REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2443/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Korana Ferdelji, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-653/2025-3 od 18. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8108/2019-33 od 19. svibnja 2025., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-653/2025-3 od 18. veljače 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8108/2019-33 od 19. svibnja 2025. u dijelu pod toč. II. izreke presude.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Tuženik prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog slijedećih pravnih pitanja:
"i. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19)?
ii. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?
iii. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?
iv. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?
v. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?
vi. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?".
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na naznačena pitanja, valja reći da je riječ o pitanjima koja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u pogledu kojih navedena odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izneseno u presudama poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/18 od 3. rujna 2019., Rev 308/2022 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koju bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u odlukama Revd 1525/2024-2 od 16. travnja 2024., Revd 224/2024-2 od 1. veljače 2024., Revd 5/2024 od 11. siječnja 2024., Revd 2125/2025-2 od 20. kolovoza 2025. i dr.).
7. Tuženik je ujedno tvrdio da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), a koje se odnosi na pošteno i pravično suđenje. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora, ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koja tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke, dok je u dijelu u kojem je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2 . ZPP, pozivanjem na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
