Poslovni broj: Usž-3735/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R  J  E  Š  E  N  J  E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Branko Lin, odvjetnik u Rijeci, Korzo 22/III, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naplate carinskog duga, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2110/2024-9 od 24. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2110/2024-9 od 24. srpnja 2025.

II. Poništava se točka II. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2110/2024-9 od 24. srpnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 eura u roku od 15 dana od dana dostave ove odluke o troškovima spora zajedno sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja odluke o troškovima do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se točka III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2110/2024-9 od 24. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda, u ponovnom postupku nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-415-05/20-01/73, URBROJ: 513-04-20-3 od 16. prosinca 2020. i rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/09-01/41, URBROJ: 513-02-8005/24-20-36 od 15. svibnja 2020. te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 4.062,50 eura (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora iznad dosuđenog iznosa (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio obvezati tuženika da u ponovnom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda te da je propustio odlučiti o trošku sudskih pristojbi i o zateznim kamatama na dosuđeni iznos troškova upravnog spora. Predlaže naložiti tuženiku da u ponovnom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, plaćanje zateznih kamata na dosuđeni trošak upravnog spora i plaćanje daljnjih troškova upravnog spora u odnosu na sudske pristojbe u iznosu od 185,51 eura.

3. Iako uredno pozvan tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja protiv točke I. izreke presude nije dopuštena, u preostalom dijelu žalba je djelomično osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da osporena presuda sadrži uputu o pravnom lijeku, prema kojoj žalba sukladno odredbi članka 127. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. dalje: ZUS) nije dopuštena, slijedom čega je na temelju odredbe članka 133. stavka 1. ZUS-a žalbu protiv točke I. izreke osporene presude valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

6. Odredbom članka 144. stavka 4. ZUS-a propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.

7. Kako je tužitelj uz zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zatražio i zatezne kamate, o kojima prvostupanjski sud nije odlučio, to je valjalo, imajući na umu naprijed citiranu odredbu ZUS-a u vezi s odredbom članka 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21,114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), tužitelju na dosuđeni trošak priznati i pravo na zatezne kamate, slijedom čega je na temelju odredbe članka 135. stavka 2. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci pod točkom II. i III.

8. U odnosu na navode tužitelja da je sud propustio odlučiti o zahtjevu za naknadu troška sudskih pristojbi ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj ne može s uspjehom isticati prigovor sudskih pristojbi u ovom postupku te se tužitelj upućuje na primjenu Zakona o sudskim pristojbama, odredbe članaka 32. i 33.

9. Na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci pod točkom IV.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić