Poslovni broj: Usž-4641/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ADRIATIC ESCAPE d.o.o. Podstrana, Grljevačka 2a, OIB: 77957815303, kojeg zastupa opunomoćenik Mislav Penjak, odvjetnik u Splitu, Kneza Ljudevita Posavskog 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1102/2024-10 od 14. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1102/2024-10 od 14. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/23-01/281, urbroj: 513-04- 24-2 od 29. veljače 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-471-02/22-01/485, urbroj: 513-07-17-23- 24 od 31. svibnja 2023. i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 29. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-471-02/22-01/485, urbroj: 513-07-17-23-24 od 31. svibnja 2023. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dohodak od izuzimanja (kapitala) za 2019. u iznosu od 72.198,65 eura sa kamatama u iznosu od 17.415,88 eura i manje obračunat porez na dobit za 2021. u iznosu od 3.315,88 eura sa kamatama u iznosu od 158,65 eura, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Tužitelj ističe kako je prilikom donošenja osporenih rješenja Porezna uprava postupila protivno članku 12. stavku 3. točke 6. Zakona o poreznoj upravi kao i članku 6. Općeg poreznog zakona. U bitnom prigovara zakonitosti i metodologiji procjene plovila „Petak K“ u prvostupanjskom poreznom rješenju u kojem je vrijednost istog procijenjena od Porezne uprave u iznosu od 260.000,00 eura, a što je za 270.000,00 eura manje od nabavne vrijednosti iskazane u poslovnim knjigama tužitelja (530.000,00 eura). Smatra kako u konkretnom slučaju Porezna uprava na osnovi dokumentacije na koju se poziva nije imala ovlast samostalno određivati vrijednost plovila i odrediti manju vrijednost od nabavne vrijednosti iskazane u poslovnim knjigama tužitelja. Navodi da u smislu odredbe članka 162. Općeg poreznog zakona porezno tijelo iznimno ima ovlast procjene pokretnina kod zapljene u postupku ovrhe, no to se ne odnosi na konkretan slučaj stoga pa smatra da je procjenjivanjem plovila prvostupanjsko porezno tijelo postupilo izvan svojih zakonom predviđenih ovlasti. Ističe kako je predmetno plovilo prethodni vlasnik stekao u specifičnim okolnostima ispod stvarne tržišne cijene te je kao fizička osoba izvršio značajna ulaganja koja se ne mogu dokumentirati, ali su ista stvarna i vidljiva na brodu. Tužitelj smatra da su procjenu plovila ovlašteni izvršiti isključivo ovlašteni vještaci te se poziva na vještačenja stalnih sudskog vještaka Srećka Favra i Nenada Tvrdića koji su predmetni brod procijenili u vrijednosti u kojoj je knjigovodstveno prikazan od strane tužitelja. U odnosu na navedeno smatra da je porezno tijelo bilo dužno priznati njihovu procjenu ili zatražiti i treću procjenu plovila kako bi se utvrdila tržišna vrijednost predmetnog plovila u trenutku njegova stjecanja. Ističe neprihvatljivim obrazloženje tuženika da se dostavljena vještačenja ne smatraju zakonitim u smislu odredbe članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona te da su vještaci procjenjivali vrijednost plovila u stanju koje je bilo u siječnju 2019., a ne 2023. Prigovara što tijekom poreznog nadzora nije izvršen očevid kojim bi se utvrdilo stanje predmetnog plovila, a što je osnova za utvrđivanje njegove vrijednosti. Prigovara što je sud odbio provesti dokaz utvrđivanja vrijednosti plovila vještačenjem te nije uzeo u obzir dostav ljena vještačenja vrijednosti plovila iz 2019. i oglase za istovrsna plovila kojima je tržišna cijena viša od vrijednosti koju je za plovilo „PETAR K“ procijenila Porezna uprava. Tužitelj smatra da su rashodi od troška amortizacije plovila u 2019., 2020. i 2021. godini bazirani na amortizirajućem iznosu troška nabave plovila porezno priznati rashodi u svrhu oporezivanja dobiti sukladno odredbama Zakona o porezu na dobit. Ističe pogrešnim tumačenje prvostupanjskog poreznog tijela i suda da se porezna osnovica poreza na dobit za 2021. može uvećati za rashode koji pripadaju ranijim poreznim razdobljima. Smatra da rashodi od troška amortizacije plovila 2019. i 2020. imaju učinak na obračun obveze plaćanja poreza na dobit za 2019. i 2020., a ne za 2021. Predlaže da Sud ukine prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev i naloži tužitelju naknaditi troškove postupka tužitelju. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Prvostupanjski sud održao je raspravu čime je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.

8. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koji slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019. i poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. siječnja 2021. o čemu je sastavljen Zapisnik 10. ožujka 2023. kojim su utvrđene nepravilnosti i nezakonitosti kod obračunavanja poreza na dohodak i poreza na dobit.

9. U poreznom nadzoru prvostupanjsko porezno tijelo je utvrd ilo, a što je potvrdio i tuženik da je tužitelj, trgovačko društvo ADRIATIC ESCAPE d.o.o. kupio jahtu „PETAR K“ od vlasnika tog društva OŽ temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. siječnja 2019. za iznos od 530.000,00 eura. Tijekom provedbe nadzora porezno tijelo je temeljem evidencije Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Split utvrdilo kako vrijednost predmetne jahte iznosi 260.000,00 eura. Porezno tijelo je obzirom da je riječ o povezanim osobama, od tužitelja zatražilo da dokumentira na koji je način u vrijeme kupoprodaje jahte u 2019. određena kupoprodajna cijena od 530.000,00 eura, na što je tužitelj odgovorio da tržišna vrijednost jahte nije utvrđena procjenom kao i da ne posjeduje dokumentaciju o trošku nabave jahte od strane prethodnog vlasnika. Stoga je porezno tijelo radi utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje pravilne odluke o tržišnoj vrijednosti jahte, a koja bi bila priznata kao nepristrana vrijednost između sudionika na tržištu na dan kupoprodaje pristupilo prikupljanju dokaza.

10. Porezno tijelo je radi utvrđivanja činjenica bitnih za donošenje pravilne odluke o tržišnoj vrijednosti jahte postupajući sukladno odredbi članka 6. i članka 77. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 121/19.) utvrdilo kako je predmetnu jahtu kupio ŽŽ dana 27. kolovoza 2015. po cijeni od 230.000,00 eura te ju je dana 20. srpnja 2018. darovao bez naknade OŽ, koji je potom kao vlasnik društva prodao predmetnu jahtu tužitelju 29. siječnja 2019. za 530.000,00 eura, za koju cijenu poreznom tijelu nije predočena vjerodostojna knjigovodstvena isprava osnovom koje je ta cijena utvrđena u vrijeme kupoprodaje. Također, porezno tijelo je temeljem dostavljenih računa od strane ŽŽ i OŽ sastavilo pregled troškova uređenja predmetne jahte i utvrdilo vrijednost izdataka za uređenje jahte u iznosu od 139.981,59 eura. Porezno tijelo je tužitelju priznalo i troškove nabave/izrade kremene platforme u iznosu od 4.323,34 eura, kao i vrijednost izvedenih radova uređenja jahte u vlastitoj izvedbi u iznosu od 6.846,51 eura. Nadalje, utvrđeni su i troškovi transporta i uređenja predmetne jahte u iznosu od 151.151,44 eura koji sa cijenom od 250.000,00 eura daju tržišnu vrijednost jahte na dan plaćanja jahte 1. veljače 2019. OŽ u iznosu od 411.151,44 eura. Stoga je porezno tijelo utvrdilo, a što je prihvatio i tuženik, kako plaćanje veće naknade za kupnju predmetne jahte od njene tržišne vrijednosti od strane tužitelja vlasniku društva OŽ u iznosu od 117.523,35 eura predstavlja izuzimanje imovine (novca) sukladno odredbi članka 66. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16. - 106/18.).

11. Nadalje, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su prvostupanjsko tijelo i tuženik u svojim rješenjima, a i prvostupanjski sud u svojoj presudi opširno iznijeli utvrđeno činjenično stanje u postupku nadzora, te razloge zbog kojih je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dohodak od izuzimanja (kapitala) za 2019. godinu , a detaljno je izneseno i činjenično stanje vezano za iskazane troškove amortizacije tužitelja te je tužitelju po toj osnovi povećana porezna osnovica u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj: 177/04. – 138/20.) stoga mu je utvrđen manje obračunat porez na dobit za 2021. godinu. Također je utvrđeno da je tužitelj proknjižio 31. srpnja 2021. trošak usluga tekućeg održavanja jahte u iznosu od 128.829,83 koji iznos od 90.000,00 kuna je plaćen u 2020., dok je iznos od 71.037,29 kuna plaćen u 2021. Porezno tijelo je utvrdilo kako je zaračunate usluge obavljene u 2020. u iznosu od 128.829,83 kuna trebao iskazati kao trošak poslovanja 2020., te se ne radi o rashodima poreznog razdoblja 2021. s lijedom čega su primjenom HSFI 16. točke 19. umanjeni rashodi za navedeni iznos.

12. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

13. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo odnosno relevantne odredbe Zakona o porezu na dohodak, Zakona o porezu na dobit i Općeg poreznog zakona.

14. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Prvostupanjski je sud imao osnove ocijeniti pravilnim zaključke tuženika i prvostupanjskog poreznog tijela da je u konkretnom slučaju riječ o kupoprodaji jahte između povezanih osoba te kako tužitelj cijenu vrijednosti predmetne jahte nije dokumentirao vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama porezno tijelo je temeljem dostupne dokumentacije, u smislu odredbe članka 77. Općeg poreznog zakona utvrdilo tržišnu vrijednost jahte. Ovaj Sud prihvaća pravilnim ocjenu tuženika kako je porezno tijelo u postupku nadzora uložilo iznimne napore kako bi utvrdilo tržišnu vrijednost predmetne jahte u vrijeme kupoprodaje, uzimajući u obzir kupoprodajnu cijenu jahte iz 2015., dostavljene isprave o ulaganjima na jahti od vremena kupnje u 2015. do njene prodaje društvu tužitelja u 2019. pri čemu porezno tijelo priznaje i troškove ulaganja koji nisu dokumentirani. Dakle, porezno tijelo je pravilno postupilo u skladu s odredbom članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona te utvrdilo sve činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom utvrdilo i one činjenice koje idu u prilogu tužitelja.

16. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude, odgovarajući na navode tužitelja koje ponavlja i u žalbi da porezno tijelo nije imalo ovlaštenje za procjenom tržišne vrijednosti predmetne jahte pravilno ističe da porezno tijelo u smislu odredbe članka 77. Općeg poreznog zakona može koristiti sva dokazna sredstva potrebna za utvrđivanje činjenica bitnih za oporezivanje uključujući prikupljanje obavijesti od poreznog obveznika, drugog sudionika poreznog postupka i drugih osoba te je u konkretnom slučaju temeljem obavijesti, podataka i dokumentacije porezno tijelo utvrdilo vrijednost predmetne jahte u trenutku kupoprodaje 2019. godine.

17. Na drukčije rješenje ove upravne stari ne utječu niti navodi tužitelja kojima ističe relevantnim utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještačenja sudskih vještaka Srećka Favra i Nenada Tvrdića koje je dostavio u upravnom postupku. Naime, navedeni sudski vještaci su u svojem nalazu i mišljenju iz 2023. godine procjenjivali tržišnu vrijednost jahte prema stanju plovila u 2023. pri čemu su uzeli u obzir ulaganja iz vremena nakon kupoprodaje, i to za ulaganja od 2020. do 2023., dok se u konkretnom predmetu radi o utvrđivanju tržišne vrijednosti jahte u vrijeme njene kupoprodaje u 2019. godini za što je porezno tijelo koristilo dokazna sredstva utemeljena na dostavljenoj dokumentaciji od stjecanja jahte pa do njezine prodaje.

18. Prigovor tužitelja da je trebalo obaviti fizički pregled (očevid) plovila radi utvrđenja stvarnog stanja dodatnog ulaganja nije pravno odlučan, obzirom da je vrijednost ulaganja trebalo utvrđivati za razdoblje od 2015. do 2019., a očevid bi se obavio 2023., na koji način se ne bi moglo utvrditi potpuno i pravilno činjenično stanje.

19. Nadalje, time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja nije povrijedio odredbu članka 49. Zakona o upravnim sporovima jer prema stavku 4. navedene odredbe proizlazi da stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrdili, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da izvođenje predloženih dokaza ne bi bilo od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja niti bi se njihovim izvođenjem moglo utvrditi činjenično stanje pravilno smatrajući kako vještačenjem i neposrednim opažanjem jahte sud ne bi mogao na nedvojben i vjerodostojan način utvrditi činjenično stanje kakvo je u stvarnosti bilo u to vrijeme. Naime, porezno tijelo je utvrdilo vrijednost plovila na temelju raspoložive dokumentacije koju je pribavilo od tužitelja, ali i od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Split i Hrvatskog registra brodova.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključke prvostupanjskog suda i tuženika u pogledu utvrđene porezne obveze poreza na dohodak od izuzimanja (kapitala) i poreza na dobit te da je tijekom poreznog nadzora činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno što tužitelj s uspjehom nije osporio.

21. Stoga ovaj Sud nalazi da se navodi žalbe koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.

22. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.

23. Budući da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Marković