Poslovni broj: Usž-558/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VRANA d.o.o. Biograd na Moru, II. Preradarska 1, OIB: 92679704563, kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Jurjević, odvjetnik u Zadru, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1682/2025-15 od 24. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1682/2025-15 od 24. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II -363-01/23- 01/136, URBROJ: 2198-07-03/3-23-2 od 16. svibnja 2023. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika odbija se žalba ovdje tužitelja izjavljena protiv rješenja o komunalnoj naknadi Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5143, URBROJ: 2198-16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023., kojim je tužitelju, kao obvezniku plaćanja komunalne naknade, određena visina komunalne naknade za zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti na adresi Jankolovica bb, obračunske površine zemljišta 3.754,00 m2, u iznosu od 0,04 eura/m2, u mjesečnom iznosu komunalne naknade od 155,17 eura, odnosno u godišnjem iznosu komunalne naknade od 1.862,00 eura, a koji iznos se plaća od 1. siječnja 2023. do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja (točke 1. i 4. prvostupanjskog rješenja).

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba postupka. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je sud počinio bitne povrede odredaba postupka jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što sud navodi u obrazloženju presude i stanja upravnog spisa, kao i zbog toga jer je sud tužitelja onemogućio u raspravljanju, jer je bez ikakvog konkretnog obrazloženja odbio dokazne prijedloge očevida na licu mjesta kako bi se utvrdili svi elementi nužni radi određivanja komunalne naknade, a koje elemente ne sadrže ni prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje. Nastavno tužitelj iznosi stajališta prvostupanjskog suda iz osporene presude, koje drži pogrešnim obzirom da se ovdje radi o zasebnom upravnom postupku koji je pokrenut rješenjem Grada Biograda od 8. ožujka 2023. i u tom postupku, sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), stranci se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, što je ovdje izostalo. Osim toga , prvostupanjsko rješenje nema nikakve podatke o brojevima katastarskih čestica, te nije jasno na koje katastarske čestice se komunalna naknada odnosi, pri čemu upućuje na odredbe članka 99. i 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18., 110/18. i 32/20. – dalje u tekstu: ZKG). U odnosu na pozivanje tuženika na zapisnik o očevidu od 20. siječnja 2020., tužitelj ističe da mu u tom postupku nije data mogućnost očitovati se na predmetni zapisnik, a niti mu je data mogućnost da se izjasni o drugim činjenicama, okolnostima i dokazima na kojima se temelje ovdje osporena rješenja. Upire na povrede članka 30., te članka 5., članka 8., članka 9. i članka 47. ZUP-a, jer odlučne činjenice u ovom upravnom postupku nisu utvrđene u skladu s citiranim odredbama. S tim u vezi ukazuje da zainteresirana osoba u ovom sporu tek svojim podneskom od 20. siječnja 2025. navodi da se radi o nekretninama oznake č.z. [katastarska čestica], [katastarska čestica], [katastarska čestica],[katastarska čestica], [katastarska čestica] i [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .Smatra pogrešnim pozivanje suda na raniji upravni postupak koji je okončan rješenjem, KLASA: UP/I-363-03/20-01/03, URBROJ: 2198/16-03/24-20-1 od 28. siječnja 2020., te s tim u vezi na članak 94. stavak 2. ZKG-a, imajući u vidu da se ovdje radi o potpuno novom upravnom postupku koji se vodi nakon tri godine od prethodnog upravnog postupka i po novoj Odluci o komunalnoj naknadi. Pogrešno je i pozivanje na članak 95. stavak 2. ZKG-a, koji se odnosi samo na rješenje koje je na snazi i postupak koji je u tijeku odnosno na rješenje po kojem je već utvrđena komunalna naknada i koja se uredno plaća. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže usvojiti žalbu, ukinuti (pravilno poništiti) osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode u cijelosti neosnovanim, jer je pobijanom presudom pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, te nije počinjena niti jedna bitna povreda pravila sudskog postupka, slijedom čega predlaže odbiti žalbu 5. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj UsI-1563/2023 od 6. prosinca 2024. prekinut je upravni spor do pravomoćnog okončanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta koji se vodi pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usoz-335/2023. Kako je rješenjem Visokog upravnog suda od 27. svibnja 2025. obustavljen, spor je u ovoj upravnoj stvari nastavljen.

5.1. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-660/2025 od 10. prosinca 2025., kojom je usvojena ustavna tužba tužitelja, ukinuta je presuda Visokog upravnog suda, broj: Usoz-94/2024-7 od 17. prosinca 2024. i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, Presudom ovog suda poslovni broj: Usoz-13/2026-21 od 27. travnja 2026., donesenoj u izvršenju navedene ustavnosudske odluke od 10. prosinca 2025., ukinuta je Odluka o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 10/23.), dok se u odnosu na Odluku o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 10/23.) postupak obustavlja.

5.3. U konkretnom slučaju pobijana odluka donesena je na temelju Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 10/22.) i Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 11/22.)

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

8. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora u kojem je održao raspravu 24. listopada 2025., nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZKG -a, te Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 10/22.) i Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 11/22.) na koje se izrijekom pozvao, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

10. Pritom je prvostupanjski sud dao jasnu i dostatno obrazloženu analizu razloga kojima se rukovodio otklanjajući osnovanost tužbenih prigovora, na kojima tužitelj inzistira i u žalbi, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju mjerodavnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

11. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, a iz kojih proizlazi da je tužitelj prethodnim prvostupanjskim rješenjem od 28. siječnja 2020., utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi obavljanju njegove poslovne djelatnosti, oznake k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 3.754,00 m[2] , na temelju zapisnika o očevidima obavljenim 19. studenoga 2019. i 20. siječnja 2020., koje je predstavnik tužitelja potpisao bez primjedbi na činjenična utvrđenja službene osobe u odnosu na izrijekom navedene katastarske čestice koje služe obavljanju tužiteljeve poslovne djelatnosti i njihovu površinu.

11.1. Navedenim rješenjem od 28. siječnja 2020., koje se temelji na Odluci o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 9/18.) i Odluci o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 9/18.), tužitelj je upućen da se iznos utvrđene komunalne naknade plaća do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja (točka 4. izreke) te je upozoren da je obvezan prijaviti prvostupanjskom tijelu promjene osobe obveznika ili drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (točka 5. izreke).

12. Osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno je primjenom članka 100. stavka 2. ZKG-a odnosno iz razloga jer su predmetnim Odlukama predstavničkog tijela iz 2022. godine promijenjeni koeficijent namjene i vrijednost boda komunalne naknade u odnosu na ranije rješenje o komunalnoj naknadi od 28. siječnja 2020. pa, s obzirom da je tim rješenjem tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za izrijekom opisano građevinsko zemljište na kojem obavlja poslovnu djelatnost u površini od 3.754,00 m[2] , te da do donošenja ovdje osporenog rješenja tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 94. stavka 2. ZKG-a, odnosno nije prvostupanjskom tijelu prijavio promjene podataka utvrđenih ranijim rješenjem a bitnih za obračun komunalne naknade, što žalbom ni ne spori, niti dostavlja pravno relevantne dokaze koji bi upućivali na drukčiju površinu zemljišta koje služi obavljanju poslovne djelatnosti od one ranije utvrđene, to ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja po toj osnovi.

12.1. Ovo neovisno o tomu što u ovdje pobijanom rješenju o komunalnoj naknadi nisu navedene konkretne čestice koje služe obavljanju tužiteljeve djelatnosti, već samo njihova ukupna površina i adresa (koje odgovaraju podacima iz ranijeg rješenja o komunalnoj naknadi), jer navedeni propust ne predstavlja takvu povredu zakona zbog koje bi osporena rješenja trebalo poništiti ako je stvar meritorno pravilno riješena, čemu je ovdje udovoljeno s obzirom na spisu priložene dokaze.

13. Nisu pravno odlučni ni prigovori kojima tužitelj upućuje na postupke ocjene zakonitosti odluka o komunalnoj naknadi i o vrijednosti boda komunalne naknade koje su donesene tijekom 2023. godine, jer se ovdje osporeno rješenje ne temelji na tim općim aktima, već na odlukama iz 2022. godine koje su bile na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika te koje su stoga pravilno primijenjene u predmetnom postupku.

14. Kako, dakle, tužitelj u žalbi protiv osporene presude ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković