REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-236/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brajković, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika Lovačkog društva "Zec" Poreč iz Poreča, St. Kaligari 50, OIB: 62809400703, kojeg zastupaju punomoćnici Alen Kalčić i Neven Švić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Kalčić i Neven Švić iz Poreča, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1559/2023-2 od 28. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj Pn-57/2022-38 od 16. ožujka 2023., na sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž -1559/2023-2 od 28. ožujka 2024. i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču - Parenzo poslovni broj Pn-57/2022-38 od 16. ožujka 2023. u točkama I., II. i III. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.980,00 kuna na ime imovinske štete i iznosa od 40.000,00 kuna na ime neimovinske štete sve za zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova, pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 808,78 eura/6.093,75 kuna, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška u preostalom dijelu.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 3742/2025 - 2 od 10. rujna 2025., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1559/2023-2 od 28. ožujka 2024. u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na pristup sudu.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena. Smatra da je revizija osnovana.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio reviziju odbaciti, a podredno odbiti.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja (odnosno u konkretnom slučaju ljudskog prava) iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za naknadu štete zbog nezakonite odluke Disciplinskog suda tuženika od 21. travnja 2015. kojom je tužitelju izrečena disciplinska kazna zabrane lova svih vrsta divljači u trajanju od dvije godine koja je potvrđena odlukom Upravnog odbora tuženika od 2. lipnja 2015.

9. U ovom istom parničnom postupku rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: Pn-518/15-6 od 13. studenog 2015. koja je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Gž-133/2016- 3 od 8. studenog 2018. Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Poreču-Parenzo oglasio se apsolutno nenadležnim za odlučivanje o zahtjevu tužitelja povodom tužbe tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odluke tuženika od 21. travnja 2015. i 2. lipnja 2015. te je tužba u tom dijelu odbačena.

10. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete kao neosnovan, jer tužitelj nije dokazao protupravnost kao jedan od elemenata izvanugovorne odgovornosti za štetu.

11. Prvostupanjski sud je svoju odluku obrazložio time što smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 12. st. 1. ZPP-a, jer tužitelj nije dostavio dokaz da je pokrenuo postupak pred nadležnim tijelom koje bi trebalo donijeti odluku o zakonitosti odluka čiju pravilnost on osporava te nije dostavio dokaz da je iscrpio pravni put zaštite pred Hrvatskim lovačkim savezom. Nadalje, smatra da nije u mogućnosti niti sam rješavati prethodno pitanje, a tužitelj nije dokazao protupravnost.

12. Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke navodi da odluke koje tužitelj smatra nezakonitima nisu isključile tužitelja iz udruge, već mu je zabranjen lov svih vrsta divljači u trajanju od dvije godine, a s obzirom na to da pravo na lov nije navedeno kao jedno od ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih (Europskom) Konvencijom, tužitelju nije povrijeđeno pravo na pristup sudu time što mu je onemogućena sudska zaštita, imajući u vidu da nije dostavio dokaz da je iscrpio pravni put zaštite pred Hrvatskim lovačkim savezom odnosno da je, vezano za konkretne odluke čiju protupravnost mora dokazati, podnio ustavnu tužbu.

13. U odluci Europskog suda za ljudska prava broj zahtjeva: 5605/21 od 17. lipnja 2025. koju je podnio ovdje tužitelj zbog nemogućnost i osporavanja disciplinske mjere zabrane love, taj sud je zaključio da je ta nemogućnost dovela do povrede prava na pristup sudu. U toj odluci sud navodi da iako sudski nadzor može biti potpuno isključen za neke manje povrede statuta udruge ili unutarnjih propisa društva, disciplinska mjera koja je izrečena podnositelju zahtjeva lišila ga je prava na lov u razdoblju od dvije godine. Ovo pravo predstavlja bitan aspekt članstva u lovačkom društvu i vjerojatno je glavni razlog za pridruživanje tom društvu. Potpuno isključenje podnositeljeva pristupa sudu za osporavanje disciplinskih odluka Lovačkog društva ne može se stoga smatra ti proporcionalnim legitimnom cilju koji se slijedio i narušio je samu suštinu prava na pristup sudu. Slijedom navedenog, Europski sud je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine

- Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP).

14. U ovom konkretnom slučaju pravomoćnim rješenjem donesenim u ovom postupku nižestupanjski sudovi su u potpunosti otklonili sudsku nadležnost za osporavanje odluke tuženika kojom mu je zabranjen lov na dvije godine, a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-749/2019 od 24. lipnja 2020. odbijena je i tužiteljeva ustavna tužba protiv odluke sudova o sudskoj nenadležnosti pa tužitelj više nije u mogućnosti u sudskom postupku osporavati tu odluku.

15. Međutim, prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava tužitelju je takvim potpunim isključenjem pristupa sudu za osporavanje disciplinskih odluka povrijeđeno pravo na pristup sudu iz čl. 6. stavka 1. EKLJP-a.

16. Budući da tužitelj svoju tužbu za naknadu štete temelji na tvrdnji o nezakonitosti disciplinske odluke tuženika koju tužitelj više nije u mogućnosti osporavati u sudskom postupku, odbijanjem tužbenog zahtjeva za naknadu štete zato što tužitelj zapravo nije ranije u nekom postupku utvrdio nezakonitost spornih disciplinskih odluka tuženika i bez omogućavanja tužitelju da u ovom parničnom postupku dokazuje nezakonitost tih odluka koja predstavlja protupravno postupanje tuženika i jedan je od elemenata izvanugovorne odgovornosti za štetu, nižestupanjski sudovi su u ovom parničnom postupku povrijedili tužiteljevo pravo na pristup sudu koje je sadržano u pravu na pošteno (pravično) suđenje iz čl. 6. stavka 1. EKLJP-a i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav RH).

17. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova nisu utvrđene sve činjenice potrebne za odluku u ovoj pravnoj stvari, nema uvjeta za preinaku presude.

18. Slijedom navedenog, primjenom čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

19. Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil