REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-375/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠĆ, [adresa], Javne dobrotvornosti broj (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Dariju Vitliću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika: 1. VĆ pok. Š, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 2. ŽĆ, žena V rod. VĆ, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 3. SREDOZEMNE LASNIBAT pok. VĆ, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 4. UĆ LASNIBATA pok. VĆ, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po sestri- tuženoj OĆ, 5. SUSAN (BĆ) BAKER rod. Ž, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 6. DĆ, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 7. PĆ, [adresa], FĆ broj 3, (OIB [osobni identifikacijski broj]), tužena pod 7. u svoje ime i zajedno sa tuženima pod 9. i 10. kao nasljednica TVRTKA PĆ, 8. EĆ pok. ČĆ, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), 9. NĆ, [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]),10. TĆ, [adresa], FĆ [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), tuženi pod 9. i 10. u svoje ime i zajedno sa tuženom pod 7. kao nasljednici ĐĆ, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice IĆ protiv presude sadržane u presudi na temelju priznanja, presudi zbog ogluhe i presudi, Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P -996/2024-40 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice IĆ te se u pobijanom dijelu, u odnosu na tu tuženicu, potvrđuje presuda sadržana u presudi na temelju priznanja, presudi zbog ogluhe i presudi, Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-996/2024-40 od 28. kolovoza 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice IĆ za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud presudio:

" I. Utvrđuje se da je tužiteljica HĆ iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), isključiva vlasnica dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 614 KO [katastarska općina], u površini od 682 m2 i to u naravi onog dijela koji je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 24. veljače 2016. godine prikazan i označen slovima A-B-C-M-H-I-L-K-A, dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 614 KO [katastarska općina] u površini od 392 m2, prikazanog i označenog u istom nalazu i mišljenju slovima C-D-E-M-C, dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 1330 KO [katastarska općina], u površini od 112 m2, prikazanog i označenog u istom nalazu i mišljenju slovima I-J-K-L-I, te dijela čestice zemlje [katastarska čestica] upisane u ZU 1330 KO [katastarska općina], u površini od 85 m2, prikazanog i označenog u istom nalazu i mišljenju slovima F-G-H-M-F, koji nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Perice Puljića, dipl. ing. geod. od 24. veljače 2016. godine predstavlja sastavni dio izreke ove presude.

II. Tuženi ad/1 do ad/10 u svoje ime i tuženi ad/7, ad/9 i ad/10 kao jedini nasljednici ĐĆ su dužni trpjeti da tužiteljica nakon što se od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u površini 682 m2, od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u površini 392 m2, od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u površini od 112 m2, te od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] u površini od 85 m2, sve KO [katastarska općina], prijavnim listom formiraju novonastale čestice zemlje u navedenim površinama, temeljem ove presude i tog prijavnog lista u odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva tih novonastalih čestica zemlje na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva na tim novonastalim česticama zemlje u cijelosti sa imena tuženih ad/1 do ad/10, te sa imena ĐĆ označenog pravnog prednika tuženih ad/7, ad/9 i ad/10.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 4.130,43 EUR (četiritisućestotrideset eura i četrdesettri centa) sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja po stopi ko ja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima) tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja, sve u roku 15 dana."

2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica IĆ, istu pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, tuženica IĆ (dalje: žaliteljica) navodi da je pobijana presuda nepravilna i nezakonita, da je prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da ista nije obrazložena kako to propisuje odredba čl. 338. ZPP, da se ista temelji na nepotpuno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju i na pogrešnoj primjeni materijalnog prava pa žaliteljica predlaže da se njena žalba uvaži, da se pobijana presuda na temelju priznanja, presuda zbog ogluhe i presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije, podredno da se žalba uvaži, da se pobijana presuda na temelju priznanja, presuda zbog ogluhe i presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a žaliteljica potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbom žaliteljice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba žaliteljice nije osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica dijela k. č. br. [katastarska čestica], dijela k. č. br. [katastarska čestica], dijela k. č. br. [katastarska čestica] i dijela k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a sve u skici lica mjesta vještaka Perice Puljića od 24. veljače 2016. označeno slovima A-B-D-E-G-H-I-J-K-A (73) te da su tuženici obvezni trpjeti da se taj dio čestica odcijepi, da se u prijavnom listu formiraju novonastale čestice, a tužiteljica je ovlaštena da se temeljem te presude na tako formirane čestice upiše kao vlasnica istih i da se briše suvlasništvo tuženika na tom dijelu, a žaliteljici je naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 4.130,43 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do namirenja.

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom pobijanom dijelu, valjana i zakonita.

8. Prije svega valja navesti da je u pobijanoj odluci sud prvog stupnja u odnosu na određene tuženike donio presudu na temelju priznanja, u odnosu na određene tuženike presudu zbog ogluhe, i tada ti tuženici, u tom dijelu, ne pobijaju odluku suda prvog stupnja, te je onda, u tom dijelu, ista i pravomoćna, a u odnosu na aktualnu žaliteljicu prvostupanjski sud donosi presudu pa se odluka prvostupanjskog suda "preispituje" samo glede prvostupanjske presude i to u odnosu na žaliteljicu pa tako da žaliteljica ne može osnovano pobijati presudu na temelju priznanja i/ili presudu zbog ogluhe sadržanu u navedenoj odluci, jer se iste ne odnose na žaliteljicu.

9. Nadalje, kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje "ukazuje" žaliteljica u aktualnoj žalbi.

10. Predmetni postupak je pokrenut 23.prosinca 2014. i tuženica u istom sudjeluje od 22. srpnja 2015. (23-88), a saslušanje svjedoka ŠĆG i GĆ je predložila nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu od 24. listopada 2024. (191) pa je prvostupanjski sud mogao valjano odbiti taj dokazni prijedlog žaliteljice, a kako je to obrazložio i u točci 8.10. Obrazloženja, tim više, što, očito, tim svjedocima nisu ni poznati detalji o dogovorima pravnih prednika stranaka pa je žalba žaliteljice neosnovana u tom dijelu.

11. Prvostupanjska presuda sadrži savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i ista se temelji na rezultatima cjelokupnog postupka, ista nije ni kontradiktorna a ni proturječna, ista sadrži i razloge o odlučnim činjenicama i može se valjano ispitati, tako da pri donošenju iste prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa je žalba žaliteljice neosnovana i u tom dijelu.

12. Prvostupanjski sud nakon valjano provedenog dokaznog postupka i valjanom ocjenom provedenih dokaza, utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:

- da je vlasnik predmetnih nekretnina bio EĆ (Iviša) Grgasović pok. U, koji je umro 1910., da je isti imao sinove VĆ, O i RĆ te kćerke SĆ, ŽĆ i B, a da su istoga naslijedili sinovi VĆ, O i RĆ;

- da su O i RĆ nakon smrti oca 1910. otišli u [adresa] te da su se prije odlaska usmeno sporazumjeli sa bratom VĆ da nekretnine u Republici Hrvatskoj ostanu u vlasništvu brata VĆ;

- da je od tada, od 1910., nekretnine Š (Iviše) Grgasovića, a posebice sada sporne, kao svoje koristio VĆ do njegove smrti 1964., nakon toga ĆĆ (D) Grgasović te [adresa] te AĆ, da su diobom između tih nasljednika 1974. sporne nekretnine pripale Jadranu i Sredozemnoj Lasnibat, koji su ih od tada i koristili i koji su iste Ugovorom o kupoprodaji od 5. prosinca 2014. prodali tužiteljici;

- da su O i RĆ umrli u [adresa] i to O 1960., a kojega da su naslijedili ĆĆ i LĆ, Jadran i Sredozemna OĆ te AĆ i žaliteljica, a RĆ je umro 1972. i da su ga naslijedili supruga CĆ i unuka

– žaliteljica IĆ rođ. CĆ,

- da je u pismima D (Poldi) Grgasoviću AĆ ([adresa]) Grgasović, baka žaliteljice, supruga pok. RĆ izražavala želju da imovina koja "opet" pripada JĆ i njoj, da "ostane" njemu i njegovoj obitelji i da ona i JĆ ne žele ništa od toga;

- da su CĆ i ZĆ **.**.1976. odnosno 26. rujna 1976. potpisale Izjavu kojom u cijelosti svoj nasljednički dio iza pok. RĆ ustupaju SĆ;

- da su Ugovorom o darovanju od **.**.1976. KĆ i JĆ darovale ČĆ i VĆ nekretnine taksativno navedene u ugovoru i "sve druge nekretnine u k. o. [katastarska općina], koje nisu navedene, a koje su njihovo stvarno vlasništvo";

- da je taj Ugovor pohranjen kod Općinskog suda u Makarskoj, pod poslovnim brojem I.R. 10/79 19. siječnja 1979., a koji je priložen u predmetni spis;

- da je taj Ugovor dostavljen na provedbu 2. studenog 2006. i da je istom udovoljeno u dijelu koji se tiče suvlasničkog dijela KĆ ([adresa]) Grgasović, a odbijen u odnosu na žaliteljicu jer da potpis darovateljice ZĆ nije ovjeren (Z - 3293/06 od11. srpnja 2011., Županijskog suda u Splitu, Gžp-1421/13 od 9. rujna 2014.).;

- da su se kao posjednici sporne nekretnine u Katastru označene kao k. č. br. [katastarska čestica] "Umac st. Pod rat" upisane u posjedovni list 1248 k. o. [katastarska općina] – Makar vodili [adresa] i [adresa].

13. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su pravni prednici tužiteljice [adresa] bili zakoniti, pošteni i istiniti posjednici predmetne nekretnine od 1974., a i prije toga po njihovim pravnim prednicima još od 1910.- tih godina, da su isti dosjelošću, a temeljem odredbe čl.159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) stekli vlasništvo spornog dijela nekretnine i da su isto valjano prenijeli tužiteljici temeljem kupoprodajnog ugorova zaključenog 5. prosinca 2014. pa stoga i udovoljava tužbenom zahtjevu tužiteljice.

14. Ta činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a onda i primjenom materijalnog prava, u bitnome, prihvaća i ovaj sud kao sud drugog stupnja.

15. Naime, da su tužiteljica i njezini pravni prednici u posjedu spornih dijelova nekretnina,u onom dijelu koji sada čini jednu zasebnu cjelinu, većim dijelom od ostalih nekretnina odijeljene kamenim zidom visine oko 1,5 metara, a što je razvidno i iz zapisnika s uviđaja od 16. veljače 2016. i skice vještaka Perice Puljića od 24. veljače 2016. sa fotografijama (64-66, 72-75) jasno i nedvojbeno je utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka MĆ, ŠG, VG, ŽG i UG, te uvidom u posjedovni list broj 1248 k. o. [katastarska općina]-Makar.

15.1. Činjenica da pravni prednik tužiteljice UĆ živi u [adresa], u [adresa], ne znači da on zbog toga ne bi mogao biti u posjedu predmetnih nekretnina, naprotiv činjenica da je taj posjed "intenzivnije" koristila OĆ samo upućuje na činjenicu da je ona isti izvršavala u dogovoru sa istim, te to time, ne znači da on nema "svojstvo" samostalnog posjednika predmetne nekretnine pa je žalba žaliteljice neosnovana i u tom dijelu.

16. U osnovi žaliteljica smatra da posjed pravnih prednika tužiteljice nije zakonit, pošten a niti istinit.

17. Temeljna je tvrdnja tužiteljice da su predmetne nekretnine njezinim pravnim prednicima, VĆ, pripale još 1910. temeljem usmenog dogovora sklopljenog između nasljednika Š (P) VĆ, O, VĆ i OG.

18. Obzirom na vrijeme sklapanja tog pravnog posla (1910.) i način sklapanja istoga (usmeni dogovor) izvjesno je da nema jasnih i nedvojbenih dokaza koji dokazuju postojanje istoga, međutim, u dokaznom postupku sud utvrđuje pravnorelevantne činjenice iz svih mu podastrijetih dokaza, a ne samo temeljem materijalnih dokaza, te koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

19. Iz do sada podastrijetih dokaza razvidno je da su pravni prednici tužiteljice vršili vlasničkopravna ovlaštenja na nekretninama koje su "ostale" iza pok. Š (P) OG i da ih nitko u tome nije ometao, a da njegovi nasljednici O i RĆ koji su nakon njegove smrti očito živjeli u inozemstvu (u [adresa]) do njihove smrti 1960. odnosno 1972., nisu iskazivali nikakav interes glede imovine ostale u Republici Hrvatskoj, a što upućuje na činjenicu postojanja Sporazuma iz 1910. da imovina u Repulici Hrvatskoj ostane bratu VĆ.

20. Taj interes nije iskazivala niti nasljednica pok. OG CĆ (Marija) Grgasović, baka žaliteljice, koja je u svojim kontaktima sa rodbinom u Republici Hrvatskoj jasno iskazivala da imovina u Republici Hrvatskoj treba ostati D (Poldi) Grgasoviću (41-46) odnosno SĆ, to kako u njeno ime tako i u ime žaliteljice, a što je realizirala u Izjavi o ustupanju nasljednog dijela drugim nasljednicima (37) i u Ugovoru o darovanju od 6. ožujka 1978. (39 -40), a nema naznaka i da je pretenzije prema imovini u Republici Hrvatskoj iskazivao niti pravni prednik žaliteljice, njezin otac F.

20.1. Naprotiv, očito je da je KĆ ([adresa]) Grgasović supruga pok. OG, a baka žaliteljice, znala za postojanje usmenog dogovora braće RĆ, O i VĆ iz 1910. i da je i sama prihvaćala taj sporazum i u realizaciji istoga sačinjavala Izjavu o ustupu i Ugovor o darovanju, sve u cilju da se imovina koja je po sili zakona nasljeđivanjem "prešla" na pok. RĆ "vrati" u vlasništvo dijelu obitelji koja je ostala u [adresa], SĆ po Izjavi, odnosno ČĆ temeljem Ugovora o darovanju.

21. Logično je i životno uvjerljivo da je KĆ kao supruga OG znala za postojanje tog sporazuma pa i da je poduzimala radnje u njegovu ostvarenju, a da žaliteljica, unuka pok. OG koja je rođena, izvjesno, znatno kasnije od postojanja tog sporazuma i koja nije živjela sa pok. RĆ, nije znala za postojanje tog sporazuma te da smatra da joj se "otima" imovina u Republici Hrvatskoj.

22. Isto tako, logično je i životno uvjerljivo da kada ne opstoji valjani pisani sporazum temeljem kojega bi se moglo "prenijeti" pravo vlasništva sa OG na pravne prednike tužiteljice, da se provodi ostavinski postupak kako bi se to riješilo sa nasljednicima.

23. Isto tako, logično je i životno uvjerljivo da je žaliteljica označena kao ZĆ (25-26, 38-39) jer je tako označena i u rješenju o nasljeđivanju iza pok. OG, a onda i uknjižena u zemljišnoj knjizi.

24. Dodatno valja navesti da su Izjave o ustupanju nasljednog dijela drugim nasljednicima od 26. siječnja 1976. ovjerene u Sjedinjenim Američkim Državama 26. siječnja odnosno 4. veljače 1976. (38,39) odnosno 6. ožujka 1978. (39,40) pa je izvjesno istu učinila žaliteljica (Izjavu) ili KĆ ([adresa]) Grgasović (Ugovor i eventualno Izjavu) ali je malo vjerojatno da bi to učinili pravni prednici tužiteljice.

25. Prema tome, po ocjeni ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su pravni prednici tužiteljice bili u neprekidnom , samostalnom, zakonitom, a najmanje i poštenom posjedu dijela predmetnih nekretnina i da su vlasništvo istih stekli dosjelošću.

26. Taj i takav posjed tužiteljice, uračunavajući i takav posjed njezinih pravnih prednika [adresa] i [adresa] OĆ, E (Polde) Grgasovića i VĆ trajao je od 1910. nadalje, neprekidno.

26.1. Stoga su pravni prednici tužiteljice još 1940., a primjenom tada važećeg par. 1470 Općeg građanskog zakonika, stekli pravo vlasništva spornog dijela nekretnine i isto su mogli valjano dalje prenositi.

26.2. Čak i kada bi se uzelo da je takav posjed pravnih prednika tužiteljice (tek) od Ugovora o razvrgnuću od 17. travnja 1974. (12-13) tada su pravni prednici tužiteljice stekli pravo vlasništva (najmanje) temeljem odredbe čl. 28. st. 4. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) i ne mijenja na pravnoj stvari činjenica da je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio na primjeni odredbi čl. 159. i čl. 160. ZV.

27. Glede ostalih žalbenih navoda žaliteljice valja navesti da ne stoji žalbeni navod žaliteljice da bi prvostupanjski sud žaliteljici onemogućio raspravljanje, ona je od dostave tužbe na odgovor uredno obavještavana o tijeku postupka, aktivno je sudjelovala u istom, a samo zbog činjenice da je njen određeni predloženi dokaz odbačen zbog prekluzije, ne znači da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a to tim više jer nije ni izvjesno da bi tim svjedocima bili poznati usmeni dogovori pravnih prednika stranaka iz 1910.

28. Isto tako, baka žaliteljice, CĆ, je po navodima žaliteljice, živjela do 11. kolovoza 1992. i, očito, nije poduzimala nikakve pravne korake u zaštiti imovine u Republici Hrvatskoj što samo upućuje da je smatrala da ona takove imovine nema.

29. Sama žaliteljica nije dostavila dokaze da bi ona u vrijeme sačinjavanja Izjave o ustupanju od 26. siječnja 1976. odnosno sačinjenja Ugovora o darovanju od 6. ožujka 1978. bila maloljetna, odnosno da nije imala 18 godina, pa je taj žalbeni navod žaliteljice nedokazan i paušalan.

30. Prema tome, kako je to utvrđeno da su pravni prednici tužiteljice, a onda i tužiteljica, stekli pravo vlasništva na dijelu spornih nekretnina, a kako je to utvrđeno u skici vještaka Perice Puljića od 24. veljače 2016. to je onda prvostupanjski sud valjano naložio trpljenje da se taj dio odcijepi od "temeljnih" nekretnina, da se formira nova (nove) katastarska čestica i tužiteljica upiše kao vlasnica iste uz istovremeno brisanje prava suvlasništva žaliteljice.

31. Konačno, tužiteljica je uspjela u predmetnom postupku pa je prvostupanjski sud pravilno, a primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i naložio žaliteljici da tužiteljici naknadi pripadajući parnični trošak, a kako žaliteljica tu odluku, u tom dijelu, samo paušalno pobija, to je onda žalba žaliteljice neosnovana i u tom dijelu.

32. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu, u pobijanom dijelu potvrditi presudu sadržanu u presudi na temelju priznanja, presudi na temelju ogluhe i presudi te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbi čl. 368. i čl. 373.a ZPP.

33. Odluka o troškovima žalbe žaliteljice temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna-Nada Terlević Sebastijan