Poslovni broj: Usž-1550/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćenicima Anti Kačiću i Robertu Bačiću, odvjetnicima u Dubrovniku, Kralja Tomislava 7 i Antoniu Mareliću, odvjetniku u Splitu, Ivana Gundulića 26a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, radi vozačke dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1258/2025-7 od 22. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja ČE iz [adresa] i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1258/2025-7 od 22. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1258/2025-7 od 22. prosinca 2025. odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Protiv navedenog rješenja prvostupanjskog suda tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede pravila postupka. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud odbija prijedlog za odgodni učinak, ne na temelju utvrđenih činjenica i provedenih dokaza, nego na temelju vlastitih pretpostavki o budućim i neizvjesnim okolnostima. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju neće nastupiti šteta koja bi se teško mogla popraviti jer mu, prema stajalištu suda, vozačka dozvola "vjerojatno ne treba" za poslove koje bi obavljao, odnosno da se tužitelj "može organizirati" tako da na gradilišta ide s kolegama ili mentorom. Takvo rezoniranje ne predstavlja utvrđivanje činjeničnog stanja, već nagađanje o hipotetskoj organizaciji budućeg radnog procesa, za što u spisu ne postoji niti jedan dokaz. Ističe da je prvostupanjski sud zanemario ključnu činjenicu, a to je da je dostavio izjavu budućeg poslodavca iz koje jasno i nedvojbeno proizlazi da je posjedovanje valjane vozačke dozvole uvjet za zasnivanje radnog odnosa. Tužitelj nadalje u žalbi upućuje na odredbe članka 55. i 66. Ustava Republike Hrvatske. Smatra da obrazloženje pobijanog rješenja ne zadovoljava standarde obrazloženosti sudske odluke, jer prvostupanjski sud ne navodi na temelju kojih konkretnih činjenica zaključuje da se šteta može lako izbjeći niti zašto smatra da je hipotetska mogućnost organiziranja prijevoza dostupna i pravno relevantna alternativa. Pored navedenog smatra da je pogrešno primijenjena i odredba članka 42. Zakona o upravnim sporovima te predlaže da ovaj Sud preinači pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, odnosno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz obvezu potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26.), u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
5. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika u predmetu protiv rješenja tuženika, kojim je odlučeno da tužitelj ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole dvije godine od dana izvršnosti rješenja. Tužitelj je podneskom od 6. listopada 2025. podnio i zahtjev za određivanje odgodnog učinka tužbe, jer radi izvršnosti pobijanog rješenja trpi nenadoknadivu štetu u smislu nemogućnosti zaposlenja i napredovanja radi čega moli da sud žurno donese rješenje o odgodnom učinku njegove tužbe.
6. Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. Stavkom 2. članka istog Zakona propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak, ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.
7. Dakle, za određivanje odgodnog učinka tužbe potrebno je kumulativno ispunjenje pretpostavki iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima , koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud koji je za takvu svoju ocjenu u pobijanom rješenju dao jasne i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da mu prijeti šteta koja bi se mogla teško popraviti, a razlog za određivanje odgodnog učinka tužbe i određivanje privremene mjere ne može biti stajalište tužitelja da je odluka koju pobija tužbom nezakonita, jer je ocjena zakonitosti te odluke predmet upravnog spora, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud. Pored navedenog, prvostupanjski sud je pravilno obrazložio da niti izjava poslodavca tužitelja da zasnivanje radnog odnosa s tužiteljem iziskuje valjanu vozačku dozvolu, kao i ostali navodi tužitelja ne čine vjerojatnim da će tužitelju nastupiti šteta koja bi se mogla teško popraviti. Treba istaknuti da se prilikom odlučivanja o ovoj vrsti prijedloga ne razmatra meritum stvari, odnosno osnovanost tužbenog zahtjeva i izgledi za ishod spora, a niti određivanje odgodnog učinka tužbe predstavlja subjektivno pravo tužitelja, već je riječ o ovlasti prvostupanjskog suda.
8. Imajući na umu navedeno, prema ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, pa je trebalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbit kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
