Poslovni broj: Usž-4762/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nikola Pleša, odvjetnik iz Zagreba, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2845/2023-10 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026. p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2845/2023-10 od 4. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2344, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-02 od 21. ožujka 2023. te rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/1035, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 28. travnja 2023. godine. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbija se zahtjev za prekidom ovoga upravnog spora (točka I. izreke) i odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe (točka II. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 28. travnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2344, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-02 od 21. ožujka 2023., kao neosnovan (točka I. izreke), dok se točkom II. izreke odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova.

2.1. Potonjim prvostupanjskim rješenjem zamjenjuje se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/221, URBROJ: 251-10-01-6-3 od 6. listopada 2016. godine, u dijelu koji se odnosi na iznose i trajanje novčane pomoći, sukladno odredbi članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 25/22., dalje: Odluka/22).

3. Tužiteljica je protiv pobijane presude izjavila žalbu, u okviru koje je prije svega postavila zahtjev za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta donesenog od strane Gradske skupštine Grada Zagreba, i to članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. - dalje u tekstu: Odluka/22) i članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 10/18., 20/21. - dalje u tekstu: Odluka/18), a koji zahtjev dalje u žalbi detaljnije obrazlaže. Ujedno podnosi i zahtjev za izuzeće svih sudaca Visokog upravnog suda koji su sudjelovali u postupcima ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja,

3.1. Dalje, u žalbi tužiteljica osporava zakonitost pobijane presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. U žalbenim navodima, u bitnom, tužiteljica upire na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava u odnosu na pravo na pravično suđenje, koje drži povrijeđenim. Smatra da u okolnostima konkretnog predmeta nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja jer je protekao rok (uvjet) propisan člankom 6. Odluke/22 te da je stoga postupanje javnopravnih tijela nezakonito. Ponavlja tužbene navode da je u upravnom postupku prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj upravnoj stvari, pri čemu upire na propise tuženika iz kojih se vidi hijerarhija odnosa unutar Grada Zagreba, kao i to da pročelnici niti službenici unutar gradskih upravnih tijela nisu samostalni u obavljanju svojih poslova, već su vezani za upute gradonačelnika. Naglašava da je u upravnom postupku uz prigovor podnesen i zahtjev za izuzeće gradonačelnika, o kojem nikad nije odlučeno. Mišljenja je da mogućnost i obveza izuzeća gradonačelnika prvenstveno proizlazi iz odredbe članka 24. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) i drži da podnormiranost navedenog instituta ne može dovesti do toga da se stranku u upravnom postupku onemogući u isticanju zahtjeva za izuzeće službene osobe koja vodi konkretan drugostupanjski upravni postupak. Pritom tužiteljica s tim u vezi upire na pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava u izrijekom navedenim odlukama. Navodi da je tijekom postupka isticala prigovor povrede prava vlasništva, smatrajući da je u okolnostima konkretnog predmeta došlo do miješanja u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva te da to miješanje nije bilo predviđeno zakonom i zakonito, da ono nije bilo u skladu s javnim interesom i da nije bilo nužno i razmjerno, a što sve nastavno pojašnjava detaljnijim razlozima. Smatra da je u okolnostima konkretnog predmeta došlo do povrede prava na pravično suđenje u aspektu prava na "zakonom ustanovljeni sud", te ističe da nije moguće općim podzakonskim aktom autonomno i suprotno zakonskim odredbama propisivati djelokrug, način rada ili druge ovlasti javnopravnih tijela, nego je takvim aktom moguća jedino razrada zakonskih odredaba koje se odnose na navedeno. Osim toga, drži da gradonačelnik ne bi bio nadležan za odlučivanje o prigovoru ni temeljem članka 122. ZUP-a, već bi to bio čelnik Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, a uz navedeno gradonačelnik ne ispunjava kriterij "zakonom ustanovljenog suda" niti u pogledu nadležnosti za odlučivanje o razlozima za izuzeće službene osobe u prvostupanjskom tijelu jer, sukladno članku 24. ZUP-a, o tom odlučuje čelnik prvostupanjskog tijela. Tužiteljica ukazuje da joj nije omogućeno izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u ovom sporu jer joj nije dostavljen spis tuženika niti joj je omogućen uvid u isti, a što sve detaljnije obrazlaže. Smatra da je prvostupanjsko rješenje nezakonito i zbog upute o pravnom lijeku jer joj je tom uputom uskraćeno zakonom i statutom zajamčeno pravo na pravni lijek. Osporava da je drugostupanjsko rješenje potpisano od strane gradonačelnika, te drži upitnim da li je on osoba koja je odlučivala o njezinom prigovoru. Opširno obrazlažući sve navedeno te iznoseći i druge razloge zbog koji smatra da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, tužiteljica ističe da nije bilo mjesta ni odbijanju njezinog zahtjeva za naknadu troškova spora. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu provesti postupak ocjene zakonitosti pobijanih odredaba Odluke/22 i Odluke/18, ukinuti pobijane odredbe tih općih akata, potom poništiti osporenu presudu te rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz nalog tuženiku da joj nadoknadi zatražene troškove upravnog spora uvećane za trošak sastava ove žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, podredno, usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da joj nadoknadi iskazani trošak sastava ove žalbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, za naglasiti je da je sadržaj žalbe propisan odredbom članka 130. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., 39/26. – dalje u tekstu: ZUS), te da se o zahtjevu za ocjenu zakonitosti općeg akta ne može odlučivati kroz žalbu protiv pojedinačne odluke javnopravnog tijela, već u posebnom postupku koji se pokreće posebnim zahtjevom/obaviješću sukladno odredbama članka 158. do 165. ZUS-a, slijedom čega ovaj Sud žalbene navode s time u vezi nije posebno razmatrao.

7. U odnosu na zahtjev za izuzeće svih sudaca Visokog upravnog suda koji su sudjelovali u postupcima ocjene zakonitosti predmetnih općih akata, među inim i sutkinje Senke Orlić-Zaninović (koja je članica ovog vijeća), ističe se da je navedeni zahtjev odbijen rješenjem predsjednice ovoga Suda, broj: 29 Su-502/2025-28 od 12. siječnja 2026. godine.

8. Ispitujući osporenu presudu u odnosu na meritum ove stvari, a u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS -a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

9. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS -a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, temeljem izrijekom navedenih odredaba materijalnog prava primijenjenog u sporu, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.

9.1. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

10. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025., Usž-4083/2025-2 od 11. studenoga 2025., Usž-12/2026-4 od 12. svibnja 2026. dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda i obrazloženje osporene presude, koje u cijelosti prihvaća.

11. Slijedom izloženog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.

12. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je tužiteljica osnovano odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić