Poslovni broj: Usž-1494/2026-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Silvija Čovića, članova vijeća uz sudsku savjetnicu Marta Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, Ilica 256 B, radi poništenja dopisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-617/2026-2 od 18. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-617/2026-2 od 18. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Splitu odbačena je tužba tužitelja podnesena radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu radi bitne povrede odredaba upravnog spora. Ističe da se članak 46. stavak 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima pravno ne može primijeniti u procesnom smislu iz razloga što općim pravilima Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) nije određeno što nije upravna stvar. Smatra da iz osporenog rješenja tuženika nije jasno kakav se upravni postupak vodio između tuženika kao subjekta javnog prava i podnositelja kao subjekta privatnog prava, te ističe nejasnim što se podrazumijeva pod pojmom dopis i koji je pravni lijek odnosno sudska kontrola zakonitosti dopisa. Smatra da pravni akt Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 27. veljače 2026. ima pravnu snagu pravnog akta temeljem članka 42. stavka 3. ZUP-a, prigovor podnositelja od 4. ožujka 2026. izjavljen Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije protiv Obavijesti od 27. veljače 2026. ima pravnu snagu pravnog akta temeljem članka 42. stavka 4. ZUP-a. Navodi da pravni akt ministarstva od 10. ožujka 2026. na temelju članka 42. stavka 4. ZUP -a a u vezi članka 96. stavka 2. ZUP-a ima pravnu snagu rješenja kojim je Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije pravno riješilo prigovor podnositelja od 4. ožujka 2026. protiv kojeg tužitelj pokrenuo upravni spor. Smatra da pravni akt Vlade Republike Hrvatske Konačni prijedlog zakona o upravljanju i održavanju zgrada od 28. studenoga 2024. ima pravnu snagu pojedinačnog upravnopravnog akta. Navodi da se pravni postupak pokrenut temeljem članka 171. Poslovnika Hrvatskog sabora u procesnom smislu provodi po pravilima članka 42. stavka 2. ZUP-a. Ističe da se na Poslovnik Hrvatskog sabora kao općenormativni pravni akt organskog Zakona pravne snage u dijelu u kojem ne određuje pravni lijek primjenjuju opća pravila ZUP-a. Tužitelj u nastavku žalbe iznosi pravne akte državnih institucija za koje smatra da imaju status upravnog akta te navodi državne službenike i pravosudne dužnosnike u određenim državnim institucijama za koje smatra da su počinili određena kaznena djela. Predlaže da Sud postupi temeljem članka 134. stavka 1. u vezi članka 135. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima u odnosu na točku 3. navedene žalbe te postupi sukladno odredbi članka 135. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima u odnosu na točku 2. žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu kojom zahtijeva poništiti akt Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, klasa: 051-01/26-01/199, urbroj: 514-11-01-01/12-26-06 od 1. ožujka 2026. te da sud po službenoj dužnosti oglasi ništavim Konačni prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada Vlade Republike Hrvatske, klasa: 022 -03/23-01/85, urbroj: 50301-27/20-24-10 od 28. studenoga 2024.
7. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da su predmet upravnog spora : 1. ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučio o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 2. ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
8. Odredbom članka 2. ZUP-a propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Upravnom stvari smatra se i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
9. Prvostupanjski je sud, polazeći od podataka navedenih u tužbi (zahtjev za poništenje dopisa Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te zahtjev za oglašivanje ništavim Konačnog prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada Vlade Republike Hrvatske od 28. studenoga 2024.) osnovano zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu odredbi članka 2. ZUP-a niti se traženim odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u kakvoj upravnoj stvar i. Naime, imajući u vidu citirani dopis kojeg tužitelj osporava u ovom sporu nedvojbeno je da isti nije upravni akt kojim bi javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt), niti je istim riješena pojedinačna upravna stvar, a ne radi se niti o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke.
10. Slijedom navedenog, osnovano je prvostupanjski sud odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu na temelju odredbe članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
11. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek
