REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-198/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika VIAM d.o.o., Dubrovnik, Josipa Kosora 40, OIB: 61581848671, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, Iva Vojnovića 114, radi utvrđenja osnovanosti tražbine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 1786/2025-2 od 8. listopada 2025., kojim je odbačena kao nepravovremena žalba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P - 59/2022-56 od 10. siječnja 2025., u sjednici održanoj 27. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 1786/2025-2 od 8. listopada 2025., kojim je odbačena kao nepravovremena žalba tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku broj P - 59/2022-56 od 10. siječnja 2025.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Pobijano rješenje temelji se na razlozima: „…Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje: ZIDZPP), koje su stupile na snagu 1. rujna 2019. izmijenjena je odredba članka 500. ZPP -a u pogledu roka za podnošenje žalbe u postupcima pred trgovačkim sudovima, te se na postupke pokrenute nakon tih izmjena primjenjuje rok od 15 dana. Međutim, iz prijelaznih i završnih odredbi ne proizlazi da bi se ova izmjena primjenjivala na postupke u tijeku.
4.1. Tuženik je u prijedlogu naznačio pitanje:
Je li se „…u parničnom postupku pred trgovačkim sudom koji je započeo prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku NN 70/19), ali je dovršen nakon stupanja na snagu tih izmjena rok za žalbu protiv presude određuje: – prema općem petnaestodnevnom roku iz članka 348. stavka 1. ZPP-a, uzimajući u obzir svrhu izmjena ZPP-a iz 2019. godine i pravo stranke na pristup sudu, ili – prema posebnom osmodnevnom roku iz članka 500. točke 2. ZPP - a u verziji prije izmjena iz 2019. godine, primjenom prijelazne odredbe članka 117. stavka 1. ZIDZPP/2019, iako je zakonodavac izmjenama članka 500. ZPP-a ukinuo takav posebni rok za trgovačke sporove?
4.2. Već u prijedlogu tuženik citira izričite i jasne prijelazne odredbe članka 117. stavka 1. ZIDZPP/2019 kojim je propisano „…da se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu toga Zakona dovršavaju primjenom starog ZPP -a, osim u taksativno nabrojenim izuzecima. Među tim izuzecima nije naveden članak 500. ZPP a…“. Kako je riječ o jasnoj i izričitoj odredbi ZPP-a, koja ne zahtjeva posebno tumačenje, pitanje kako ga je tuženik naznačio u prijedlogu ne može se cijeniti kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da ravnopravno sudjeluje u postupku. Pobijana odluka je detaljno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. U konkretnom slučaju pravila o pravnim lijekovima nisu primijenjena pretjerano formalistički na način da su postala prepreka za pristup sudu, kako to tvrdi tuženik. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u provedenom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 27. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
