Poslovni broj: Usž-3478/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, protiv tuženika Odbora za državnu službu Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi rasporeda policijskog službenika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3193/2023-9 od 4. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-3193/2023-9 od 4. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/23-01/259, urbroj: 566-01/17-23-2 od 8. svibnja 2023.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 8. svibnja 2023. poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: UP/I-112-02/22-02/279, urbroj: 511-01-157-23- 8 od 14. ožujka 2023. i predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u žalbi ističe tijek predmetne upravne stvari. Tužitelj navodi da je raspored zainteresirane osobe za razdoblje od 19. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018 . na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar izvršen retroaktivno za navedeno razdoblje jer je zainteresiranoj osobi prestala državna služba s pravom na mirovinu s danom 31. prosinca 2018. Ističe da je zainteresirana osoba u postupku po internom oglasu koji je objavljen dana 3. rujna 2012. sukladno članku 62. tada važećeg Zakona o policiji podnijela prijavu na radno mjesto voditelja Operativnog komunikacijskog centra u Policijskoj upravi istarskoj te je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 26. listopada 2012. izabrana na navedeno radno mjesto. Nadalje, ističe da je rješenjem od 11. travnja 2017. poništeno rješenje o izboru zainteresirane osobe na radno mjesto voditelja odjela Operativno-komunikacijskog centra te je u ponovnom postupku odabira kandidata koji je proveden 7. prosinca 2017. na navedeno radno mjesto izabran drugi kandidat, policijski službenik CĐ. Stoga ističe da obzirom da zainteresirana osoba nije raspoređena na radno mjesto sukladno tada važećem Pravilniku o unutarnjem redu, raspoređena je na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar za razdoblje od 19. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. Navodi da je zainteresirana osoba u postupku donošenja rješenja o rasporedu dana 29. prosinca 2017. dala suglasnost za premještaj na radno mjesto kriminalističko operativni analitičar, za koje je propisano zvanje policijski inspektor, a na koje radno mjesto je osporenim rješenjem o rasporedu raspoređena, sukladno članku 64. stavku 2. Zakona o policiji. Tužitelj ističe da obzirom da na radno mjesto voditelj Odjela operativno-komunikacijskog centra zainteresirana osoba nikada nije bila raspoređena, bila je svjesna da treba biti raspoređena na drugo radno mjesto sukladno odredbama o rasporedu, a ne premještena sukladno odredbama o premještaju tada važećeg Zakona o policiji. Ukazuje da je zainteresirana osoba u svojoj izjavi navela da daje suglasnost jer posjeduje zvanje glavni policijski inspektor, čime je dala suglasnost za raspored na niže zvanje, a što je bilo i potrebno prema tada važećoj odredbi članka 64. stavka 2. Zakona o policiji. S obzirom na ranije navedene činjenice, tužitelj smatra da je zainteresirana znala da u trenutku davanja suglasnosti sukladno odredbama Zakona o policiji ne može biti premještena na drugo radno mjesto. Zaključuje da koji će se institut premještaj ili raspored primjenjivati ovisi o statusu policijskog službenika u danom trenutku pa stoga ukoliko je policijski službenik raspoređen na određenom radnom mjestu tada se može premjestiti na drugo radno mjesto, a ukoliko nije raspoređen prema važećem Pravilniku o unutarnjem redu, potrebno je donijeti rješenje o rasporedu. Ističe da primjena određenog instituta ne ovisi o samovolji poslodavca pa da bi se na taj način policijskog službenika moglo dovesti u nepovoljniji položaj, već to ovisi isključivo o njegovom statusu. Stoga navodi da je u konkretnom slučaju, zainteresiranu osobu trebalo rasporediti jer nije bila raspoređena prema tada važećem Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova. Tužitelj ukazuje da izraz „premještaj“ koji je zainteresirana osoba upotrijebila prilikom davanja suglasnosti ne umanjuje njegov pristanak da radi na navedenom radnom mjestu. Navodi da sva radna mjesta za koja su propisana viša policijska zvanja od zvanja policijski inspektor, popunjavala su se putem internog oglasa do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policiji, a koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019. odnosno nakon što je zainteresiranoj osobi prestala služba s pravom na mirovinu. Nadalje ističe kako u Policijskoj upravi istarskoj nije bilo slobodnog radnog mjesta na koje bi se zainteresirana osoba mogla rasporediti sukladno osobnom policijskom zvanju, glavni policijski inspektor, niti ju je bilo moguće rasporediti na radno mjesto za koje je propisano zvanje samostalni policijski inspektor i zvanje policijski viši policijski inspektor te je stoga raspoređena na navedeno radno mjesto za koje je propisano zvanje policijski inspektor. Zaključuje da su u tužbi i u osporenom rješenju navedeni razlozi rasporeda zainteresirane osobe na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar u Policijskoj upravi istarskoj te je raspored na navedeno radno mjesto izvršen, uz pisani pristanak, a što je bio i uvjet uz primjenu članka 64. stavka 2. Zakona o policiji. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi osporenu prvostupanjsku presudu i donese presudu kojom će uvažiti tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 8. svibnja 2023. i odbiti žalbu zainteresirane osobe protiv rješenja tuženika od 14. ožujka 2023.

4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je nakon Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj: 70/12. – 129/17.) donesen Pravilnik o unutarnjem redu od 28. srpnja 2012. kojim je u Policijskoj upravi Istarskoj, Sektoru kriminalističke policije, Odjelu kriminalističke analitike utvrđeno radno mjesto kriminalistički operativni analitičar. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, klasa: UP/I-112-02/22-02/279, urbroj: 511-01-157-23-8 od 14. ožujka 2023. donesenim u ponovljenom postupku, ŠĐ, ovdje zainteresirana osoba, s visokom stručnom spremom, policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, u osobnom policijskom zvanju glavni policijski inspektor raspoređen je na predmetno radno mjesto u razdoblju od 19. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je na temelju odredbe članka 63. i članka 64. stavka 1. i 2. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11. - 121/16.) uz obrazloženje da ŠĐ ispunjava sve stručne uvjete te da je raspored na radno mjesto izvršen uz njegov pisani pristanak. Osporenim rješenjem tuženik je poništio rješenje od 14. ožujka 2023. i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

8. Prema odredbi članka 63. stavka 1. i 2. Zakona o policiji, koji se mjerodavan propis u konkretnom slučaju, raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi se : 1. prilikom prijama u policiju, 2. ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, 3. ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen.

9. Odredbom članka 64. stavcima 1. i 2. Zakona o policiji propisano je kako se policijski službenik iz članka 63. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o policiji raspoređuje na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju. Policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može se, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o policiji, uz pisani pristanak rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.

10. Nadalje, sukladno odredbi članka 72. stavka 1., 2. i 3. Zakona o policiji, policijskog službenika može se po potrebi službe premjestiti na slobodno radno mjesto u okviru stečenog stupnja obrazovanja i osobnog policijskog zvanja, u istoj ili drugoj ustrojstvenoj jedinici, u istom ili drugom mjestu rada te ga se iznimno može, uz pisani pristanak, premjestiti na radno mjesto nižeg policijskog zvanja od osobnog. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, policijski službenik ima pravo na osnovnu plaću ostvarenu na radnom mjestu s kojeg je premješten, ako je to za njega povoljnije.

11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi kako je zainteresirana osoba 29. prosinca 2017. dala pisanu suglasnost da ga se premjesti na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar, a za koje radno mjesto je kao uvjet utvrđeno niže zvanje od zvanja zainteresirane osobe. Tuženik je utvrdio, a što je prihvatio i prvostupanjski sud da iako spisu prileži izjava zainteresirane osobe od 29. prosinca 2017. godine kojom isti daje suglasnost da ga se sukladno člancima 68. i 72 . Zakona o policiji radi potrebe službe premjesti na radno mjesto kriminalistički operativni analitičar, iz predmetne potpisane izjave ne proizlazi pristanak zainteresirane osobe za raspored, već za premještaj na navedeno radno mjesto, a uzimajući u obzir činjenicu da je zainteresirana osoba svjesna razlike između instituta premještaja i rasporeda na radno mjesto te njihovih pravnih posljedica. Naime, člankom 64. stavkom 2. Zakona jasno proizlazi da se policijskog službenika za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, može uz pisani pristanak, rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. Kako zakon pristanak na premještaj na radno mjesto nižeg policijskog zvanja od osobnog, spominje i u članku 72. Zakona, tuženik i prvostupanjski sud zaključuju kako se radi o dva instituta koji imaju različito pravno značenje i pravne posljedice te su regulirani na drugačiji način, dok je po tada važećim odredbama u slučaju premještaja postojala i mogućnost zadržavanja povoljnije osnovne plaće.

12. Polazeći od navedenog utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja te mjerodavnih zakonskih odredbi, prvostupanjski je sud imao osnove za zaključak da je tuženik osnovano poništio prvostupanjsko rješenje o rasporedu i naložio prvostupanjskom tijelu da otkloni navedene nedostatke te potpuno i pravilno utvrdi sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke o rasporedu policijskog službenika te da iznese razloge koji upućuju na zaključak da je odluka o rasporedu zainteresirane osobe na zakonu utemeljena.

13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

14. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ujedno, napominje da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković