REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-112/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Žarka Dundovića, Ratka Šćekića, doc. dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene ŽŽ, zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 6. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/1997., 27/1998. – ispravak, 50/2000. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/2000., 51/2001., 111/2003., 190/2003. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/2004., 84/2005. – ispravak, 71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011. i 77/2011. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđene ŽŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 25. rujna 2023., broj K-16/2019-90 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 27. kolovoza 2024. broj I Kž-452/2023-14, u sjednici Vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđene ŽŽ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude proglašeni su krivim SŽ zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. točke 6. KZ/97. za koje mu je na temelju tog propisa uz primjenu članka 33. stavka 2. i članka 25. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 88/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015. i 126/2019.) izrečena kazna zatvora u trajanju od osam godina i ŽŽ za kazneno djelo poticanja na teško ubojstvo iz članka 91. točka 6. KZ/97. u vezi s člankom 37. KZ/97. te je na temelju članka 91. KZ/97., uz primjenu članka 57. stavka 2. i 4. točke e) KZ/97., osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest godina.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđena ŽŽ je po braniteljici Doris Košta, odvjetnici iz Splita, podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) "…. temeljem odredbe čl. 515. st. 1. u svezi s čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o kaznenom postupku iz razloga što je ista osuđena u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom te zakonom i to sve arbitrarnim postupanjem suda odnosno, povredom prava na pravično i zakonito suđenje iz čl. 29. i 31. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, također da je postupak proveden uz povrede kaznenog zakona u smislu čl. 469. toč. 1. - 4. ZKP- a, a posebno da bi pobijana presuda bila donesene temeljem nezakonitog dokaza u smislu odredbe iz čl. 10. u svezi s čl. 468. st. 2. ZKP-a, također da je povrijeđeno pravo na zakonito suđenje i zbog povrede odredaba materijalnog prava kojima je regulirano pitanje instituta poticanja iz čl. 37. Kaznenog zakona."

2.1. Prijedlog je osuđenice "…ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno, preinačiti pobijanu presudu i sam odlučiti u predmetnoj pravnoj stvari". Uz to je predložila"…[s]ukladno odredbi članka 518. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku…odgoditi izvršenje pravomoćne presude do donošenja odluke po podnijetom zahtjevu."

3. Prvostupanjski sud je, prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP-25), a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je u podnesku od 27. lipnja 2025., broj Ksm-DO- 86/2025 izrazilo mišljenje da zahtjev osuđenika nije osnovan.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđena ŽŽ jedino postupovni prigovor iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP-25 posebno obrazlaže u zasebnom dijelu zahtjeva koji je pod točkom III. označen podnaslovom "Nezakonit dokaz" dok prigovore koji se odnose na ostale naznačene osnove ne obrazlaže posebno već u okviru zahtjeva koji je označen pod točkom II. podnaslovom "Institut poticanja" koji se u najvećem dijelu odnosi na prigovore pravilnosti i potpunost činjeničnih utvrđenja iz pravomoćne presude.

5.1. U tom dijelu zahtjeva osuđenica kroz tvrdnje iznesene u dvanaest točaka (str. 3., 7-10 odlomak, str. 4. i str. 5., 1. - 3. odlomak) ističe prigovore koristeći pri tom sljedeće formulacije "…[s]ud nije dokazao poticanje (točka 1.), …[n]ačelo kažnjivosti poticatelja ovisi o ostvarenju subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela - a to u konkretnom slučaju nije slučaj, niti je sud na tu okolnost iznio obrazložene zaključke potkrijepljene materijalnim dokazima…(točka 2.),…[d]a bi postojalo poticanje mora postojati ozbiljnost pokušaja poticanja tj. postojanje namjere poticatelja - što nije dokazano (točka 3.),…[nije] dokazano da je ista prepoznala mogućnost i pristala na okolnost da SŽ može biti motiviran na upravo to kazneno djelo ubojstva tom njenom izjavom… te je sud zanemario da je ok. SŽ vještačen od strane vještaka psihologa i psihijatra koji su utvrdili da se radi o osobi na koju se ne može utjecati. …(točka 4.),…[po]ticanje se uvijek odnosi na točno određeno kazneno djelo. Ni na tu okolnost nema dokaza…(točka 5.),…[po]ticatelj mora imati svijest o nedopuštenosti svog ponašanja i djela na koje potiče. U ovom slučaju sud nije dokazao ni jednu od okolnosti bitnih da utvrđenje. Sud je propustio cijeniti i osobnosti sudionika kod zaključka vezanog uz postojanje manipulativnosti. Da je tako ukazuje činjenica da taj zaključak ne obrazlaže izvedenim dokazima niti ga konfrontira s istima (točka 6.),…,[o]krivljena nije htjela niti je pristala na izvršenje kaznenog djela ubojstva…a [s]ud nije dao dostatne dokaze i obrazloženja koje su to Izjave i koje je to ponašanje ŽŽ bile jasno povezane s odlukom izvršitelja… [su]d nije dostatno i van razumne sumnje obrazložio emocionalni kontekst, sugestije iste, npr. da je ista preuveličavala situaciju niti je je bila svjesna da postoji mogućnost da bi ovakva posljedica mogla nastupit (točka 7.),...[n]ičim sud nije dokazao da je stupanje u emocionalnu vezu dio umišljajnog plana okrivljene, u svrhu lišenja života supruga,… [po]ticanje kao što je vrlo teško obraniti isto ga je teško i dokazati (točka 8.),….okr. SŽ u svojoj obrani navodi da je bio ljubomoran, da ga je revoltiralo kada je strini položio ruku na stražnjicu,…, to je maloljetnik čija ličnost je praćena raznim oblicima revolta i ekscentričnog ponašanja…a tome je pridonio i njegov sukob s pok. HŽ glede neizvršavanja poslovne obveze koju mu je pok. HŽ povjerio,… što je dokaz da je on sam donio tu odluku,….[v]ještaci nisu potvrdili da je razlika u godinama u ovom slučaju okidač manipulacije - utjecaja, a ne postoje ni drugi dokazi koji bi to potvrdili - sve se temelji na iskazu I.okr.(točka 9.),…[d]a bi se nešto počinilo nečinjenjem treba dokazati da je ta osoba znala za činjenje koje treba spriječiti….(točka 10.)…, u obrazloženju prvostupanjske presude pod toč. 43. sud navodi...utužene večeri...ohrabrio psihičkom podrškom okrivljene koja je sve promatrala, .iako ovaj zaključak nema uporišta u ni u vještvima ni materijalnim dokazima (točka 11.),… [i]z svih provedenih dokaza je razvidno kako nije na nedvojben način utvrđeno da bi II.ok. Ž uopće poticala I. ok. ĆŽ na počinjenje ovog kaznenog djela…"(točka 12.).

5.2. Na kraju ovog dijela zahtjeva osuđena ističe da je u takvoj situaciji trebalo primijeniti pravilo in dubio pro reo (str. 5., 3.-5. odlomak).

6. Za istaknuti je da je osuđenica sve te prigovore označujući ih kao povrede kaznenog zakona u istovjetnom obliku isticala i u dijelu obrazloženju žalbe podnesenoj protiv prvostupanjske presude (pod točkom 46. označenog podnaslovom "Pravna kvalifikacija-poticanje"), na što joj je drugostupanjski sud u svojoj odluci obrazlažući neosnovanost ovih prigovora odgovorio (točka 10.-10.3.) da se povreda kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnim utvrđenjima iz izreke presude, a ne onom koje bi s motrišta žalitelja bilo ispravno i da se stoga prema stvaranom sadržaju tih prigovora radi o tzv. posrednoj povredi kaznenog zakona, a u biti o činjeničnim prigovorima.

6.1. Takav stav suda drugog stupnja je pravilan jer svi ti prigovori koji se ponavljaju u zahtjevu su nedvojbeno činjeničnog karaktera budući se njima nastoji dovesti u pitanje pravilnost utvrđenja iz pobijane presude. Međutim, takvi prigovori ne mogu biti predmetom odlučivanja u postupku izvanrednog preispitivanja pravomoćne presude, sve u smislu odredaba članka 517. stavka 1. točaka 1. -3. ZKP-25, kojima je na taksativan način propisan broj osnova iz kojih se pravomoćna presuda može pobijati ovim izvanrednim pravnim lijekom. Stoga zahtjev u ovom dijelu nije osnovan.

