REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-882/2026-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VRANA d.o.o., Biograd na Moru, II. Peradarska 1, OIB: 92679704563, kojeg zastupa opunomoćenik Dragan Jurjević, odvjetnik iz Zadra, Hrvoja Vukčića Hrvatinića 8, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Trg kralja Tomislava 5, OIB: 95603491861, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istom opunomoćeniku, protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1676/2023-15 od 7. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1676/2023-15 od 7. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-01/23-01/170, URBROJ: 2198-07-03/3-23-2 od 2. lipnja 2023. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbija se žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o komunalnoj naknadi Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5142, URBROJ: 2198-16-03/04-23-1od 8. ožujka 2023., kojim se tužitelju određuje plaćanje komunalne naknade za zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti na adresi [adresa], obračunske površine 16.399 m[2] , u iznosu 0,04 €/m , u mjesečnom iznosu od 677,83 €/5.107,11 kn, odnosno u ukupnom godišnjem iznosu od 8.133,96 €/61.285,30 kn, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba postupka. U žalbenim razlozima, u bitnom, ističe da je sud počinio bitne povrede odredaba postupka jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između onoga što sud navodi u obrazloženju presude i stanja upravnog spisa, kao i zbog toga jer je sud tužitelja onemogućio u raspravljanju, jer je bez ikakvog konkretnog obrazloženja odbio dokazne prijedloge očevida na licu mjesta kako bi se utvrdili svi elementi nužni radi određivanja komunalne naknade, a koje elemente ne sadrže ni prvostupanjsko niti drugostupanjsko rješenje. Nastavno tužitelj iznosi stajališta prvostupanjskog suda iz osporene presude, koje drži pogrešnim obzirom da se ovdje radi o zasebnom upravnom postupku koji je pokrenut rješenjem Grada Biograda od 8. ožujka 2023. i u tom postupku, sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), stranci se mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, što je ovdje izostalo. Osim toga, prvostupanjsko rješenje nema nikakve podatke o brojevima katastarskih čestica, te nije jasno na koje katastarske čestice se komunalna naknada odnosi, pri čemu upućuje na odredbe članka 99. i 101. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18., 110/18. i 32/20. – dalje u tekstu: ZKG). U odnosu na pozivanje tuženika na zapisnik o očevidu od 20. siječnja 2020., tužitelj ističe da mu u tom postupku nije data mogućnost očitovati se na predmetni zapisnik, a niti mu je data mogućnost da se izjasni o drugim činjenicama, okolnostima i dokazima na kojima se temelje ovdje osporena rješenja. Upire na povrede članka 30., te članka 5., članka 8., članka 9. i članka 47. ZUP-a, jer odlučne činjenice u ovom upravnom postupku nisu utvrđene u skladu s citiranim odredbama. S tim u vezi ukazuje da zainteresirana osoba u ovom sporu tek svojim podneskom od 14. siječnja 2025. navodi da se radi o nekretninama oznake č.z. 6591, 7219/1, 7219/2, 7220/2, 7221/1, 7221/2 k. o. [katastarska općina], površine 16.399 m[2] , iako sada ne dostavlja zapisnik o očevidu kao dokaz, a na koji zapisnik od 19. studenog 2019. se sud poziva, a koji se odnosi na č.z. 6591, što nastavno detaljnije pojašnjava. Smatra pogrešnim pozivanje suda na raniji upravni postupak koji je okončan rješenjem, KLASA: UP/I-363-03/19-01/5134, URBROJ: 2198/16-03/24-20-5 od 28. siječnja 2020., te s tim u vezi na članak 94. stavak 2. ZKG -a, imajući u vidu da se ovdje radi o potpuno novom upravnom postupku koji se vodi nakon tri godine od prethodnog upravnog postupka i po novoj Odluci o komunalnoj naknadi. Pogrešno je i pozivanje na članak 95. stavak 2. ZKG-a, koji se odnosi samo na rješenje koje je na snazi i postupak koji je u tijeku odnosno na rješenje po kojem je već utvrđena komunalna naknada i koja se uredno plaća. Upire na postupak za ocjenu zakonitosti koji se vodio pod poslovnim brojem Usoz-335/2023, a u okviru kojeg je Grad Biograd na Moru obavijestio Visoki upravni sud da je osporavane odluke o komunalnoj naknadi stavio izvan snage, čime je na nezakonit način onemogućio sud da ispita zakonitost tih općih akata. Istovremeno, takvim postupanjem ostaje na snazi rješenje o komunalnoj naknadi, a prvostupanjski upravni sud zaključuje da osporenim nižestupanjskim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu iskazanog troška sastava ove žalbe.

3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode u cijelosti neosnovanim, jer je pobijanom presudom pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, te nije počinjena niti jedna bitna povreda pravila sudskog postupka, slijedom čega predlaže žalbu odbiti.

5. Tužitelj se, podneskom od 19. siječnja 2026., očitovao na odgovor zainteresirane osobe, upirući pritom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-660/2025 od 10. prosinca 2025., kojom je usvojena ustavna tužba tužitelja , ukinuta presuda Visokog upravnog suda RH, broj: Usoz-94/2024-7 od 17. prosinca 2024. i predmet vraćen ovom Sudu na ponovno odlučivanje. Smatra da se upravo na rezultatima potonje ovosudne odluke temelji ovdje osporena presuda, slijedom čega ustraje na prijedlogu iz žalbe.

5.1. Podneskom od 1. svibnja 2026., tužitelj je uputio na naknadno donesenu presudu ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-13/2026-21 od 27. travnja 2026., kojom se, u izvršenju navedene ustavnosudske odluke od 10. prosinca 2025., ukida Odluka o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 10/23.), dok se u odnosu na Odluku o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 10/23.) postupak obustavlja.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26.-odluka USRH – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

8. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora u kojem je održao raspravu 30. listopada 2025., nakon čega je, pravilnom primjenom relevantnih odredaba ZKG -a, te Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 10/22.) i Odluke o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 11/22.) na koje se izrijekom pozvao, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika.

10. Pritom je prvostupanjski sud dao jasnu i dostatno obrazloženu analizu razloga kojima se rukovodio otklanjajući osnovanost tužbenih prigovora, na kojima tužitelj inzistira i u žalbi, a koje razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju mjerodavnih odredaba primijenjenog materijalnog prava.

11. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je osporenu presudu utemeljio na činjenicama i dokazima koji su u postupku pravilno i u potpunosti utvrđeni, a iz kojih proizlazi da je tužitelj prethodnim prvostupanjskim rješenjem od 28. siječnja 2020., utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za građevinsko zemljište koje služi obavljanju njegove poslovne djelatnosti, oznake k. č. br. [katastarska čestica], u površini od 16.399 m[2] , temeljem zapisnika o očevidima obavljenim 19. studenoga 2019. i 20. siječnja 2020., koje je predstavnik tužitelja potpisao bez primjedbi na činjenična utvrđenja službene osobe u odnosu na izrijekom navedene katastarske čestice koje služe obavljanju tužiteljeve poslovne djelatnosti i njihovu površinu.

11.1. Navedenim (prethodnim) rješenjem od 28. siječnja 2020., koje se temelji na Odluci o komunalnoj naknadi ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 9/18.) i Odluci o vrijednosti boda komunalne naknade (B) ("Službeni glasnik Grada Biograda na Moru", broj 9/18.), tužitelj je upućen da se iznos utvrđene komunalne naknade plaća do izmjene tog rješenja ili do donošenja novog rješenja (točka 4. izreke) te je upozoren da je obvezan prijaviti prvostupanjskom tijelu promjene osobe obveznika ili drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (točka 5. izreke).

12. Osporeno prvostupanjsko rješenje doneseno je primjenom članka 100. stavka 2. ZKG-a odnosno iz razloga jer su predmetnim Odlukama predstavničkog tijela iz 2022. godine promijenjeni koeficijent namjene i vrijednost boda komunalne naknade u odnosu na ranije rješenje o komunalnoj naknadi od 28. siječnja 2020. pa, s obzirom da je tim rješenjem tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za izrijekom opisano građevinsko zemljište na kojem obavlja poslovnu djelatnost u površini od 16.399 m[2] , te da do donošenja ovdje osporenog rješenja tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 94. stavka 2. ZKG-a, odnosno nije prvostupanjskom tijelu prijavio promjene podataka utvrđenih ranijim rješenjem a bitnih za obračun komunalne naknade, što žalbom ni ne spori, niti dostavlja pravno relevantne dokaze koji bi upućivali na drukčiju površinu zemljišta koje služi obavljanju poslovne djelatnosti od one ranije utvrđene, to ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovore tužitelja po toj osnovi.

12.1. Ovo neovisno o tomu što u ovdje pobijanom rješenju o komunalnoj naknadi nisu navedene konkretne čestice koje služe obavljanju tužiteljeve djelatnosti, već samo njihova ukupna površina i adresa (koje odgovaraju podacima iz ranijeg rješenja o komunalnoj naknadi), jer navedeni propust ne predstavlja takvu povredu zakona zbog koje bi osporena rješenja trebalo poništiti ako je stvar meritorno pravilno riješena, čemu je ovdje udovoljeno s obzirom na spisu priložene dokaze.

13. Nisu pravno odlučni ni prigovori kojima tužitelj upućuje na postupke ocjene zakonitosti odluka o komunalnoj naknadi i o vrijednosti boda komunalne naknade koje su donesene tijekom 2023. godine, jer se ovdje osporeno rješenje ne temelji na tim općim aktima, već na odlukama iz 2022. godine koje su bile na snazi u vrijeme donošenja rješenja tuženika te koje su stoga pravilno primijenjene u predmetnom postupku.

14. Kako, dakle, tužitelj u žalbi protiv osporene presude ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

15. Na kraju, Sud nije našao osnovanim niti zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu pa mu, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

16. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović