Poslovni broj: Usž-2711/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (prije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Gordanu Rokiću, zamjeniku Županijskog državnog odvjetnika u Rijeci, radi oglašavanja rješenja ništavim, povodom žalbe tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1334/2024-13 od 18. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1334/2024-13 od 18. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/178, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 9. svibnja 2024. i ujedno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I-942-04/22-01/3, URBROJ: 2170-03-06/8-22-2 od 25. travnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-942-05/09-01/5, URBROJ: 2170-12-02/8-15-20 od 23. srpnja 2015. godine.
2.1. Ovim prvostupanjskim rješenjem u točki I. i II. izreke odlučeno je da se dopušta obnova postupka u predmetu utvrđivanja prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da se poništava rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, ispostave Opatija, KLASA: UP/1-942-05/09-01/5 URBROJ: 2170-12-01-09-3 od 25. studenog 2009. Točkom III. izreke utvrđuje se da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na grč. 101/3 gospodarska zgrada od 11 m[2] i z.č. 893/64 neplodno od 40 m[2] , obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3. Tužitelj presudu pobija pravovremenom žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
3.1. U bitnom, navodi da je tijekom postupka tvrdio i ustrajao u navodima da se predmetnoj pravnoj stvari radi o pravnim stvarima iz sudske nadležnosti, jer se prvenstveno u predmetnoj pravnoj stvari radi o pitanjima iz područja vlasništva i drugih stvarnih prava, o kojima prema važećim zakonima odlučuje isključivo sud u građanskom postupku. Tužitelj posebno ističe da su odluke o postojanju, opsegu i načinu ostvarivanja prava vlasništva izričito u nadležnosti sudova te da tijela uprave nemaju ovlast odlučivati o tim pitanjima putem upravnih akata. Slijedom navedenoga, osporeno rješenje tuženika doneseno je u očitoj povredi odredbe članka 128. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., dalje u tekstu: ZUP) te ga valja oglasiti ništavim.
3.2. Tužitelj se kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisao temeljem odredbi čl. 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te čl. 2. i 9. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Tužitelj je, kao pravni sljednik Narodnog odbora Grada Zagreba ishodio upis prava vlasništva nad predmetnim nekretninama, a Narodni odbor Grada Zagreba je 26. travnja 1962. zaključio Ugovor s Narodnim odborom Grada Opatije kojim ugovorom je izvršen prijenos prava korištenja nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s NO Opatija na NO Grada Zagreba, pa je temeljem predmetnog ugovora NO Grada Zagreba preuzeo u faktičan posjed predmetne nekretnine, i za iste je NO Grada Zagreba NO Opatija isplatio naknadu u iznosu od 32.000.000.00 dinara, pa se Grad Zagreb u trenutku donošenja pobijanog rješenja (rješenja od 23. srpnja 2015.) nalazio kao vlasnik predmetnih nekretnina, koje je stekao temeljem valjane pravne osnove, naplatnog pravnog posla te iste nije stekao izvorno, originarno temeljem samih odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, već je pravo vlasništva stekao naplatnim pravnim poslom kojim su između NO Općine Opatija i NO Grada Zagreba ugovoreni uvjeti kupnje zgrade i zemljišta upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je razvidno iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3.3. Mišljenja je da, s obzirom da među strankama postoji spor glede činjenica od kojih zavisi neko pravo, a taj spor se ogleda u činjenici spora oko pitanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, nadležno tijelo je bilo dužno uputiti stranke da pokrenu parnicu pred nadležnim sudom te nije bilo osnova da se u predmetnoj pravnoj situaciji primjenjuje odredba čl. 77. Zakona o naknadi. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu tužitelja i pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju uvećano za sastav predmetne žalbe, a podredno da usvoji žalbu tužitelja i ukine prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi donošenja pravilne i zakonite odluke uz naknadu troškova postupka tužitelju uvećano za sastav predmetne žalbe.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. 39/26., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava pa ocjenjuje da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.
7. To stoga jer je, prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja prvostupanjske presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbi članka 128. ZUP-a u odnosu na odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02., dalje u tekstu: Zakon o naknadi), zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva. Naime, u ovom sporu ne ispituje se zakonitost prvostupanjskog rješenja kojim je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na grč. 117, grč. 118, grč. 119, grč. 157 i grč. 164 sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], već zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja protiv odluke prvostupanjskog tijela donesene povodom prijedloga tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem prvostupanjskog tijela od 25. studenog 2009. godine.
8. Iz dokumentacije spisa proizlazi da je tužitelj zatražio oglašavanje ništavim pravomoćnog rješenja Primorsko-goranske županije, Službe za imovinsko-pravne poslove, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-942-05/09-01/5, URBROJ: 2170-12-02/8-15- 20 od 23. srpnja 2015., a kojim rješenjem je, u obnovi postupka, utvrđeno pravo vlasništva Republike Hrvatske na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
9. Uvjeti za oglašavanje upravnog rješenja ništavim propisani su strogo i taksativno, a u konkretnom slučaju, propisanih razloga za ništavost ovdje nema.
10. Nije osnovan prigovor tužitelja da se ovdje radi o pravnoj stvari iz sudske nadležnosti jer se odredbe Zakona o naknadi odnose i na nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu, a takve (oduzete) nekretnine štitio je i Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba (dalje: Zakon o zabrani), koji je donesen s ciljem zamrzavanja statusa nekretnina koje su bivšim vlasnicima oduzete u komunizmu kako se one ne bi dalje prenosile pa je upitna zakonitost zemljišno knjižnog upisa tužitelja temeljem članka 361. i 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te članka 2. i 9. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. S druge strane Zakon o naknadi propisuje izričitu upravnu nadležnost u primjeni pa se postupak po zahtjevu za utvrđenje prava vlasišta po članku 77. Zakona o naknadi, nesporno vodi kao upravni, a ne parnični postupak.
11. Kako tužitelj u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz razloga na koje upire tužitelj.
12. S obzirom na to, a imajući u vidu odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a, tužitelju ne pripada pravo na trošak upravnog spora pa je navedeni zahtjev u pobijanoj presudi ispravno odbijen. Također, jer tužitelj sa žalbom nije uspio nema pravo na naknadu troška u postupku po žalbi.
13. Slijedom svega navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 148. stavka 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
