Poslovni broj: Usž-4485/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić - Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Pavić, odvjetnik u Splitu, Svačićeva 4, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Ulica Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, radi održavanja komunalnog reda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-390/2025-7 od 18. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 390/2025-7 od 18. kolovoza 2025.
II. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA:UP/II-363- 01/25-01/30, URBROJ: 2198-07-03/3-25-2 od 7. veljače 2025.
III. Poništava se rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Zadra, KLASA: UP/I 363-04/25-01/21, URBROJ: 2198/01- 9/4-25-3 od 22. siječnja 2025.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog spora u iznosu od 3.000,00 € (tritisuće eura), u roku od 60 dana.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA:UP/II-363-01/25-01/30, URBROJ: 2198-07-03/3-25-2 od 7. veljače 2025. godine.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja komunalnog redara, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Zadra, KLASA: UP/I 363-04/25-01/21, URBROJ: 2198/01-9/4-25-3 od 22. siječnja 2025., kojim se nalaže tužitelju da, u svojstvu vlasnika, u roku od tri mjeseca po dostavi tog rješenja, ukloni preklopnu rampu postavljenu bez odobrenja na dijelu javne površine, označene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da navedenu površinu dovede u prvobitno stanje. Ako tužitelj u određenom mu roku ne izvrši naređenu obvezu, izvršenje tog rješenja provesti će se putem trećih osoba, a na trošak tužitelja.
3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje ZUS). U žalbenim razlozima navodi da prvostupanjski sud nije donio presudu u skladu s podacima spisa predmeta, već je činjenice tumačio u korist tuženika, što predstavlja povredu njegovog prava na nepristran sud. Ističe da spisu predmeta nije priložena nikakva isprava na temelju koje bi se utvrdilo da nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja javnu površinu. Ukazuje da prema zemljišnoknjižnom izvatku, koji je javna isprava, predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću i dvorište, površine 4741 m[2] , gdje je, kao jedan od suvlasnika, uknjižen on. Dostavlja digitalni snimak katastarskog plana prema kojem predmetnu nekretninu čini prostor ispred zgrade što također upućuje da se ne radi o javnoj površini na kojoj je postavljena preklopna rampa. Drži da prvostupanjski sud u cijelosti zanemaruje dokaznu snagu javnih isprava propisanu člankom 56. ZUS-a. Smatra odlučnim za rješavanje ove upravne stvari utvrđivanje radi li se o javnom putu ili privatnom vlasništvu. Ističe da je u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir članak 54. ZUS-a, teret dokaza bio na tuženiku, što je prvostupanjski sud zanemario i poklonio vjeru zapisniku prvostupanjskog tijela o provedenom očevidu na kojem on nije sudjelovao, a u kojem je navedena pogrešna čestica. Takvo postupanje smatra arbitrarnim. Navodi da mu nije omogućeno sudjelovanje, odnosno izjašnjavanje u upravnom postupku, što je protivno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP). Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška upravnog spora i žalbenog postupka.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. U skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, Visoki upravni sud ispituje presudu prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
7. Ispitujući osporenu prvostupanjsku presudu ovaj Sud, za sada, ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda i upravnih tijela da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za uklanjanje preklopne rampe postavljane na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vraćanje te površine u prvobitno stanje na temelju članka 73. stavka 1. Odluke o komunalnom redu („Glasnik Grada Zadra“, broj: 8/19., 2/20., 9/20., 12/22. i 8/23.), prema kojoj se svi protupravno postavljeni predmeti na javnim površinama moraju ukloniti.
8. Naime, prvostupanjski sud i upravna tijela su odlučne činjenice utvrdili na temelju zapisnika o izvršenom nadzoru komunalnog redara, KLASA: 363-04/25-01/21, URBROJ: 2198/01-9/4-25-1 od 13. siječnja 2025., prema kojem je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavljeno više preklopnih rampi namijenjenih zabrani parkiranja i prolaza vozila, a vlasnik jedne od njih je tužitelj.
9. Tužitelj je tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticao da mu se rješenjem komunalnog redara nezakonito naređuje uklanjanje preklopne rampe obzirom da ona nije postavljena na javnoj površini, što dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema kojem predmetna čestica u naravi predstavlja kuću i dvorište od 4741 m[2] i u suvlasništvu je niza fizičkih osoba među kojima je i tužitelj. Navedeni prigovor, koji tužitelj ponavlja i u žalbi, prvostupanjski sud nije cijenio relevantnim, iako je od utjecaja na zakonito rješenje ove upravne stvari, a niti je s tim u vezi tuženik dao valjane razloge navodeći da se radi o javnom prolazu obzirom da tužitelj nije dostavio dokaz da su druge osobe isključene od korištenja tog prolaza.
10. Slijedom izloženog, nije bilo mjesta donošenju prvostupanjskog rješenja samo uz obrazloženje da je preklopna rampa u vlasništvu tužitelja postavljena na javni prolaz, koji se u skladu s člankom 60. stavkom 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18., dalje: ZKG) i člankom 2. točkom 1. Odluke o komunalnom redu, smatra javno prometnom površinom. To osobito imajući u vidu da je prvostupanjski sud utvrdio da predmetna nekretnina u naravi predstavlja javni prolaz na temelju zapisnika o inspekcijskom nadzoru kao javne isprave, kojeg je u skladu s člankom 56. stavkom 3. ZUS-a, tužitelj osporio priloženim zemljišnoknjižnim izvatkom. Teret dokaza da se radi o javnoj površini nije na tužitelju, kojem se obveza nameće, kako smatra prvostupanjski sud i upravna tijela, već na tijelu koje mu tu obvezu nalaže. Međutim, spisu predmeta, osim zapisnika, nisu priloženi nikakvi dokazi da se radi o javnoj površini, odnosno da je ta nekretnina, na kojoj se nalazi preklopna rampa, javno dobro u općoj uporabi. Stoga se u odnosu na preklopnu rampu postavljenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu stekli uvjeti za primjenu odredbe članka 73. stavka 1. Odluke o komunalnom redu, jer spisu predmeta ne prileži dokaz koji bi upućivao na nezakonitost njezinog postavljanja na javnu površinu.
11. S tim u vezi za napomenuti je da je i izreka prvostupanjskog rješenja nedovoljno određena, odnosno nije jasno o kojoj se preklopnoj rampi radi, obzirom da se na toj lokaciji nalazi više preklopnih rampi.
12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi osnovanim žalbene prigovore tužitelja usmjerene na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, koje je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev te poništiti osporenu presudu prvostupanjskog suda, kao i rešenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
13. Tužitelju je, s obzirom na postignuti uspjeh u sporu, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, uz primjenu Tbr. 27., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.), Sud priznao zatraženi trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku, i to trošak sastava tužbe, pristupa na ročište te sastav žalbe, za svaku radnju po 1.000.000 €, sveukupno 3.000,00 €.
14. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 2., a odgovarajućom primjenom članka 117. stavka 1. ZUS-a, te članka 148. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
