnika upravitelja Kaznionice u Požegi te je raspoređen na radno mjesto voditelja Odsjeka osiguranja u Kaznionici u Požegi u smislu odredbe članka 26. stavka 7. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, a koje rješenje je prihvatio tuženik.
9. Polazeći od navedenog utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnom postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja prvostupanjski je sud imao osnove za zaključak da ovlast ministra za razrješenje i raspored na radno mjesto proizlazi iz članka 26. stavka 7. Zakona o izvršenju kazne zatvora. Naime, iz navedene citirane zakonske odredbe je razvidno da su navedenom odredbom previđeni slučajevi koje zakonodavac izdvaja kao okolnosti od osobitog značaja uslijed kojih se službenik razrješuje i premješta na drugo radno mjesto, međutim, pored njih, iz navedenog članka proizlazi diskrecijska mogućnost ministra pravosuđa da službenike može premjestiti i u drugim slučajevima kada to nalaže potreba službe. Dakle, ne radi se o zatvorenom krugu slučajeva već iz navedene zakonske odredbe proizlazi diskrecijska mogućnost ministra pravosuđa.
10. U odnosu na navedeno valja dodati da poslodavac ima legitimno pravo na pojedina radna mjesta rasporediti službenika koji će, osim što ispunjava tražene uvjete, svojom stručnošću i sposobnostima omogućiti što učinkovitije obavljanje poslova u opisu pojedinog radnog mjesta. Raspored tužitelja stoga se također temelji na odgovarajućem prijedlogu rasporeda službenika, a ranije radno mjesto nije stečeno pravo službenika. U konkretnom slučaju poslodavac nije obvezan rasporediti državnog službenika na radno mjesto identično prethodnom niti je vezan službeničkim ocjenama, stoga se žalbeni navodi tužitelja kojima osporava raspored na predmetno radno mjesto ne mogu smatrati pravno odlučnima.
11. Na drukčije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe niti prigovor tužitelja da radno mjesto voditelja Odsjeka na koje je raspoređen nije bilo slobodno u trenutku njegovog rasporeda budući da se donošenjem novog Pravilnika o unutarnjem redu sva radna mjesta smatraju slobodnima radi novog rasporeda službenika prema potrebama službe i njihovim kvalifikacijama.
12. U pogledu žalbenih prigovora da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge ističe se da u smislu odredbe članka 49. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima Sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrdit, niti dokaza kojima se one mogu utvrditi, pa je i po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud pravilno našao da je saslušanje tužitelja te ostalih predloženih svjedoka nepotrebno obzirom da je tužitelj ostvario mogućnost izjašnjavanja u tužbi te je pravo stanje stvari razvidno iz dokumentacije u spisu.
13. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
14. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
