Poslovni broj: Usž-1628/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja EŠI iz Republike [adresa] ([adresa]) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Maksimirska 63, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića za unapređenje župe Doli i sela Smokvine, Doli, Ploča 12, OIB: 86037304102, koju zastupa opunomoćenik Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 80, radi obnove upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5582/2023-26 od 5. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-5582/2023-26 od 5. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-230-01/22-01/01, URBROJ: 514-07-04/01- 23-02 od 20. rujna 2023. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke presude prvostupanjskog suda naloženo je tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-230-01/22-01/01, URBROJ: 514-07-04/01- 23-02 od 20. rujna 2023., (točka 1. izreke) odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka dovršenog rješenjem Ministarstva uprave, KLASA: UP/I-230-01/95-01/4, URBROJ: 515-02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997., (točka 2. izreke) odbačen je prijedlog tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti tog rješenja te prijedlog za donošenje rješenja o odgodi izvršenja tog rješenja, te je (točka 3. izreke) odbačen zahtjev tužitelja za naknadno priznavanje položaja stranke u postupku dovršenog rješenjem iz 1997. godine.
1.2. Rješenjem Ministarstva uprave, KLASA: UP/I-230-01/95-01/4, URBROJ: 515- 02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997., odobren je upis Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića za unaprjeđenje župe Doli i sela Smokvine (dalje: Zaklada) u Zakladni upisnik.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije osvrnuo na podnesak od 22. listopada 2025. kojim je obavijestio sud da je u tijeku ostavinski postupak te predložio prekid postupka do okončanja postupka pred nadležnim sudom. Također tvrdi da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da je prvostupanjski sud razmotrio postojanje razloga ništavosti na koje je ukazao podneskom od 11. veljače 2026., a na što je prvostupanjski sud trebao paziti i po službenoj dužnosti. Razloge ništavosti pronalazi u tome da je sporno rješenje od 23. siječnja 1997. doneseno bez zahtjeva osnivača Zaklade i njegovih nasljednika te bez traženog pristanka osnivača odnosno nasljednika za promjenu statuta Zaklade. Smatra da se rješenjem od 23. siječnja 1997. mijenja statut Zaklade suprotno odredbama statuta. U tom smislu navodi da je promjena statuta Zaklade izvršena isključivo voljom novog upravitelja Zaklade, koji nije župnik. Zaključuje da je rješenje od 23. siječnja 1997. kojim se mijenja osoba ovlaštena za zastupanje i upravljanje Zakladom ništavo jer je protivno imperativnoj zakonskoj normi i volji osnivača Zaklade da ta osoba uvijek bude župnik. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu kao i rješenje tuženika te vratiti predmet sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove sastava žalbe.
3. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, u bitnom, navodi da u cijelosti ostaje kod ranije iznesenih razloga i predlaže odbiti žalbu te potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
3.1. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Presuda prvostupanjskog suda može se ispitati jer sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, što otklanja svaku sumnju u arbitrarnost odnosno pristranost suda.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva uprave, KLASA: UP/I- 230-01/95-01/4, URBROJ: 515-02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997., odobren upis Zaklade sa sjedištem u Dubrovniku u Zakladni upisnik. Navedeno je rješenje postalo pravomoćno 28. veljače 1997., a tužitelj ga je zaprimio 8. kolovoza 2022.
7.1. Nadalje, proizlazi da je tužitelj 8. rujna 2022. tuženiku podnio prijedlog za obnovu postupka, okončanog pravomoćnim rješenjem od 23. siječnja 1997. na temelju odredbe članka 123. stavka 2. točka 1. ZUP-a. Kao osnovni razlog za obnovu postupka naveo je okolnost da je navedeno rješenje doneseno na temelju lažnog iskaza upravitelja Zaklade. Uz prijedlog za obnovu postupka, tužitelj je podnio i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti rješenja od 23. siječnja 1997., kao i zahtjev za priznavanje svojstva stranke u postupku.
7.2. Tuženik je, osporenim rješenjem, KLASA: UP/I-230-01/22-01/01, URBROJ: 514-07-04/01-23-02 od 20. rujna 2023., odbacio prijedlog tužitelja za obnovu postupka dovršenog rješenjem od 23. siječnja 1997. (točka 1. izreke), odbacio prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti navedenog rješenja (točka 2. izreke), te odbacio zahtjev za priznavanje položaja stranke u postupku okončanom rješenjem iz 1997. godine (točka 3. izreke). Navedeno uz obrazloženje da je prijedlog za obnovu postupka podnesen od strane neovlaštene osobe (a time i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti, kao i zahtjev za priznavanje položaja stranke u postupku), budući da tužitelj nije imao svojstvo stranke u upravnom postupku upisa Zaklade u Zakladni upisnik.
8. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski je sud valjano odbio tužbeni zahtjev, odnosno ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim.
8.1. Naime, sukladno odredbi članka 19. Zakona o zakladama i fundacijama („Narodne novine“, broj: 36/95.) u postupku odobravanja statuta zaklade ovlaštene su sudjelovati kao stranke zakladnik, odnosno njegovi nasljednici i upravitelj zaklade, a tužitelj nije dokazao da je on kao potomak (presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1717/2022-5 od 9. lipnja 2022.), ujedno i nasljednik pokojnog osnivača Zaklade Nikole Mihanovića (jer ne posjeduje pravomoćno rješenje o nasljeđivanju).
8.2. Vezano uz navod iz prijedloga za obnovu da je rješenje iz 1997. godine doneseno na temelju lažnog iskaza upravitelja Zaklade, valja istaknuti da tužitelj nije dostavio ni jednu odluku ili dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je to uopće utvrđeno u kaznenom postupku.
9. Nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, odnosno zakonitosti presude, žalbeni prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije prekinuo upravni spor nakon što ga je podneskom izvijestio da je „u tijeku ostavinski postupak u Argentini“. Ovo iz razloga što, osim što u konkretnom slučaju nisu ispunjeni razlozi za prekid spora iz članka 105. ZUS-a, tužitelj ničime ne dokazuje da je ostavinski postupak uopće pokrenut.
10. U konkretnom slučaju razlozi na koje se poziva tužitelj za ništavost rješenja (da je sporno rješenje od 23. siječnja 1997. doneseno bez zahtjeva osnivača Zaklade i njegovih nasljednika te bez traženog pristanka osnivača odnosno nasljednika za promjenu statuta Zaklade) sud nije ni ocjenjivao, iako se radi o razlozima na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi za oglašavanje rješenja ništavim propisani su odredbom članka 128. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ , broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), a tužitelj smatra da je rješenje od 23. siječnja 1997. ništavo na temelju odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. i 6. ZUP-a.
10.1. Prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 128. stavka 1. točka 6. ZUP-a, budući da se tom zakonskom odredbom ništavost može utvrditi samo u slučajevima koji su izričito propisani zakonom. Kako materijalni propis na koji se tužitelj poziva, Zakon o zakladama i fundacijama, za razloge koje tužitelj ističe ne propisuje izričito pravnu posljedicu ništavosti rješenja, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu navedene odredbe. Isto tako, Sud ne nalazi da bi rješenje od 23. siječnja 1997. bilo pravno ili stvarno neizvršivo u smislu odredbe članka 128. stavka 1. točka 3. ZUP-a, osobito imajući na umu da sama eventualna nezakonitost akta ne dovodi automatski do nemogućnosti provedbe, a osim toga, predmetno je rješenje izvršeno još 1997. godine.
11. Slijedom svega navedenog, proizlazi da se presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora pa je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci (točka I. izreke).
12. Odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a jer tužitelj sa žalbom nije uspio.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