7. Međutim, iz ostalih prigovora koji su izneseni u okviru istog dijela obrazloženja zahtjeva pod prigovor povrede kaznenog zakona odnosila bi se tvrdnja osuđenice "…je li sveukupna radnja osuđenice koja je opisana u činjeničnom dispozitivu prvostupanjske presude predstavlja ekvivalentnu radnju poticateljske izjave kojom se potiče počinitelja na počinjenje kaznenog djela...“ (str. 2., 6. odlomak).

7.2. Iako se to u zahtjevu izrijekom ne navodi, sadržajno se ovaj prigovor odnosi na prigovor povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP-25 jer se njime tvrdi da radnje koje su opisane u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude ne predstavljaju obilježja predmetnog kaznenog djela poticanja na teško ubojstvo.

7.3. Međutim, niti taj prigovor osuđenice nije osnovan jer činjenični opis u kojem je između ostalog navedeno da je ona "… s tada maloljetnim DŽ, nećakom svog supruga HŽ bila u ljubavnom odnosu i održavala emocionalne i spolne odnose od konca kolovoza 2008. želeći se osloboditi svog supruga, učestalo, u telefonskim razgovorima i neposrednim kontaktima, opisivala maloljetnom DŽ načine na koje njezin suprug postupa prema njoj govoreći da se svađaju i da je suprug tuče i zlostavlja, ponavljajući DŽ da mrzi supruga i koristeći svađe sa suprugom, od kojih neke i pred maloljetnikom, stvarajući time kod njega osjećaj mržnje i ljubomore jer je isti bio zaljubljen u nju, sve pristajući da kod maloljetnika stvori odluku da svog ujaka usmrti, u čemu je i uspjela jer je maloljetnik kazao da će to uraditi do konca kolovoza, unatoč tome što je ujac bio brižan prema maloljetniku, obdarivao ga, zapošljavao, udomljavao pa je SŽ ohrabren njenim pritužbama i planiranim zajedničkim životom nakon ujakova usmrćenja… nožem duljine oštrica 17 cm istom zadao ubodnureznu ranu …od koje je HŽ preminuo" sadrži sva bitna obilježja kaznenog djela poticanja na teško ubojstvo iz članaka 91. točka 6. u vezi članka 37. KZ/97. koje je osuđenica počinila s neizravnom namjerom.

7.4. Naime, opisane radnje koje osuđenica, želeći se osloboditi supruga s kojim nije u dobrim odnosima, učestalo poduzima prema tada maloljetnom DŽ, a koje su u tijekom trajanja njihove višegodišnje ljubavne veze kod maloljetnika stvorile osjećaj mržnje i ljubomore prema ujaku i dovele do toga da donese odluku da će ujaka usmrtiti, čega je sve osuđenica bila svjesna i prihvatila je mogućnost da uslijed takvog njezinog ustrajnog postupanja maloljetnik donese odluku da ubije HŽ, sadrže sva bitna objektivna i subjektivna obilježja poticanja koje je počinjeno s neizravnom namjerom. Iako se u konkretnom slučaju radi o netipičnom načinu poticanja koje je počinjeno s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje, u izreci opisane radnje obuhvaćaju sva bitna obilježja predmetnog kaznenog djela i stoga navedeni prigovor povrede kaznenog zakona nije osnovan.

8. Kao što je naprijed već istaknuto, osuđenica i prigovor povrede prava na pravično suđenje zbog arbitrarnosti pravomoćne presude, koji je uvodno označen u zahtjevu, ne obrazlaže posebno već u okviru poglavlja koji se odnose na poticanje i poglavlja koje se odnosi na nezakonitost dokaza. U tom kontekstu osuđenica tvrdi da je bilo potrebno detaljno obrazložiti predstavljaju li inkriminirane radnje iz izreke ekvivalentnu radnju poticateljske izjave, da je obrazloženje poticanja od strane drugostupanjskog suda šturo i površno, da nisu obrazložene subjektivne o objektivne činjenice, da nije dostatno i izvan razumne sumnje obrazložen emocionalni kontekst. Uz navedeno ističe i da nije cijenjeno niti konkretno obrazloženo da se presuda temelji na nezakonitom dokazu zbog čega da joj je time povrijeđeno i pravo „na djelotvorni pravni lijek iz čl. 13. Konvencije ESLJP“.

8.1. Međutim, u pravomoćnoj presudi, a koju zajednički čine presude suda prvog i drugog stupnja, sudovi su na uvjerljiv i jasan način obrazložili sve odlučene i druge važne činjenice, jasnom i logičnom argumentacijom koja se ne može smatrati ni proizvoljnom jer je utemeljena na izvedenim dokazima. Sudovi su institutu poticanja, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o netipičnom načina poticanju koje je počinjeno s neizravnom namjerom, posvetili znatan dio obrazloženja svojih odluka (obrazloženje prvostupanjske presude u točkama 44.2. -44.9. i 49.2., te obrazloženje drugostupanjske presude u točkama 12. -15.) jasno ukazujući iz kojih sve personalnih i materijalnih dokaza proizlazi takav zaključak i zašto je u pitanju navedeni oblik krivnje. U odnosu na prigovor nezakonitosti dokaza drugostupanjski je sud također u obrazloženju svoje odluke (točka 8.3.) iznio jasne razloge zašto se radi o neosnovanom prigovoru.

8.2. Prema tome nije točno da je u odnosu na navedene okolnosti pravomoćna presuda neobrazložena, a to što osuđenica ne prihvaća takvu argumentaciju koju su iznijeli sudovi nije odlučno, tako da niti u ovom dijelu zahtjev nije osnovan jer osuđenici pravomoćnom presudom nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pravo na djelotvorni pravni lijek.

9. Nadalje, osuđenica tvrdi da se, u smislu odredbe članka 468. stavka 2. u vezi članka 10. ZKP-25, pravomoćna presuda temelji na nezakonitim dokazima, a radi se o njenoj odjeći (list spisa 551-564) koju je 4. dana nakon spornog događaja sa prijateljicom i kćeri, bez nazočnosti policije, pronašla u stanu u kojem se ubojstvo dogodilo i u kojem je ona živjela s pokojnim suprugom.

9.1. Ističe da su navedeni predmeti od strane suda cijenjeni u biti kao „krunski dokazi“ jer se na njima temelji zaključak o njenoj krivnji. Napominje da su, navedeni predmeti nezakoniti dokazi jer da su u biti pronađeni kroz dokaznu radnju pretrage, koja je protivno članku 250. točkama 1. i 7. ZKP-25 provedena bez pisanog naloga suca istrage i bez naučnosti dva svjedoka. Stoga se radi o nezakonito pribavljenim dokazima kao što su i nezakoniti svi ostali dokazi koji su, po principu „ploda otrovane voćke“ iz ovih dokaza proizašli. Napominje da joj je ujedno, načinom na koji je provedena navedena pretraga, neobavještavanjem nje kao osumnjičenice i njenog branitelja i zbog toga što nije bila prisutna pretrazi, povrijeđeno i ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje.

10. Međutim, na navedeni prigovor kojega je osuđenica bila istaknula u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude je sud drugog stupnja pravilno odgovorio ukazujući da naknadno pronađeni predmeti nisu pronađeni na nezakonit način u smislu odredbe članka 10. stavka 2. ZKP-25.

10.1. Taj stav kao ispravan prihvaća i ovaj sud jer u konkretnom slučaju navedeni predmeti uopće nisu pronađeni provođenjem dokazne radnje pretrage iz članka 252. ZKP-25 koju bi provelo državno odvjetništvo, policija ili istražitelj u nazočnosti dva svjedoka pretrage uz nalog suca istrage, već su ih slučajno pri čišćenju stana u kojem se ubojstvo dogodilo u košari za rublje našle AŽ i ŽŽB. Dakle, radi se o predmetima koje su u sudski spis predali svjedoci koji su ih našli slučajno na mjestu događaja nakon nekoliko dana i stoga se u odnosu na takav od strane građana slučajan pronalazak predmeta koji su korišteni u svojstvu dokaza ne odnose odredbe o nezakonitosti dokaza iz članka 468. stavka 2. u vezi članka 10. stavaka 1. i 2. točaka 3. i 4. i članka 250. ZKP-25 kako to pogrešno smatra osuđenica. Iz navedenih razloga niti ovaj dio zahtjeva nije osnovan.

11. Slijedom svega iznesenog, kako zahtjev nije osnovan na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2020., 36/2024., 72/2025. i 13/2026. – dalje: ZKP-26), odlučeno je kao u izreci. Uslijed navedenog nije bilo uvjeta za donošenje odluke iz članka 518. stavka 5. ZKP-26.

Zagreb, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja