Poslovni broj: Usž-1127/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Silvia Čovića, članova vijeća uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja SH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, Hrvatskih velikana 49, OIB: 59630488539, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-366/2024-7 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-366/2024-7 od 30. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-415-05/21-01/48, urbroj: 513-04-23- 2 od 21. prosinca 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 21. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Dubrovnik, klasa: UP/I-410-02/21-09/28, urbroj: 513-02- 8039/5-21-2 od 4. veljače 2021. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 1.803, 14 kuna i pripadajućih kamata u iznosu od 23,57 kuna, uz obvezu obračuna i plaćanja daljnjih kamata, za osobno vozilo marke Audi AA limuzina 8V, BIH registarskih oznaka.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Tužitelj se u žalbi poziva i citira odredbe članka 3. i 4. Zakona o porezu na dohodak i odredbe članka 38. Općeg poreznog zakona. Ističe da u konkretnom slučaju ako porezni obveznik zadovoljava uvjete navedenih poreznih propisa i ako se smatra poreznim rezidentom Republike Hrvatske tada se na oporezivi dohodak ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu primjenjuju odredbe tuzemnih pozitivnih poreznih propisa, a ako se smatra nerezidentom Republike Hrvatske tada će se oporezivati samo dohodak koji ostvari u Republici Hrvatskoj. Tužitelj ističe da iz spisa predmeta proizlazi da je rezident Bosne i Hercegovine u kojoj je zaposlen i ostvaruje dohodak stoga se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe tuzemnih pozitivnih propisa. Prigovara što prvostupanjski sud nije usvojio dokazni prijedlog tužitelja za uvidom u pravomoćnu odluku Vijeća za prekršaje Carinarnice kojom je obustavljen prekršajni postupak te kojom je utvrđeno da je tužitelj rezident Bosne i Hercegovine, a kojom odlukom je sud vezan. Ukazuje da živi i radi u Bosni i Hercegovini u kojoj plaća porez te da je odjavio prebivalište u [adresa]. Predlaže da Sud uvaži žalbu, ukine osporenu prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog koji se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Uvidom u spis predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da su carinski službenici dana 15. studenoga 2020. prilikom obavljanja nadzora motornih vozila stranih registarskih oznaka zatekli tužitelja na RGP Zlatni Dol na ulazu u Republiku Hrvatsku u posjedu i upravljanju motornog vozila marke AUDI AA limuzina 8B, BIH registarskih oznaka, u vlasništvu ZH, [adresa].
8. Provedenim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj hrvatski državljanin koji u vrijeme provođenja nadzora ima prijavljeno prebivalište u [adresa], status zdravstveno osigurane osobe u Republici Hrvatskoj, da je upisan u registar poreznih obveznika u Republici Hrvatskoj i posjeduje hrvatsku osobnu iskaznicu, te da na području Republike Hrvatske boravi više od 185 dana u kalendarskoj godini.
9. Ovakvo utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku tužitelj nije niti svojih tužbenim, a niti žalbenim navodima ničim doveo u sumnju, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbu članka 8. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ broj: 15/13. – 121/19.) te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika i rješenja tijela prvog stupnja.
11. Prema članku 7. stavku 1. točka 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 11. tog Zakona nastaje kad pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u [adresa] te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.
12. Člankom 8. stavkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske. Stavkom 2. točke 2. navedenog članka Zakona propisano je da kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, nastaje kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo u Republici Hrvatskoj.
13. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su prvostupanjsko tijelo i tuženik u svojim rješenjima pravilno utvrdili da je tužitelj u konkretnom slučaju obveznik plaćanja predmetnog poreza. Naime, kao državljanin Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa], uz sva pripadajuća prava i obveze, tužitelj ne ispunjava uvjete za izuzeće od plaćanja posebnog poreza na motorna vozila. Također, činjenica da tužitelj posjeduje hrvatsku osobnu iskaznicu i da je korisnik zdravstvenog osiguranja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje potvrđuje da se u Republici Hrvatskoj ne može deklarirati kao osoba koja ima prebivalište u inozemstvu niti može uživati prava osobe koje prebivaju u inozemstvu. Stoga se smatra da je tužitelj u smislu odredbe članka 8. stavka 2. točke 2. navedenog Zakona nezakonito uporabio motorno vozilo na području Republike Hrvatske jer je koristio i posjedovao motorno vozilo BIH registracijskih oznaka na koje u Republici Hrvatskoj nije obračunat i plaćen poseban porez na motorna vozila, pa je na taj način na temelju članka 8. stavka 1. navedenog Zakona nastala obveza plaćanja predmetnog poreza.
14. Prigovor tužitelja koji je isticao i tijekom prvostupanjskog upravnog spora da je rezident Bosne i Hercegovine nisu osnovani. Ovo iz razloga što je iz isprava koje se nalaze u spisu tuženika nesporno utvrđeno da je tužitelj rezident Republike Hrvatske, odnosno da je na području Republike Hrvatske u 2020. godini boravio više od 185 dana. To proizlazi iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 25. studenoga 2020., uvjerenja o prebivalištu Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske od 26. studenoga 2020., preslike osobne iskaznice tužitelja te potpisane izjave tužitelja o prebivalištu na adresi [adresa] u [adresa].
15. U odnosu na prigovor tužitelja da je obustavljen prekršajni postupak koji se u svezi istog događaja vodio protiv njega ističe se da su prekršajni i upravni postupak odvojeni postupci i da ishod prekršajnog postupka ne utječe na tijek i ishod upravnog postupka. S tim u vezi se dodaje i da činjenice koje će se utvrditi u prekršajnom postupku vezano uz ocjenu postojanja prekršajnog djela nisu osnova za ocjenu jesu li u predmetnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke za utvrđen je posebnog poreza na motorna vozila. Vezano za navedeno, suprotno žalbenim prigovorima uvid u odluku iz prekršajnog postupka ne bi doveo do drukčijeg rješenja predmetne upravne stvari.
16. Polazeći od navedenog, ovaj Sud nalazi da se navodi žalbe koji su u bitnom istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
18. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu pravilno mu je u smislu odredbe članka 147. stavka 1. odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek
