Poslovni broj: Usž-844/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske komore fizioterapeuta, Zagreb, Donje Svetice 46C, OIB: 48223065486, protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ksaver 200a, OIB: 88362248492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe OC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Snježana Burić, odvjetnica iz Pregrade, Ulica Stjepana Radića 2, radi odobrenja za samostalan rad i upis u Registar fizioterapeuta, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe, zastupane po istoj opunomoćenici, protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-532/2025-8 od 2. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-532/2025-8 od 2. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, u točki I. izreke, odbacuje se tužba tužitelja podnesena protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034- 08/25-01/04, URBROJ: 534-07-2-3/6-25-02 od 25. ožujka 2025., kojim je poništeno rješenje tužitelja od 26. lipnja 2024. i odbijen zahtjev prvostupnice fizioterapije, ovdje zainteresirane osobe, za izdavanje odobrenja za samostalan rad i za upis u Registar fizioterapeuta.

1.1. Osporenom točkom II. izreke prvostupanjskog rješenja odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog upravnog spora u iznosu od 1.250 €.

2. Zainteresirana osoba je protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenja (odluke o trošku) izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom, ističe da je rješenjem prvostupanjskog upravnog suda od 13. svibnja 2025., po službenoj dužnosti pozvana sudjelovati u ovom sporu i podnijeti odgovor na tužbu u kojem se trebala izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti i priložiti sve dokaze kojima raspolaže. S obzirom na poziv suda, podnijela je u datom roku odgovor na tužbu tužitelja radi poništenja rješenja tuženika od 25. ožujka 2025., a kojim je poništeno rješenje tužitelja od 26. lipnja 2024. o odbijanju zahtjeva zainteresirane osobe za izdavanje traženog odobrenja. Stoga zainteresirana osoba smatra opravdanim trošak sastavljanja odgovora na tužbu, jer je pozvana od strane suda da podnese odgovor, kao i zbog toga jer se u predmetnom postupku odlučivalo o osobnim pravima zainteresirane osobe koji se odnose na njezina radna prava. Drži da je prvostupanjski sud mogao odbaciti tužbu prije nego je pozvao da podnese odgovor na tužbu, a što nije učinio, nego ju je pozvao da se uključi u postupak, a nakon toga skoro godinu dana odlučivao u predmetnom postupku. Radi navedenog, predlaže ovom Sudu preinačiti odluku o trošku i dosuditi joj trošak sastavljanja odgovora na tužbu, kao i trošak sastavljanja ove žalbe, sve u iskazanim iznosima.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući zakonitost prvostupanjskog rješenja u osporenom dijelu, sukladno članku 134. stavku 1., u vezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26.-odluka USRH – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je, nakon što je odbacio tužbu tužitelja, prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

5. Naime, iz prvostupanjskog sudskog rješenja je razvidno da je tužba odbačena primjenom članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje predmetnog spora, odnosno iz razloga jer tužitelj, koji je donio prvostupanjsko rješenje od 26. lipnja 2024., nije ovlašten na podnošenje tužbe protiv rješenja tuženika kojim je to prvostupanjsko rješenje poništeno.

6. S obzirom na izloženo, i po ocjeni ovoga Suda, podnesak zainteresirane osobe kojim je odgovoreno na tužbene navode tužitelja nije bio ni potreban ni nužan za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega isti ne predstavlja opravdani izdatak kakav ima u vidu članak 144. stavak 1. ZUS-a, na koju okolnost se relevantnim razlozima osvrnuo i prvostupanjski sud. Ovo neovisno o činjenici da je prvostupanjski sud bio dužan tužbu odbaciti bez uključivanja zainteresirane osobe u predmetni upravni spor, na koju zainteresirana osoba upire u žalbi, jer za vođenje spora nisu bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke, što čini zapreku da se o tužbi tužitelja donese meritorna odluka, a kojom bi se tek eventualno utjecalo na prava i pravne interese drugih zainteresiranih stranaka u sporu.

7. Slijedom navedenog, ovaj Sud nije našao osnove osporenu odluku o trošku ocijeniti nezakonitom iz razloga na koje zainteresirana osoba upire u žalbi.

8. Na kraju, ovaj Sud nije našao osnove niti za naknadu troškova žalbenog postupka, jer zainteresirana osoba nije uspjela sa žalbom u ovom sporu pa joj, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović