Poslovni broj: Usž-4816/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Ivana Špehar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić d.o.o., Zagreb, Šenoina 19, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1080/2025-7 od 10. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1080/2025-7 od 10. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužiteljice podnesena protiv tuženika radi nedonošenja odluke o zahtjevu za naknadu troškova pravnog zastupanja tužiteljice u postupku izvlaštenja te je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.
2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv osporenog rješenja zbog svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje ZUS). U žalbi, u bitnom, navodi da je voditelj postupka dužan u skladu s člankom 73. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje ZUP), bez odgode, zaključkom pozvati stranku na otklanjanje utvrđenih nedostatka u žalbi. Pojašnjava da pozivanje stranke na ispravak mora biti odmah, a najkasnije u razumnom roku koji ne može biti duži od 30 dana od dana primitka takve žalbe. Međutim, u konkretnom slučaju službena osoba nije izradila niti dostavila takav zaključak radi čega je ona u dobroj vjeri, ne znajući da njezina žalba sadržava nedostatak, pokrenula upravni spor. Ističe da ju službena osoba nije pozvala na ispravak ili dopunu žalbe do podnošenja upravne tužbe, premda je za to imala dovoljno vremena (68 dana) od dana primitka žalbe. Zaključuje da službena osoba nije smatrala da se radi o nedostatku radi kojeg se ne može postupiti po podnesenoj žalbi. Pored navedenog, drži da joj propust prvostupanjskog tijela da ju pozove na otklanjanje nedostataka u žalbi ne može ići na štetu. Smatra da prvostupanjsko tijelo nema vremenski neograničeno diskrecijsko pravo odlučivanja hoće li i kad pozvati stranku na ispravak ili dopunu podneska, već to mora učiniti u razumnom roku od dana zaprimanja takvog podneska. Ističe da je prema upravnoj praksi razumno i opravdano pozvati stranku na ispravak podneska u roku od 15, najviše 30 dana od dana zaprimanja nerazumljivog ili nepotpunog podneska. Ako u tom roku upravno tijelo ne postupi u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUP-a, onda stranka može razumno i opravdano smatrati da je njezin podnesak uredan i razumljiv i da se po njemu može dalje postupati. Pozivajući se na praksu ovog Suda, poslovni broj: Usž-592/2025 od 2. travnja 2025., smatra da je u konkretnom slučaju šutnja nastala ne samo zbog ne donošenja rješenja, već i zbog propusta upravnog tijela da ju pozove na ispravak podneska. Predlaže, usvojiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku naknadu troška upravnog spora i žalbenog postupka.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1., u svezi članka 128. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je tužba pravilno odbačena.
6. Naime, prema podacima spisa predmeta prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbe članka 121. ZUP-a, osnovano zaključio da u konkretnom slučaju rok za donošenje i dostavu rješenja o žalbi tužiteljice nije niti počeo teći. Međutim, ovaj Sud nalazi da rok za donošenje i dostavu rješenja o žalbi nije počeo teći jer se razdoblje u kojem tuženik nema saznanja o podnesenoj žalbi tužiteljice ne može smatrati njegovim propuštanjem donošenja odluke o tom redovnom pravnom lijeku (tako Visoki upravni sud npr. u odluci poslovni broj: Us II- 67/23 od 17. svibnja 2023.).
7. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni prigovori da su ispunjene pretpostavke za šutnju uprave radi propusta upravnog tijela da ju pozove na ispravak neurednog podneska, obzirom da u konkretnom slučaju nije protekao minimalan rok prije podnošenja tužbe imajući na umu realno vrijeme za postupanje po članku 73. ZUP-a, koji ne može biti manji od 30 dana radi niza procesnih radnji koje treba tijelo izvršiti (zaprimanje podneska, utvrđivanje nedostatka, pozivanje stranke zaključkom na otklanjanje nedostatka, ostavljanje stranci razumnog roka za postupanje po zaključku), zatim rok za odlučivanja o urednoj žalbi od 60 dana (članak 121. ZUP-a) te rok od 8 dana koji mora proteći prije podnošenja tužbe (članak 40. stavak 2. ZUS-a).
8. U odnosu na pravno shvaćanje izraženo u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usž-592/2025 od 2. travnja 2025., na koje se poziva tužiteljica, valja reći da se ne radi o činjenično i pravno usporedivom predmetu obzirom da je u tom predmetu tužitelj koji je bez opunomoćenika obaviješten od prvostupanjskog tijela da je podnio urednu žalbu.
9. Budući je nesporno utvrđeno da je tužba radi šutnje uprave nedopuštena, nije došlo do šutnje uprave i nisu se ostvarili uvjeti da prvostupanjski sud, u skladu s člankom 117. stavkom 3. ZUS-a, naloži tuženiku donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice te prizna pravo na naknadu troškova spora. Stoga je prvostupanjski sud tužbu zakonito odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a, kao nedopuštenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge.
10. Odluka o trošku temeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
11. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. u vezi s člankom 128. stavkom 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
