Poslovni broj: Usž-4761/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić
- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, u upravnom sporu tužitelja FORTIS OGLAŠAVANJE d.o.o., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, OIB: 58994682766, kojeg zastupa opunomoćenik Julijan Nikola Ninčević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri j.t.d. iz Zagreba, Radnička cesta 54, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije sigurnosti cesta i žičara, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi uklanjanja reklamnog panoa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3165/2024-6 od 14. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3165/2024-6 od 14. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-340-07/24-03/97, URBROJ: 530-08-3-3-24- 1 od 10. lipnja 2024. i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika naređuje se tužitelju da najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni reklamni pano postavljen u zaštitnom pojasu od 100 m autoceste A I, u ravnini km 61+500, na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. dalje ZUS). U žalbenim razlozima iznosi da je osporena presuda nedostatno obrazložena obzirom da se prvostupanjski sud nije očitovao o njegovom prigovoru da on nije postavio sporni reklamni pano, već društvo Anić holding plus d.o.o., što dokazuje lokacijskom dozvolom, KLASA: UP/I-350-05/10-01/48 URBROJ: 2133/1-07-02/10-12-17 od 4. srpnja 2012. i potvrdom glavnog projekta, KLASA: 361-03/12-03/14 URBROJ: 2133/1- 07-02/10-12-2 od 5. prosinca 2012. Smatra da je rješenje tuženika izdano protivno članku 31. stavku 3. Zakona o inspekciji cestovnog prometa i cesta („Narodne novine“, broj: 22/14., 98/19., 114/22.), obzirom da je nalog za izvršenje dan pogrešnoj osobi. S tim u vezi upućuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske , prema kojima odlučujući navodi stranke zahtijevaju određen i izričit odgovor. Osim toga, iz obrazloženja presude nije razvidno koje dokaze je prvostupanjski sud cijenio, što ukazuje da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na obrazloženju rješenja tuženika. Ističe da tuženik u izreci rješenja navodi da je sporni reklamni pano postavljen na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se u njegovom obrazloženju navodi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano otklonio njegov prigovor o različito utvrđenim katastarskim česticama pozivajući se na naknadno doneseno rješenje o ispravku. Međutim, prema navodima tužitelja, to nije omaška u pisanju, već se radi o fundamentalnoj grešci koja rješenje čini nezakonitim. Osim toga, smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi nemogućnost postavljanja reklamnog panoa na tri čestice te da položaj reklamnog panoa može utvrditi samo ovlašteni geodet, koji nije sudjelovao u postupku. Budući da položaj reklamnog panoa nije pravilno utvrđen, u konkretnom slučaju je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, na koje je primijenjeno pogrešno materijalno pravo, odnosno članak 37. stavak 2. i članak 42. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23. i 133/23., dalje: ZC). Ukazuje i na pogrešnu primjenu članka 137. stavka 1. ZC-a obzirom da je dokazao da nije on postavio reklami pano. Predlaže poništenje prvostupanjske presude i rješavanje ove upravne stvari, odnosno vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, iznosi da je prvostupanjska presuda donesena na propisan način te ju u cijelosti prihvaća bez primjedbi. Napominje da je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnom odredbu članka 137. ZC-a, navodeći da zakonodavac ima pravo odrediti propisanu mjeru uzimajući u obzir javni interes, odnosno da sigurnost sudionika u prometu ima već i prioritet od ostvarivanja dobiti pravne ili fizičke osobe. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS- a, ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te da je sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Prvostupanjski sud je na osnovi dokumentacije spisa predmeta pravilno utvrdio da je tužitelj bio dužan uskladiti poziciju reklamnog panoa s odredbom članka 137. ZC- a do 28. listopada 2011., a što tužitelj nesporno nije učinio . Naime, prilikom inspekcijskog nadzora provedenog 4. svibnja 2023., zapisnikom je utvrđeno da je mjernom vrpcom izmjerena udaljenost od 40 m od ruba kolnika odnosno 20 m od zaštitne ograde, u ravnini km 61+500 autoceste A l, do samostojećeg reklamnog panoa, postavljenog na k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojem su s obje strane postavljene reklame i to sa sjeverne stane reklama trgovačkog društva LIDL d.o.o., Velika Gorice, a s južne BURGER KINGA, trgovačkog društva Kraljevi restorana d.o.o., Zagreb.
8. Odredbom članka 59. stavka 1. ZC-a propisano je da na cesti namijenjenoj isključivo za promet motornih vozila i brzoj cesti u smislu zakona kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te na autocesti, kao i na pripadajućem zaštitnom pojasu, nije dopušteno postavljanje reklama, osim na odmorištima, i to na način da se ne ugrožava sigurnost prometa na autocesti (stavak 1.). Za postavljanje reklama uz javnu cestu iz stavka 1. ovoga članka zaštitni pojas iznosi 100 m. 9. Budući da je predmetni reklami pano postavljen u zaštitnom pojasu autoceste od 100 m, pravilno je ovlašteni cestovni inspektor utvrdio povredu citiranog članka 59. ZC-a i naredio uklanjanje tog reklamnog panoa na temelju članka 137. stavkom 1. ZC- a, kojim je propisano da osoba koja je na javnoj cesti odnosno zaštitnom pojasu uz javnu cestu postavila reklamu suprotno odredbi članka 59. ovoga Zakona, dužna je istu ukloniti u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
10. Na drukčiji zaključak ne ukazuje ni žalbeni navod da je uklanjanje naređeno pogrešnoj osobi, jer tužitelj nije postavio predmetni reklamni pano. Ovo iz razloga što se tužitelj u upravnom postupku 15. i 17. svibnja 2023. očitovao da je vlasnik predmetnog reklamnog panoa te mu je u svojstvu vlasnika osnovano nametnuta predmetna obveza.
11. Prigovor tužitelja o pogrešno navedenoj katastarskoj čestici istaknut je i u tužbi, a na koji se, otklanjajući njegovu osnovanost, detaljnim i argumentirano obrazloženim razlozima osvrnuo prvostupanjski sud, koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnom tumačenju odredbe članka 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), na osnovu kojeg je doneseno i rješenje o ispravku od 1. kolovoza 2024., koje prileži svezu spisa.
12. Neosnovani su navodi tužitelja da prvostupanjski sud nije cijenio njegove navode i žalbene prigovore obzirom da je u osporenoj presudi prvostupanjski sud jasno naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući odluku tuženika zakonitom, a s kojima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavkom 5. ZUS-a.
13. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude.
14. Kako je tužitelj izgubio upravni spor, to je prvostupanjskom presudom pravilno, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a iz kojeg razloga je kao neosnovan odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u žalbenom postupku.
15. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
