Poslovni broj: Usž-243/2026-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VRANA d.o.o. Biograd na Moru, II. Preradarska 1, OIB: 92679704563, kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1681/2025-17 od 15. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1681/2025-17 od 15. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/23-01/132, URBROJ: 2198-07-03/3-23-2 od 16. svibnja 2023. (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja o komunalnoj naknadi Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/4953, URBROJ: 2198/16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023., kojim je tužitelju, kao obvezniku plaćanja komunalne naknade, određena visina komunalne naknade za poslovni prostor, na adresi Jankolovica bb, obračunske površine poslovnog prostora 2015,25 m[2] , u iznosu od 0,41 eura/m , u mjesečnom iznosu od 832,98 eura/6.276,05 HRK, odnosno u godišnjem iznosu komunalne naknade od 9.995,70 eura/75.312,64 HRK, a koji iznos se plaća od 1. siječnja 2023. do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja (točke 1. i 4. prvostupanjskog rješenja).
3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba postupka. U žalbenim razlozima, ističe da je sud počinio bitne povrede odredaba postupka jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što sud navodi u obrazloženju presude i stanja upravnog spisa, kao i zbog toga jer je sud tužitelja onemogućio u raspravljanju, jer je bez ikakvog konkretnog obrazloženja odbio dokazne prijedloge očevida na licu mjesta kako bi se utvrdili svi elementi nužni radi određivanja komunalne naknade, a koje elemente ne sadrže ni prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje. Nastavno tužitelj iznosi stajališta prvostupanjskog suda iz osporene presude koje drži pogrešnim , smatra da se u svakom zasebnom postupku, stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, što je ovdje izostalo. Donoseći drugostupanjsko rješenje tuženik nije odgovorio na žalbene razloge, niti je iz nižestupanjskih rješenja vidljivo o kojim se to nekretninama radi, a tijela se pozivaju na zapisnik o očevidu od 20. siječnja 2020. g., na koji dokaz se tužitelj nije mogao očitovati. Grad Biograd na Moru kao zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu je tek podneskom od 8. studenog 2024., kao dokaz dostavio preslik zapisnika Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363- 03/19-01/5126, URBROJ: 2198/16-03/24-20-4 od 20. siječnja 2020. , na koji Zapisnik u ovom upravnom postupku se tužitelj nije imao prilike očitovati niti su mu nižestupanjska tijela dostavila takav zapisnik na očitovanje prije donošenja osporenog rješenja prvostupanjskog tijela, čime mu je onemogućeno raspravljanje u upravnom postupku i time izravno povrijeđena odredba čl. 30 Zakona o općem upravnom postupku.
3.1. S tim u vezi ukazuje kako zainteresirana osoba sad prvi put spominje da se radi o katastarskim česticama [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], iako su podatak o katastarskim česticama nužno trebala sadržavati nižestupanjska rješenja iz kojih mora biti vidljivo o kojim se nekretninama radi. Smatra da je pogrešno pozivanje suda na raniji upravni postupak koji je okončan rješenjem, KLASA: UP/I-363-03/20-01/96, URBROJ: 2198/16-03/24-20-1 od 30. siječnja 2020. te, s tim u vezi na članak 94. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG), imajući u vidu da se ovdje radi o potpuno novom upravnom postupku koji se vodi nakon tri godine od prethodnog upravnog postupka i po novoj Odluci o komunalnoj naknadi. Pogrešno je pozivanje i na članak 95. stavak 2. ZKG-a, koji se odnosi samo na rješenje koje je na snazi i postupak koji je u tijeku odnosno na rješenje po kojem je već utvrđena komunalna naknada i koja se uredno plaća. Upire na postupak za ocjenu zakonitosti koji se vodio pod poslovnim brojem Usoz-335/2023, a u kojem je Grad Biograd na Moru obavijestio Visoki upravni sud da je osporavane Odluke o komunalnoj naknadi stavio izvan snage, čime je na nezakonit način onemogućio sud da ispita zakonitost njihovog općeg akta. Istovremeno, takvim postupanjem ostaje na snazi rješenje o komunalnoj naknadi, a prvostupanjski upravni sud zaključuje da osporenim nižestupanjskim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
3.2. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode u cijelosti neosnovanim, jer je pobijanom presudom pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilo primijenjeno materijalno pravo, te nije počinjena niti jedna bitna povreda pravila sudskog postupka, slijedom čega predlaže žalbu odbiti.
6. Tužitelj se, podneskom od 9. prosinca 2026., očitovao na odgovor zainteresirane osobe, ponavlja tvrdnju da prvostupanjsko rješenje ne sadrži nikakav podatak o nekretnini izuzev površine koja sama po sebi bez broja katastarske čestice ništa ne znači , kao niti iznos naknade jer nije poznato za koju konkretnom nekretninu se iznos naknade plaća, smatra da je takvo rješenje po čl. 101. ZKG-a, ništavo i ustraje na prijedlogu iz žalbe.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. - odluka USRH – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
9. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora u kojem je održana rasprava 17. rujna 2025., nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZKG -a te, Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 10/22.) i Odluke o vrijednosti boda za obračun komunalne naknade ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 11/22.) na koje se izrijekom pozvao, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.
10. Pritom je prvostupanjski sud dao jasnu i dostatno obrazloženu analizu razloga kojima se rukovodio otklanjajući osnovanost tužbenih prigovora, na kojima tužitelj inzistira i u žalbi, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju mjerodavnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.
11. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, a iz kojih proizlazi da je tužitelj prvostupanjskim rješenjem od 31. siječnja 2020., donesenim temeljem Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 9/18), utvrđen obveznikom komunalne naknade za poslovni prostor obračunske površine poslovnog prostora 2015,25 m[2] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju komunalnu naknadu je dužan plaćati od 1. siječnja 2020. do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja. Na ovo rješenje tužitelj nije izjavio žalbu. Površina poslovnog prostora iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđena je očevidom u predmetu utvrđenja iste ove obveze za zemljište na kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], o čemu u spisu prileži zapisnik. Ovaj očevid je obavljen 20. siječnja 2020. na adresi Jankolovica bb, očevidu je prisustvovao predstavnik tužitelja, koji je zapisnik potpisao bez primjedbi. Očevidom je utvrđeno da se na nekretninama označenim kao kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], nalaze poslovne zgrade, sveukupne površine 2015,25 m[2] , a za koje se ima obračunati komunalna naknada za poslovni prostor.
11.1. Prvostupanjskim rješenjem od 31. siječnja 2020., tužitelj je upućen da se iznos utvrđene komunalne naknade plaća do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja (točka 4. izreke) te je upozoren da je obvezan prijaviti prvostupanjskom tijelu promjene osobe obveznika ili drugih podataka bitnih za u tvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (točka 5. izreke).
12. U konkretnom slučaju ovdje osporeno rješenje prvog stupnja doneseno je primjenom članka 100. stavka 2. ZKG-a odnosno isključivo iz razloga jer je Odlukama predstavničkog tijela iz 2022. godine promijenjena vrijednost boda komunalne naknade pa, s obzirom na, očevidom u prethodnom postupku utvrđenu, činjenicu da koristi poslovni prostor sveukupne površine 2015,25 m[2] , što ni na koji način nije osporio, niti je tijelo obavijestio o relevantnoj promjeni podataka, Sud nalazi da je tužitelj osnovano utvrđen obveznikom plaćanja predmetne komunalne naknade.
13. Kako, dakle, tužitelj u žalbi protiv osporene presude ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1 . ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
