Poslovni broj: Usž-3796/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-638/2024-10 od 30. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-638/2024-10 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja gradonačelnika Grada Zagreba, KLASA: UP/II-551- 06/23-014/2661, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 12. prosinca 2023., kojim se odbija prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/485, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-03 od 31. listopada 2023. kao neosnovan, te zahtjev za naknadu troška.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je utvrđen prestanak novčane pomoći tužiteljici s danom 30. rujna 2023. godine.

3. Tužiteljica izjavljuje žalbu na presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine'', broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) i to zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. U žalbi u bitnom, navodi da osporava nadležnost tuženika za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, a osporava i postojanje potpisa od strane naznačenog potpisnika. Smatra da je postupak pokrenut jednostrano po službenoj dužnosti, da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer je o podnesenom pravnom lijeku trebalo odlučivati nadležno ministarstvo i osporava nadležnost tuženika za rješavanje prigovora te navodi da je sud nezakonito i krivo ocijenio da je rok propisan u čl. 6. Odluke/22 procesni instruktivni rok, s čim u vezi, upućuje se na obvezatno pravno shvaćanje USRH u t. 31. Odluke broj: U-III-5694/2013 od 1. ožujka 2016. ("Narodne novine'' broj: 27/2016.), upućuje na pojmovne definicije i opsežno elaborira svoje pravno mišljenje o naravi procesnih rokova, pozivajući se pritom i na stavove iz europske sudske prakse.

3.2. Ukazuje da je Grad Zagreb sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22) bio dužan donijeti pojedinačne akte radi usklađenja novčane pomoći s odredbama ove odluke do 31. prosinca 2022. pa ističe prigovor prekluzije. Navodi da nisu provođeni ispitni postupci, nije saslušana stranka, a što je suprotno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku, prvostupanjsko rješenje nije obrazloženo te rješenje predstavlja prekomjeran teret stranci i prigovara da je došlo do narušavanju prava razmjernosti, prava na pravično suđenje, saslušanje stranke u upravnom postupku te prava na nepovredivost vlasništva. Navodi da je ostvarivala više socijalnih prava iz čega proizlazi da predmetna mjera spada u pravo obitelji na socijalnu i ekonomsku zaštitu iz članka 62. Ustava i članka 16. Europske socijalne povelje usvojene Zakonom o potvrđivanju Europske socijalne pove lje (Narodne novine, broj: 15/22) koji glasi da se radi osiguranja uvjeta potrebnih za puni razvoj obitelji kao osnovne jedinice društva, ugovorne stranke obvezuju promicati ekonomsku, pravu i socijalnu zaštitu obiteljskog života, posebice pomoću socijalnih i obiteljskih potpora. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava Vesna Hasani protiv Hrvatske zahtjev broj 208444/09.

3.3. Prigovara i da je osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala bila nenadležna, a sporan je i nečitak potpis službene osobe.

3.4. Smatra neosnovanom i odluku o trošku upravnog spora i predlaže usvojiti žalbu te poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno predlaže presudom riješiti stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge.

8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ica, u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajuć i u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025., Usž-448/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž-346/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž-58/2026-2 od 24. veljače 2026., Usž-269/2026-2 od 9. travnja 2026., Usž- 209/2026-4 od 28. travnja 2026., Usž-744/2026-2 od 7. svibnja 2026. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužitelj ica s tim u vezi upućuje i na sadržaj navedenih javno dostupnih presuda.

9. Naime, presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni su prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, kojom su promijenjeni uvjeti prestanka novčane pomoći i iznosi novčane pomoći, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.). Grad Zagreb je time, na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom/22.

10. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22, koja obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije ni smjelo postupati po istoj. Odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21., 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Presudom Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen, a rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-654/2024 od 25. veljače 2026. odbačena je ustavna tužba kojom se osporavala ta presuda ovog Suda. Time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, koje pravo je tužiteljica ovdje i iskoristila.

11. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Po ocjeni Suda, izvođenje predloženih dokaza, imajući u vidu činjenice spisa predmeta, ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, a spis tuženika dostavljen je uz odgovor na tužbu te ga je tužiteljica mogla razgledati sukladno odredbama članka 113. ZUS-a.

12. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja na koje on upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužitelj ica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je i iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu.

13. U odnosu na prigovore u pogledu povrede prava na mirno uživanje vlasništva, povrede načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja, odnosno zadiranja u pravomoćni upravni akt i povredu načela retroaktivnosti, koji su i po ocjeni ovog Suda neosnovani, treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz -8/2022-68 od 5. srpnja 2022., Sud utvrdio da Odluka ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu, već utječe na opseg prava i trajanje u budućnosti, a da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz - 143/2022-91 od 27. veljače 2023., Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.).

14. Nije osnovan ni prigovor da je sporno ovlaštenje osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba, jer je to rješenje donijela službena osoba u čijem opisu poslova je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela, a što proizlazi iz sadržaja Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 13/22., 31/22). Također neosnovano tužiteljica smatra da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba koji je rješenje i potpisao.

15. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

16. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužitelj osnovano odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić