REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-1054/2026-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Bruno Čohilj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri, Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužiteljice zastupane po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-177/2025-7 od 19. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-177/2025-7 od 19. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/551, URBROJ: 443-02-05-12-25-19 od 30. siječnja 2025., te se odbija zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuje se da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/24-02/551, URBROJ: 443-02-05-12-24- 5 od 27. svibnja 2024., jer nije uklonila bespravne građevine (drvenu nadstrešnicu, kameno-betonsko otvoreno ognjište, drveno spremište i otvoreni sklop tuša s betonskim okvirom) izvedene izvan građevinskog područja Grada Umaga, s lijedom čega se određuje da će se izvršenje inspekcijskog rješenja provesti putem treće osobe, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbenim razlozima navodi da joj je osporavanim rješenjem tuženika određeno provođenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe u vrijeme nevremena koje je zadesilo tužiteljicu budući je ista protiv prvotno izdanog rješenja o uk lanjanju od 27. svibnja 2024. uložila pravni lijek odnosno podnijela upravnu tužbu, a koji se postupak kod Upravnog suda u Rijeci vodi pod poslovnim brojem Us I-999/2024 i u kojem postupku je donesena pravomoćna sudska odluka. Međutim, protiv iste je tužiteljica podnijela ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske , jer smatra da su joj osporavanim aktom povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske, zbog čega joj je donošenjem rješenja o izvršenju uzrokovana velika materijalna šteta koja se teško može popraviti, a što predstavlja povredu vremena, mjesta i načina izvršenja rješenja o izvršenju sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 139. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP). Slijedom navedenog, prvostupanjsku presudu drži nepravilnom i nezakonitom te predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku da joj naknadi troškove prouzročene ovim sporom zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26.-odluka USRH – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelj ice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno je da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja relevantnog za postupak izvršenja rješenja, iz kojeg proizlazi da tužiteljica, u roku ostavljenom rješenjem o uklanjanju od 27. svibnja 2024. (izvršno 26. lipnja 2024.), nije uklonila opisane bespravno izvedene građevine, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za prisilno izvršenje rješenja putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ovdje tužiteljice, kako je to i zapriječeno točkom 4. izreke rješenja o uklanjanju, ovdje izvršnim naslovom. To tim više što je navedeno rješenje o uklanjanju u međuvremenu postalo i pravomoćno, jer je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-4243/2024-2 od 13. ožujka 2025., potvrđena zakonitost tog rješenja.
7. Tužiteljica žalbom niti ne osporava pravno odlučne činjenice u ovoj stvari (izvršnost rješenja o uklanjanju i nepostupanje po naloženoj mjeri), već rješenje o izvršenju pobija ukazujući na ustavnu tužbu podnesenu protiv presude ovoga Suda kojom je rješenje o uklanjanju postalo pravomoćno, zaključujući da bi joj izvršenjem tog rješenja nastala šteta koja se teško može popraviti. Pritom, međutim, pogrešno smatra da navedeni razlog predstavlja povredu vremena, mjesta i načina izvršenja u smislu članka 139. stavka 4. ZUP-a, a koja odredba propisuje da se rješenje o izvršenju može pobijati samo prigovorima koji se odnose na izvršenje (primjerice osporavati da je nastupila izvršnost rješenja o uklanjanju, da njegovo izvršenje nije moguće/dopušteno, isticati da je naložena obveza izvršena i sl.), o čemu se ovdje ne radi. Naime, podnošenje ustavne tužbe nije od utjecaja na izvršenje rješenja za koje su ispunjeni zakonom propisani uvjeti, a što je ovdje slučaj, jer tužiteljica ni tužbenim ni žalbenim navodima nije dovela u sumnju činjenice s tim u vezi.
8. Slijedom izloženog, a s obzirom da žalbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
9. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović