REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-351/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać – Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataši Erstić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korljan i partneri d.o.o. Zadar, protiv tuženika Poliklinika Meštar, OIB: 80438216645, iz Zadra, Nikole Tesle 12b, zastupanog po punomoćniku Davoru Spreitzeru, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 242/2024- 2 od 3. srpnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž – 242/2024-4 od 2. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 1933/2023 od 4. prosinca 2023., ispravljena rješenjem istog suda broj P - 1933/2023 od 28. prosinca 2023., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž - 242/2024-2 od 3. srpnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž – 242/2024-4 od 2. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 1933/2023 od 4. prosinca 2023., ispravljena rješenjem istog suda broj P - 1933/2023 od 28. prosinca 2023.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP - a.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanja nastalog temeljem ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 27. lipnja 2011.
4.1. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…da među strankama nije sporno da je BŠM pregovarala s tužiteljem oko podmirenja duga s osnova zakupnine i obročnoj otplati istog, te da su je tužitelj i svjedoci TŠ i GŠ smatrali osobom ovlaštenom za zastupanje tuženika…“, - „…protivno žalbenim navodima tuženika, analizom sadržaja e-mailova tuženika upućenih tuženiku opisanih pod točkama 11. i 11.3. ovog obrazloženja i povezujući njihov sadržaj s korespondencijom između tužitelja i tuženika opisanom pod točkama 11.1. i 11.2. ovog obrazloženja, te imajući u vidu da je tuženik nesporno vršio tužitelju uplate za ime plaćanja zakupnine do 30. lipnja 2018. i koristio predmetni poslovni prostor sve do raskida ugovora 15. rujna 2017., kao i cijeneći činjenicu da su prema stanju spisa tužitelj i tuženik bili u obveznom odnosu samo u pogledu zakupnog odnosa iz kojeg proizlazi potraživanje tužitelja, za zaključiti je da sadržaj e-mailova od 3. svibnja 2016. i 28. veljače 2018. treba cijeniti kao priznanje duga u utuženom iznosu s pravnim učinkom odricanja od zastare, jer isti sadrže sve elemente pisanog priznanja duga, obzirom je vidljivo da je riječ o dugovanju zakupnine za cijelo vrijeme trajanja zakupa po ugovoru o zakupu poslovnog prostora koje je ugovorni odnos trajao od 27. lipnja 2011. do 15. rujna 2017., visina duga u iznosu do 353.590,42 kn za cjelokupno proteklo razdoblje trajanja zakupa, kao i spremnost tuženika da dug podmiri – predložena obročna otplata i obročne uplate tuženika do 30. lipnja 2018., planirano podizanje poslovnog kredita za otplatu duga prema tužitelju…“.
4.2. Tuženik je u prijedlogu naznačio više materijalnopravnih pitanja koja se odnose na ocjenu provedenih dokaza i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova na spornu okolnost priznanja duga u utuženom iznosu. Navedena pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tuženik ne proizlaze iz prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana odluka i u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tuženik temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. S obzirom na naznačena pitanja treba reći da se pod pravnim pitanjima u smislu odredbi čl. 385.a ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (važno za odluku u sporu), kako je to navedeno u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Postupovnopravna pitanja iscrpljuju se u isticanju bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok drugostupanjska odluka nije donesena na temelju nekog zauzetog shvaćanja u primjeni postupovnih odredbi na koje se u prijedlogu poziva tuženik (koje eventualno nije podudarno s nekim drugim shvaćanjem), pa se za postavljena pitanja ne može uzeti da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP -a, riješeno je kao u izreci.
6. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
