Poslovni broj: Usž-26/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi postupanja pri izdavanju potvrde izvršnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2098/2024-10 od 24. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2098/2024-10 od 24. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/24- 014/176, urbroj: 251-02-01/001-24-2 od 11. ožujka 2024. i rješenja pročelnika Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, klasa: UP/I-050-01/23-005/28, urbroj: 251-09-22-1/004-23-2 od 3. studenoga 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenje tuženika od 11. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv rješenja pročelnika Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, klasa: UP/I-050-01/23-005/28, urbroj: 251-09-22-1/004-23-2 od 3. studenoga 2023. kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen radi izdavanja potvrde izvršnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/214, urbroj: 251-10-01-16-3 od 7. listopada 2016.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ističe da sud utvrđuje da ne postoji obveza tuženika da izda potvrdu izvršnosti iz razloga što je izreka rješenja za kojeg se izdavanje potvrde traži djelomično izmijenjena, dok bi tužiteljica izdavanjem takve potvrde zatražila prisilno izvršenje izreke ranijeg rješenja u cijelosti, na što nema pravo. Tužitelj ica ukazuje da je rješenje za koje se traži potvrda izvršnosti pravomoćno. Ističe da u smislu odredbe članka 135. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 119/21. dalje: ZUP) potvrda izvršnosti služi dokazivanju izvršnosti tog rješenja, što tužiteljičino nesporno je te je upravo navedeno razlog citiranog zakonskog određenja te stoga smatra da ono nije pravni temelj stavu da javnopravno tijelo može uskratiti njezino izdavanje već upravo suprotno. Naime, ističe da članak 137. stavak 3. ZUP-a ne propisuje ovlaštenje tuženika da diskreciono ocijeni svrsishodnost izdavanja potvrde, odnosno da se na zahtjev za izdavanje u cijelosti ogluši, iz kojeg razloga je tuženik u obvezi sa zahtjevom za izdavanje potvrde postupati u skladu sa ZUP-om. Ukazuje da je potvrda izvršnosti prije svega potvrda i to potvrda o kojoj javnopravno tijelo vodi služene evidencije, iz kojeg razloga se na postupak njenog izdavanja primjenjuje članka 159. ZUP-a. Navodi da je tuženik odbio izdati potvrdu o čijem sadržaju vodi evidenciju bez da je o tome decidirano donio rješenje, čime je postupio suprotno odredbi članka 159. stavka 5. ZUP-a. Time je ističe odlučeno o prigovoru meritorno, bez ikakvih razloga jer šutnja još uvijek traje te zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti još nije riješen. Ukazuje da potvrda izvršnosti služi ispunjenju legitimnog očekivanja tužiteljice da ostvari po pravilima za prisilnu naplatu novčane tražbine za slučaj da joj tražbina nije ispunjena. Ističe da se izvršenje novčanih obveza sukladno članku 137. stavku 1. ZUP-a provodi u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje, a to bi značilo da izvršenje provodi Općinski sud. Za svoja utvrđenja upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4751/2020 od 12. srpnja 2020. Ističe da sam način na koji će podnositelj zahtjeva za izdavanjem potvrde istu koristiti ne smije biti predmetom razmatranja javnopravnog tijela koje potvrdu izdaje, jer tada ono javnopravnu ovlast koristi u poziciji stranke nekog budućeg, eventualnog postupka ili spora, a ne u poziciji izdavatelja same po tvrde. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi osporenu prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika da naknadi tužiteljici troškove upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvani, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 9. listopada 2023. podnijela zahtjev za izdavanje potvrde izvršnosti rješenja Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16-013/214, urbroj: 251-10-01-16-3 od 7.listopada 2016. Tijekom postupka je utvrđeno da je rješenje iz 2016. u svom dispozitivnom dijelu, koji utvrđuje visinu i trajanje novčane pomoći, zamijenjeno rješenjem od 12. svibnja 2023. te da nezamijenjeni dio rješenja ne sadrži dispozitivnu odredbu koja bi mogla bi ti predmet izvršenja. Polazeći od toga da izvršenje pretpostavlja pravno i činjenično mogući predmet izvršenja, a budući da nakon zamjene dispozitiva rješenjem od 12. svibnja 2023. više ne postoji dio rješenja iz 2016. koji bi mogao biti predmetom izvršenja nije moguće izdati potvrdu izvršnosti te je prvostupanjskim rješenjem odbijen prigovor tužiteljice izjavljen radi izdavanja potvrde izvršnosti rješenja iz 2016. godine.
8. Ovaj Sud prihvaća stajalište tuženika i prvostupanjskog suda da potvrda izvršnosti nije upravni akt kojim se odlučuje o pravu stranke, već dokazni instrument u svrhu prisilnog izvršenja. Ako rješenje nije više izvršivo jer je izvršnim rješenjem izmijenjena njegova dispozitivna odredba koja je jedina bila izvršiva, ne postoji pravna osnova za izdavanje potvrde izvršnosti. Naime, budući da je utvrđeno da rješenje iz 2016. više nema izvršivi dio zbog zamjene dispozitiva izvršnim rješenjem od 12. svibnja 2023. nije postojala pravna osnova za izdavanje potvrde izvršnosti te u takvom slučaju nije bilo osnove ni da čelnik tijela naloži zakonito postupanje, odnosno izdavanje potvrde izvršnosti. Stoga, obzirom da je razvidno da potvrda izvršnosti ne može biti izdana jer više ne postoji izvršivi sadržaj akta, pravilno je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen radi izdavanja potvrde izvršnosti rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 7. listopada 2016. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.
9. Prigovor tužiteljice koji je isticala i tijekom prvostupanjskog upravnog spora da je nužno da rješenje za koje se traži potvrda izvršnosti bude pravomoćno nije osnovan. Naime, izvršnost rješenja pretpostavlja postojanje izvršne izreke koja se može prisilno ostvariti. Ako je izreke prethodnog rješenja promijenjena novim rješenjem koje proizvodi pravne učinke prije pravomoćnosti i time uklanja pravni temelj za izvršenje ranijeg sadržaja, tada prethodno rješenje ne može biti predmet izvršenja bez obzira na trenutak nastupanja pravomoćnosti novog rješenja.
10. Žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
12. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
