Poslovni broj: Usž-1450/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tihomir Kovačić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV. br. 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Zagreb, A. von Humboldta 4A, OIB: 18683136487, radi povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1188/2023-10 od 5. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1188/2023-10 od 5. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-114-04/23-01/16, URBROJ: 513-02-8988-23-3 od 21. srpnja 2023. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114- 04/21-01/28, URBROJ: 513-02-8989-23-30 od 18. svibnja 2023. kojim je utvrđeno da je tužiteljica odgovorna za teške povrede službene dužnosti opisane kao zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi, nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjen i propisa iz djelokruga rada carinske službe te nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe, za što joj je izrečena jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredbi upravnog spora i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da se tijekom postupka nije vodilo računa o načelu traženja materijalne istine jer nije utvrđeno pravo stanje stvari. Smatra da je za donošenje pravične odluke u ovom predmetu bilo nužno provesti po njoj predloženi dokaz saslušanjem svjedoka. Dodaje da ona uopće ne prepoznaje AE te da niti njega niti njegov automobil nije pregledavala, štoviše ističe da u vrijeme kada je sporno vozilo prolazilo carinsku kontrolu nije bila raspoređena na rad na putničkom prometu . Napominje da je ona jedna od dvije najuspješnije carinske službenice na RGP Slavonski Šamac, što da je trebalo biti razlog postupanja s većim poštovanjem prema njoj. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da tužiteljica u žalbi ponavlja navode već iznesene u tužbi te ističe da se tužiteljica u vrijeme ulaska vozila kojim je upravljao imenovani putnik nesporno nalazila na radnom mjestu „ulaz u/izlaz iz RH putnički

„ na RGP Slavonski Šamac. Predlaže da Sud odbije žalbu tužiteljice.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da tužiteljica tijekom obavljanja službe, kao ovlaštena carinska službenica na cestovnom graničnom prijelazu Slavonski Šamac , na putničkom ulazu u Republiku Hrvatsku, na koji je prema rasporedu predmetnog dana u vremenu od 07.00 do 13:00 sati bila određena za obavljanje službene dužnosti, protiv ulaznog putnika AE, državljanina Kraljevine Švedske, koji je s vozilom švedskih registarskih oznaka u 12:51 sati iz smjera Bosne i Hercegovine ušao u Republiku Hrvatsku, kako potvrđuju podatci iz Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom (NBMIS), te koji putnik tom prilikom nije prijavio robu što se nalazila u istom vozilu, a koja se sastojala od tri (3) boce vina zapremine po 0,75 litre, jedne (1) boca jakog alkoholnog pića Pelinkovac, četrnaest (14) komada paštete marke Argeta ili neke slične trgovačke marke, te jedne (1) staklenke meda zapremnine 600 ili 700 decilitara, a koja roba je prema svojoj naravi predstavljala robu za koju su propisane zabrane ili ograničenja pri uvozu ili izvozu, nije pokrenula postupak izdavanja prekršajnog naloga zbog počinjenog prekršaja, nije osigurala dokaze niti obavijestila voditeljicu smjene o otkrivenom prekršajnom djelu, a što je bila ovlaštena i dužna učiniti, nego je umjesto propisanog postupanja putniku AE naložila vraćanje robe u Bosnu i Hercegovinu bez izdavanja prekršajnog naloga te u zamjenu za nepokretanje postupka izdavanja prekršajnog naloga zahtijevala mito u obliku neodređenog novčanog iznosa kojeg je putnik trebao podići na bankomatu Raiffeisenbank Austria d.d. u obližnjem mjestu Slavonski Šamac, iako je poznato da je na RGP Slavonski Šamac strankama omogućeno putem POS uređaja bezgotovinsko plaćanje novčanih kazni iz nadležnosti Carinske uprave, a koji razgovor je putnik AE snimio te potom objavio na mrežnoj platformi YouTube u audiovideo zapisu s nazivom „Carinici traže mito!", čijim preslušavanjem su neposredno nadređeni službenici tužiteljice, kao i njezini ostali kolege carinici, jedan ženski glas što se čuje u zvučnom dijelu zapisa „Carinici traže mito!" prepoznali kao glas upravo tužiteljice, s tim da je i osobno tužiteljica potvrdila da ženski glas, koji se u spornom audio-video zapisu čuje prvi, zvuči kao njezin glas. Posljedično je vijest o tom spornom događaju 2.9.2021. bila javno objavljena u mnogobrojnim hrvatskim medijima, kao i u medijima susjednih država R. Srbije te Bosne i Hercegovine.

8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.

9. Odredbom članka 99. stavka 1. Zakona o državnim službenicima „Narodne novine“, broj: 92/05., 142/06., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 89/17. - dalje: ZDS) propisano je da su između ostalog teške povrede službene dužnosti nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti te zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi.

10. Odredbom članka 102. stavka 1. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19. - dalje: ZCS) propisano je da su između ostalog teške povrede službene dužnosti između ostalog nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe te nedolično ponašanje u službi ili van službe, a što ima za posljedicu nanošenje štete ugledu službe.

11. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud. Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica postupila protivno odredbama članka 5, 8. i 15. ZDS-a te članka 2., 4., 12., 14. i 34. ZCS-a odnosno da je zlouporabila svoj položaj i prekoračila ovlasti u službi, počinila radnju s obilježjem korupcije, nezakonito radila i propustila poduzeti mjere i radnje koje je kao službenica bila ovlaštena poduzeti radi sprječavanja nezakonitosti te da nije postupila po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, a sve s obzirom da nije pokrenula prekršajni postupak protiv putnika AE, koji pri ulasku u Republiku Hrvatsku nije prijavio robu koju je prevozio, a za koju postoje zabrane odnosno ograničenja pri uvozu i koja je podlijegala plaćanju trošarine te nije obavijestila voditeljicu smjene o otkrivenom prekršajnom djelu, nego je umjesto svega toga u razgovoru od imenovanog putnika zahtijevala mito za nepokretanje prekršajnog postupka, koji razgovor je putnik snimio i objavio na mrežnoj platformi Youtube u audiovideo zapisu naziva „Carinici traže mito!“.

12. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužiteljicu ispunjene pretpostavke za utvrđenje odgovornosti zbog počinjenja teških povreda službene dužnosti opisanih prethodno citiranim odredbama ZDS-a i ZCS-a.

13. U odnosu na izbor disciplinske kazne u predmetnom slučaju ovaj Sud ističe da izbor podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, a imajući na umu karakter povrede službene dužnosti ovaj Sud ne nalazi da bi izrečena jedinstvena disciplinska kazna – prestanak državne službe bila izrečena tužiteljici protivno svrsi radi koje je ta ovlast dana osobito stoga što su razlozi za izricanje upravo ove kazne dobro i detaljno obrazloženi na način da ista odgovara prirodi i težini počinjenog djela. Prilikom određivanja vrste i visine kazne disciplinski sud uzeo je u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti na strani tužiteljice, pa je tako olakotnom cijenio okolnost ranije nekažnjavanosti, a otegotnim je cijenio okolnosti postupanja s izravnom namjerom i ne iskazivanje žaljenja zbog počinjenih djela, odnosno čak i ne iskazivanje svijest o etički i pravno neprihvatljivom ponašanju za bilo kojeg građanina, a osobito državnog službenika.

14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

17. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić