Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1350/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Jadranka Matić, predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačević Radić, Ivan Jukić i Dino Vukušić iz Osijeka, Europske avenije 3, protiv tuženika 24sata d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6 H/1, OIB: 78093047651, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, Metalčeva 5, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1331/2023-39 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1331/2023-39 od 17. listopada 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju neimovinsku štetu u iznosu od 5.400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do isplate (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.338,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja je pozivom na odredbe sadržane u čl. 21. st. 1. i 2., čl. 22. i 23. Zakona o medijima (Narodne novine br.: 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22. - dalje: ZM) te čl. 19. st. 1. i 2. i čl. 1100. u vezi s čl. 1100. i 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev, kojim tužitelj od tuženika zahtjeva naknadu štete zbog neistinitih navoda objavljenih na internetskim stranicama web portala 24sata (nakladnik portala je upravo tuženik) dana 7. travnja 2023. u 23,46 sati u članku [web adresa] [naziv]. uz, u bitnome, obrazloženje:

- da je 7. travnja 2023. odigrana nogometna utakmica između Hrvatskog nogometnog kluba [obrt] i Nogometnog kluba [obrt]., u sklopu ... [adresa] nogometne lige, a na kojoj utakmici je tužitelj bio glavni sudac,

- da se u spornom članku 24sata pod naslovnom [naziv] (list 7-9 spisa ) uvodno navodi kako su PP i KP u jednom trenutku imali nešto što je nalikovalo na staredown, na odmjeravanje kakvo viđamo na vaganjima ili uoči mečeva na borilačkim priredbama. Potom se navodi da je došlo do žustre rasprave, a uz pomoć čitačice s usana tuženik ekskluzivno iznosi što su jedan drugome kazali pa se tako u nastavku članka citiraju izgovorene riječi između tužitelja i KP kako slijedi:

''- KP: Šta je, šta je? (urla napadač [obrt] i psuje)

- Sudac PP: Daj upristoji se. U facu mi se unosiš? U facu mi se unosiš, mala pi*ko? Nemoj mi se unositi! Evo ti žuti!''.

Također, navodi se kako PP i KP imaju povijest pa tuženik podsjeća čitatelje na utakmicu odigranu između ... i ... u studenom prošle godine kada je u 35. minuti spomenutog susreta PM (igrač) žestoko startao na KP. PM nije dobio ni žuti, a KP je zaradio javnu opomenu zbog neprimjerene reakcije na odluku,

- da su se nakon objave ovog članka od strane tuženika pojavili komentari čitatelja sadržaja poput: ''Što očekivati od kompleksaša? Hoće li biti doček na rivi?'', ''Smeće od sudca.'', ''A ovo je onaj sudac lopina…'', ''Govorio bi on ubuduće bez zubi...'', ''Taj sudac je oličenje hrvatskog korumpiranog suđenja.'' te drugi slični komentari. (list 11- 19 spisa),

- da je tuženik člankom: ''Komisija HNS-a brani suca: Nije uputio takve riječi KP', od 8. travnja 2023. (list 51 i 52), prenio priopćenje HNS-a, ali nije objavio ispriku ni ispravak sporne informacije, već se samo uvodno navodi: "Sudac PP i kapetan ... porječkali u jednom trenutku. Došlo je do rasprave i poletjele su neprimjerene riječi. Dan kasnije, sudačka komisija izdala je priopćenje, u kojem navode da su preslušali audio snimku i tvrde da sudac nije psovao KP pa tako stoji u priopćenju: "Komisija je šokirana takvim tvrdnjama koje s punim uvjerenjem opovrgavamo jer audio snimka komunikacije suca tijekom cijele utakmice apsolutno i nedvojbeno potvrđuje kako sudac PP nije uputio takve, niti slične riječi bilo kojem nogometašu tijekom utakmice, pa tako ni reprezentativcu ABC.''. Komisija nogometnih sudaca HNS-a je oštro osudila ovakvo neozbiljno izvještavanje te daje maksimalnu podršku sucu KL te svim sucima koji se profesionalno ponašaju te primjereno komuniciraju s nogometnim akterima prije, za vrijeme i nakon nogometnih utakmica.''

- da iz preslike članaka, zadnja dopuna od 8. travnja 2023., objavljenih od indeks.hr, slobodnadalmacija.hr, gol.hr (list 20-26) proizlazi da su drugi web portali s pozivom na predmetni članak tuženika, na istu temu, objavljivali članke uz poveznicu na predmetni članak te su doslovno citirali navodne riječi izmijenjene između tužitelja i KP

- da je pregledavanjem video snimke prvog poluvremena konkretne utakmice, poglavito u 36-toj odnosno u 35-toj minuti uočeno da je počinjen prekršaj nad igračem NK [obrt]. od strane igrača HNK [obrt] te da sudac, ovdje tužitelj, izriče opomenu-žuti karton igraču HNK [obrt]-počinitelju prekršaja, a netom nakon prekršaja, dakle u 36-toj minuti, do istog suca dolazi KP, kapetan HNK [obrt] i "unosi se u lice" sucu, ovdje tužitelju, dakle ne drži primjereno odstojanje i ostvaruje očigledno neprimjerenu komunikaciju i ulazi u raspravu sa sucem, dok sudac, ovdje tužitelj, ne reagira na provokaciju već KP izriče opomenu odnosno pokazuje žuti karton, nakon čega KP ustraje u neprimjerenoj komunikaciji sa sucem-tužiteljem,

- da je pregledavanjem audio zapisa komunikacije između sudaca uočen događaj kada KP pristupa sucu, ovdje tužitelju, povodom izrečene opomene igraču HNK [obrt] za počinjeni prekršaj u 35-toj minuti, te da sudac tijekom cijele komunikacije ne izriče nikakve pogrdne riječi niti jednom od igrača, dok u više navrata opominje igrača KP izjavom "nemoj mi se unositi u facu", a pomoćni suci su potvrdili izricanje opomene-žutog kartona igraču HNK [obrt] u 35-toj minuti,

- da prema popisu utakmica u kojima je tužitelj bio glavni sudac (list 44 i 45), proizlazi da nakon predmetne utakmice od 7. travnja 2023. u idućih šest mjeseci tužitelj više nije bio angažiran kao glavni sudac i to na utakmicama u kojim sudjeluje HNK [obrt], [adresa],

- da prema popratnom dopisu HNS-a od 6. lipnja 2024. uz prilog-popis utakmica na kojima je bio angažiran tužitelj, kao sudac (list 101-103) proizlazi kako je tužitelj do 7. travnja 2023., kada je igrana utakmica koja je tema predmetnog članka, i to u razdoblju od devet mjeseci sudio na utakmicama HNK [obrt], [adresa], sveukupno 7 puta i to 6 puta kao glavni sudac na terenu, a samo jedanput kao 4. sudac, s time da je nakon predmetne utakmice, odnosno nakon 16 dana tužitelj sudio utakmicu kao glavni sudac na terenu, ali je kao glavni sudac sudio na utakmici HNK [obrt], [adresa], tek 8. studenoga 2023., dakle nakon 7 mjeseci,

- a ocjenom provedenih personalnih dokaza, dovodeći u vezu tužiteljev iskaz, koji je u cijelosti prihvaćen kao životno logičan i neposredno uvjerljiv, sa suglasnim iskazima svjedoka ČM, OM i MM, kao i u manjem dijelu podudarnim iskazom svjedoka LM te ostalim izvedenim dokazima, poglavito video snimkom predmetne utakmice i audio-komunikacijom sudaca s iste utakmice, utvrđeno je da je tužitelj za objavu spornog članka, kao štetnu radnju saznao odmah po objavi, s obzirom na brojne telefonske pozive koji su uslijedili i to sudaca, kolega, rodbine, sve povodom navoda iz predmetnog članka, o navodnoj čitačici koja je s usana tužitelja i KP otkrila objavljene riječi, a kojim člankom je prouzrokovan bijes navijača HNK [obrt] i KP, nakon čega je HNS, opreza radi, delegirao drugog suca, a ne tužitelja, za glavnog na utakmicama HNK [obrt], a kako bi se izbjegli možebitni neredi od srane navijača, zatim je utvrdio da tužitelj nije izrekao riječi objavljene u predmetnom članku tuženika već je, naprotiv, tužitelj, kao glavni sudac, više puta izrekao opomene nogometašu KP: [naziv] pa mu potom i pokazao opomenu odnosno žuti karton, te je zaključio da je tuženik u predmetnom članku iznio neistinite informacije koje kod svake prosječne osobe-čitatelja izaziva prijezir i moralnu osudu, ali i stvaranje lošeg mišljenja o tužitelju i umanjivanje njegovog profesionalnog i osobnog ugleda u društvu, a da pri tom autor predmetnog članka nije ni s jednim od aktera sporne situacije provjerio izneseno u predmetnom članku te je očigledno da je tako iznesenim informacijama bio cilj isključivo naštetiti ugledu i moralnom integritetu tužitelja. Maliciozno postupanje autora očituje se i u tome što je osim netočnih informacija u predmetnom članku podsjetilo čitatelje, poglavito navijače [obrt] [adresa] i na nogometnu utakmica između HNK [obrt] i NK [obrt], kada je tužitelj također bio glavni sudac, a na kojoj utakmici je došlo do velikih nereda i reakcije navijača [obrt] zbog sudačkih odluka tužitelja, što je rezultiralo gađanje linijskog suca stolcem u glavu i duljim prekidom utakmice, a zbog svega izloženog ocjenjuje da su neistiniti navodi o izjavama tužitelja prema KP, objavljeni u predmetnom članku, prouzročili odnosno povećali nazadovoljstvo, bolje rečeno, bijes navijača [obrt] i simpatizera KP, kapetana iste momčadi, a time i mržnju i negativne reakcije navijača, što verbalnih, što fizičkih uslijed čega se kod tužitelja opravdano mogao razviti strah, bojazan u svakodnevnom životu i radu jer navijači [obrt] žive po cijeloj [adresa], radi čega mora biti na dodatnom oprezu, a osobito kod odlaska na jug [adresa] ([adresa]), poglavito u [adresa], a što mu nastavno izaziva daljnju nesigurnost i tjeskobu, premda je tužitelj tijekom predmetne utakmice uredno obavljao svoj posao nogometnog suca, što je i sam HNS potvrdio u svom priopćenju, ali je ipak podlegao pritisku [obrt] i zbog posljedica predmetnog članka tužitelj nije bio delegiran u 3-4 iduća kola, a na utakmice na kojima je igrao HNK [obrt], tužitelj nije bio delegiran-imenovan sucem idućih 8-9 kola, odnosno 7 mjeseci, premda tužitelj nije imao nikakvih propusta u ranijim suđenjima, a ni tijekom predmetne utakmice, dok je prije toga tužitelj, kao glavni sudac, bio na utakmicama koje je igrao HNK [obrt] čak 6 puta u vremenskom razdoblju od 9 mjeseci, radi čega je tužitelj trpio i financijsku štetu, jer je ostao bez ovog izvora financiranja, tako da tuženik nije dokazao razloge za oslobođenje od odgovornosti za naknadu utužene štete tužitelju propisane odredbom čl. 21. st. 4. ZM-a, a poglavito da je za objavu predmetne informacije postojalo opravdano zanimanje javnosti, već su naprotiv, sporne objavljene informacije o navodnim izjavama tužitelja, kao nogometnog suca, prema KP, igraču i kapetanu HNK [obrt], [adresa], potpuna izmišljotina, objavljena bez ikakvih prethodnih provjera vjerodostojnosti istih, dok je prosječni čitatelj čitanjem objavljenog članka dobio samo informacije koje izrazito negativno vrednuju osobu tužitelja kao nogometnog suca, sve s ciljem osude javnosti i gubitka kredibiliteta tužitelja, koje postupanje tuženika zasigurno nije u dobroj vjeri, budući da se istom informacijom svjesno vrijeđa zakonom zaštićeno dobro tužitelja, kao osobe odnosno njegovu osobnost, što sve opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu od 5.400,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2023. do isplate 18. srpnja 2008. (dana obraćanja u mirnom postupku).

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj je sud ocijenio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, a nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, tako da nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

7. Prema motrištu ovoga suda, prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena u skladu s odredbama ZPP, a pogotovo nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što nije proveden dokaz saslušanjem predloženih svjedoka po tuženiku. Naime, o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rješava sud (čl. 220. st. 2. ZPP), koji je tako na ročištu održanom dana 11. siječnja 2024. odlučio da će se saslušanje ostala dva svjedoka predloženih po tuženiku FM i PMM odrediti po potrebi, ovisno o saznanjima istih o odlučnim činjenicama, na koje tuženik nije određeno upirao tijekom postupka, a iz stanja spisa proizlazi da njihovo saslušanje, nakon opsežnog dokaznog postupka, a osobito pregleda video zapisa i audio snimki nije ni bilo potrebno jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja dokaza njihovim saslušanjem dok je od saslušanja svjedoka DM sud pravilno odustao obzirom da se isti u više navrata nije odazvao urednim pozivima suda niti je opravdao izostanak.

8. Tuženik naime, ni sada u žalbi ne navodi koje bi se to odlučne činjenice u odnosu na osnovanost zahtjeva tužitelja utvrdile njihovim saslušanjem niti je tijekom postupka iznosio konkretne činjenične prigovore kojima bi doveo u sumnju dokaze dostavljene i izvedene po prijedlogu tužitelja, a ne radi se ni o izvođenju dokaza radi utvrđivanja činjenica iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj time što je u zakonskom roku od 30 dana od objave spornih informacija zahtijevao objavu ispravka istih, sukladno odredbi čl. 40. ZM ispunio procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

10. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Žalitelj, vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda. Na žalbene navode tuženika valja reći da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sud prvog stupanja ocijenio je provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupanja.

11. Glede primjene materijalnog prava valja odgovoriti da su čast, dostojanstvo i ugled vrijednosti istog ustavnog ranga kao i sloboda informiranja. U tom smislu pravo na čast, ugled i dostojanstvo predstavlja temeljno ljudsko pravo koje nikada i nigdje nije ograničeno medijskim pravima, dok su, s druge strane, medijska prava uvijek ograničena pravom na čast i ugled, kako to izričito proizlazi iz čl. 3. st. 3. ZM-a, ali i iz čl. 10. st. 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine, Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06.), koji stav je izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u brojnim odukama (npr. U-III-4057/2013 od 17. rujna 2014.) te Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-1553/09 od 24. studenog 2009.

12.1. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao ni članak 38. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane.

12.2. Također, sloboda medija uvjetovana je i postupanjem novinara u dobroj vjeri u skladu s novinarskom etikom (Stoll protiv Švicarske, br. 69698/01, § 103., presuda od 10. prosinca 2007. i Pedersen i Baadsgaard protiv Danske br. 49017/99, § 78., presuda od 17. prosinca 2004.).

13. Iz navedenog proizlazi da sloboda medija ne smije prekoračiti određene granice, posebice kada se tiče zaštite ugleda i prava drugih, pa time ni osnovni zadatak medija, priopćiti informacije o pitanjima od javnoga interesa, ne smije preći te granice. To znači da je, kada u određenim situacijama, u kojima neke izjave utječu na ugled, čast i dostojanstvo pojedinaca, sukob između prava na informiranje i prava na ugled, čast i dostojanstvo potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na te dvije zaštićene vrednote s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja (Von Hannover protiv Njemačke br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke, br. 39954/08, §§ 85. - 88., presuda od 7. veljače 2012.; Couderc i Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine, br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.).

14. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, tužitelj je dokazao sve pretpostavke odštetne odgovornosti, pa tako i uzročno posljedičnu vezu, koju neosnovano dovodi u pitanje u žalbi.

15. Naime, sporne objavljene informacije o navodnim izjavama tužitelja, kao nogometnog suca, prema KP, igraču i kapetanu HNK [obrt] na utakmici održanoj dana 7. travnja 2023. su, i prema ocjeni ovog suda, potpuna izmišljotina, objavljena bez ikakvih prethodnih provjera vjerodostojnosti, a s namjerom privlačenja što većeg broja čitatelja i negativnog vrednovanja osobe tužitelja kao profesionalnog nogometnog suca, osude javnosti i gubitka kredibiliteta tužitelja, koje postupanje tuženika zasigurno nije u dobroj vjeri, objava koje informacije svakako nije bila od doprinosa raspravi o tome u javnosti niti u javnom interesu. Javnost je takvim iznošenjem neistina o postupanju tužitelja dovedena u zabludu, pri čemu nije postao nikakav interes niti potreba da se o tom konkretnom događaju javnost uopće informira, a kamoli na način kako je to učinjeno u spornom članku. U konkretnom slučaju nije poštovana ni dobra vjera niti novinarska etika, a pri tome nije postojala nikakva prepreka da se prije objave, ipak postupi profesionalno i etično i da se provjeri istinitost informacija koje će biti objavljene, osobito kada se informacije vežu uz nečije puno ime i prezime i to još naglašeno boldanim tekstom vezano uz najpopularniji sport na svijetu, pa tako i u [adresa] koji prati veliki broj građana u RH. Stoga u situaciji kada se objava temelji, zapravo na, bez apsolutno ikakve relevantne provjere informacija koje će biti objavljene, to su sadržaj i forma u kojoj su informacije objavljene o tužitelju, i po shvaćanju ovoga suda, povrijedile tužiteljeve ugled i čast što opravdava dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu koji je dosuđen prvostupanjskom presudom uz izbjegavanje pretjeranog formalizma u tumačenju propisa i uz uvažavanje činjenice da je tužitelj javna osoba, u skladu s čime je sud prvoga stupnja, suprotno žalbenim navodima, pravilno i postupio.

16. Zbog rečenog je odluku o glavnoj stvari valjalo potvrditi pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP).

17. Odluka o troškovima parničnog postupka je suprotno žalbenim navodima, ocijenjena pravilnom i zakonitom kako o osnovi tako i po visini te ja kao takva i potvrđena na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

18. Trošak žalbe tuženiku nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), a tužitelju trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić