Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-16/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TE zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K- 546/2026-62 od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika TE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi TE proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – krađa iz članka 228. stavak 1. KZ/11 činjeničnog opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju članka 228. stavka 1 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
1.1. Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika TE oduzet je 1 (jedan) okasti ključ broj 19 i 1 (jedan) viljuškasti ključ broj 19/18, sve oduzeto potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta MUP PU Rijeka, PP Delnice, serijski broj [serijski broj], od 4. travnja 2019., koji će po pravomoćnosti presude biti uništeni.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik TE oslobođen je plaćanja troška kaznenog postupka u cijelosti.
2. Optuženik je žalbu izjavio po branitelju Vladimiru Marganu, odvjetniku u Rijeci, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog povrede Kaznenog zakona na štetu optuženika te zbog odluke o kazni, s prijedlogom ukidanja pobijane presude i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku , a ujedno je zamolio da ga se pozove na sjednicu vijeća.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.
2.3. Sjednica je održana u izočnosti uredno pozvanog optuženika, njegovog branitelja i predstavnika Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08.
3. Žalba optuženog TE nije osnovana.
4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 optuženik navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje time što prvostupanjski sud nije u dokaznom postupku utvrđivao je li vrijednost otuđenih stvari prelazi 1.000,00 kuna.
4.1. Ovakvim žalbenim razlozima u vezi rečene povrede optuženi TE izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem i načinom na koji je prvostupanjski sud izvodio dokaze, uslijed čega se radi o prigovoru činjenične naravi.
4.2. Stoga je ovaj sud, postupajući u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, tj. postupajući po službenoj dužnosti i utvrđujući postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz članka 468. stavka 2. ZKP/08, te je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegovog branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne, bilo materijalne naravi, nije počinjena.
5. Iako žalitelj navodi da se žali i zbog povrede Kaznenog zakona, ne konkretizira o kojoj bi se povredi kaznenog zakona radilo niti obrazlaže u čemu bi se ista sastojala, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu temeljem članka 476. stavak 1 . točka 2. ZKP/08 nije utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon.
6. Nije u pravu optuženik niti kad se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da prvostupanjski sud nije na valjan način utvrdio vrijednost da li otuđenih stvari prelazi 1.000,00 kuna.
6.1. Nasuprot tim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je savjesno analizirao svaki od izvedenih dokaza, koje je potom kritički ocijenio, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, nakon čega je osnovano utvrdio da je optuženik ostvario obilježja kaznenog djela krađe, koje mu se optužbom stavlja na teret. Opravdano je prvostupanjski sud iznio razloge zašto je iskaz svjedoka oštećenika RE prihvatio i ocijenio vjerodostojnim i istinitim.
6.2. Stoga nije u pravu optuženik kad tvrdi da je vrijednost ukradenih stvari mala, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka oštećenika RE koja navodi da vrijednost otuđenih joj stvari iznosi i do 10.000,00 kuna ali svakako više od 1.000,00 kuna.
6.3. U odnosu na vrijednost otuđenih stvari potrebno je istaknuti dvije bitne okolnosti. Prva je ta da na navedeni iskaz svjedoka oštećenika RE optuženik nije imao primjedbi, a druga je ta da je optuženik potpuno priznao počinjenje kaznenog djela za koje se teretio izmijenjenom optužnicom. Njegovo priznanje je bilo potpuno bez naznake s čime se optuženik ne slaže pa tako isti niti u jednom trenutku nije u pitanje doveo vrijednost otuđenih stvari, uslijed čega je prvostupanjski sud optuženika zakonito proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 kako je to opisano u izreci pobijane presude, slijedom čega se žalbeni navodi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazu je se neosnovanim, a za što je dao argumentirano obrazloženje, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje optuženik.
7. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nije uzeo u obzir priznanje optuženika, njegove osobne prilike (otac četvero djece) kao i činjenicu da se za pokušaj kaznenog djela optuženik može blaže kazniti kao olakotnu okolnost.
7.1. Pri izboru vrste i mjere kazne, prvostupanjski je sud ocijenio sve okolnosti na strani optuženika koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je od olakotnih okolnosti prvostupanjski sud pravilno utvrdio i cijenio osobne prilike optuženika (otac četvero djece) te činjenicu da su oduzeti predmeti vraćeni oštećenici dok je kao olakotnu okolnost doista propustio utvrditi optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, što je doprinijelo ekonomičnosti postupka dok mu je kao otegotnu okolnost pravilno utvrdio i cijenio raniju osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela .
7.2. Stoga, žalitelj ispušta iz vida da je višestruki povratnik i njegovu upornost u činjenju kaznenih djela, što je pravilno prvostupanjski sud cijenio otegotnom okolnošću. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz naglasak na otegotne okolnosti pravilno je zaključiti da je upravo kazna zatvora na koju je osudio prvostupanjski sud optuženika u trajanju od 6 (šest) mjeseci primjerena svim navedenim okolnostima, te nema mjesta blažem kažnjavanju imajući na umu da dosadašnje osude, pa niti boravak u zatvoru nisu na optuženika utjecali u dovoljnoj mjeri da isti promijeni svoje ponašanje i kloni se činjenja kaznenih djela, već u počinjenju istih pokazuje izrazitu upornost.
7.3. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
7.4. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnosti na strani ličnosti prvooptuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženog TE podnesena zbog odluke o kazni.
8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
Dubrovnik, 26. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Domagoj Raguž
