Poslovni broj: Usž-1011/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Jurjević, odvjetnik iz Zadra, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave Šibenik, Šibenik, Stjepana Radića 30, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-749/2024- 10 od 2. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-749/2024-10 od 2. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/21-02/920, URBROJ: 443-02-03-21-24-42 od 27. veljače 2024. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika utvrđuju se troškovi izvršenja inspekcijskog rješenja, KLASA: UP/I-362-02/21-02/920, URBROJ: 443-02-03-21-22-24 od 3. listopada 2022., u iznosu od 4.129,38 €, koje je tužitelj dužan platiti na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima ističe da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni nisu dostatni, čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka, s tim da je zbog pogrešnog pravnog pristupa sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Upire na povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na nadležnost Državnog inspektorata, obzirom da u konkretnom slučaju Državni inspektorat nije bio nadležan za provedbu inspekcijskog nadzora gradnje, jer je u članku 2. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano da inspekcijski nadzor obavljaju građevinski inspektori ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva i prostornog uređenja. Također smatra da Ispostava Šibenik ne bi bila nadležna u konkretnom slučaju već Ispostava Zadar, jer se radi o Zadarskoj županiji, slijedom čega je sud pogriješio u tumačenju nadležnosti Državnog inspektorata, Područnog ureda Split. Upire na presudu Visokog upravnog suda RH, poslovni broj: Usž-4659/20 od 29. siječnja 2021., kojom je poništeno rješenje Državnog inspektorata, Ispostave Zadar od 14. siječnja 2020., zbog čega smatra da nije bilo osnova za donošenje osporenog rješenja Ispostave Šibenik od 27. veljače 2024., jer se radi o presuđenoj stvari. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26.-odluka USRH – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, iz dokaza koji prileže svezu spisa proizlazi da je prvostupanjski sud presudu utemeljio na činjenicama koje su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđene, nakon čega, ispravnom primjenom ovdje mjerodavnog članka 122. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18., 117/21. i 67/23.), osnovano zaključio da je, na ime troškova prisilnog izvršenja, tužitelj dužan platiti iznos od 4.129,38 €, jer nije u ostavljenim rokovima (iz rješenja o uklanjanju i rješenja o novčanim kaznama) dobrovoljno uklonio bespravnu građevinu, zbog čega se pristupilo uklanjanju putem treće osobe na trošak izvršenika, ovdje tužitelja.

7. Pritom je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući zakonitim rješenje tuženika, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

8. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni navodi, jer tužitelj niti ne osporava pravno odlučne činjenice u ovom sporu na kojima je utemeljena visina troškova nastalih izvršenjem rješenja o uklanjanju, već zakonitost osporene presude pobija ponavljajući razloge procesne naravi koje je isticao i u tužbi, a osnovanost kojih je prvostupanjski sud otklonio pravno relevantnim razlozima s kojima je suglasan i ovaj Sud.

9. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine", broj 153/13.), pa tako i članak 2. na koji tužitelj pogrešno upire i u tužbi i u žalbi, ne primjenjuju na obavljanje inspekcijskih poslova građevinskih inspektora Državnog inspektorata, jer je u tom dijelu citirani Zakon prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o Državnom inspektoratu, odnosno 1. travnja 2019., sukladno odredbama članka 136. i članka 138. potonjeg Zakona.

10. Kako, dakle, žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

11. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim i zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović